EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CJ0641

Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. veljače 2017.
Verwertungsgesellschaft Rundfunk GmbH protiv Hettegger Hotel Edelweiss GmbH.
Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Direktiva 2006/115/EZ – Članak 8. stavak 3. – Isključivo pravo organizacija za radiodifuziju – Priopćavanje javnosti – Mjesta pristupačna javnosti uz plaćanje ulaznice – Priopćavanje emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe.
Predmet C-641/15.

Court reports – general

Predmet C‑641/15

Verwertungsgesellschaft Rundfunk GmbH

protiv

Hettegger Hotel Edelweiss GmbH

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Handelsgericht Wien)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Direktiva 2006/115/EZ – Članak 8. stavak 3. – Isključivo pravo organizacija za radiodifuziju – Priopćavanje javnosti – Mjesta pristupačna javnosti uz plaćanje ulaznice – Priopćavanje emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe”

PRESUDA SUDA (drugo vijeće) od 16. veljače 2017.

Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2006/115 – Pravo iznajmljivanja i pravo posudbe zaštićenih djela – Radiodifuzija i priopćavanje javnosti – Isključivo pravo organizacija za radiodifuziju – Priopćavanje javnosti na mjestima dostupnima javnosti uz plaćanje ulaznice – Pojam – Priopćavanje emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe – Isključenost

(Direktiva 2006/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 3.)

Članak 8. stavak 3. Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice.

Valja utvrditi da, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točkama 26. do 30. svojeg mišljenja, cijena hotelske sobe nije, kao i cijena ugostiteljske usluge, ulaznica koja se posebno zahtijeva za priopćavanje javnosti televizijskog ili radijskog emitiranja, nego predstavlja prije svega naknadu za smještaj, kojem se dodaju, u skladu s kategorijom hotela, određene dodatne usluge, kao što je priopćavanje televizijskog ili radijskog emitiranja putem prijamnika kojima su opremljene sobe, a koji su uobičajeno bez izuzetka uključeni u cijenu noćenja.

Stoga, iako prijenos signala putem televizijskih i radijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe predstavlja pružanje dodatne usluge koja utječe na standard hotela, a time i na cijenu sobe, kao što je naveo Sud u svojim presudama od 7. prosinca 2006., SGAE (C‑306/05, EU:C:2006:764, t. 44.), i od 15. ožujka 2012., Phonographic Performance (Ireland) (C‑162/10, EU:C:2012:141, t. 44.), u okviru ispitivanja postoji li čin priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 i članka 8. stavka 2. Direktive 2006/115 ne može se smatrati da se ta dodatna usluga nudi na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice u smislu članka 8. stavka 3. potonje direktive.

Slijedom toga, priopćavanje javnosti televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih i radijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne ulazi u područje primjene isključivog prava organizacija za radiodifuziju iz članka 8. stavka 3. Direktive 2006/115.

(t. 24.‑27. i izreka)

Top