Predmet C‑584/15

Glencore Céréales France

protiv

Établissement national des produits de l’agriculture et de la mer (FranceAgriMer)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio tribunal administratif de Melun)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EZ, Euratom) br. 2988/95 – Zaštita financijskih interesa Europske unije – Članak 3. – Uredba (EEZ) br. 3665/87 – Članak 11. – Povrat nepravilno dodijeljene izvozne subvencije – Uredba (EEZ) br. 3002/92 – Članak 5.a – Nepravilno oslobođeno sredstvo osiguranja – Dospjele kamate – Rok zastare – Početak roka – Prekid roka – Gornja granica – Dulji rok – Primjenjivost”

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 2. ožujka 2017.

1. Vlastita sredstva Europske unije–Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije–Procesuiranje nepravilnosti–Rok zastare–Primjenjivost na naplatu kamatnih tražbina koje se odnose na nepravilno stečene iznose

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. i čl. 4. st. 1. i 2.; Uredba Komisije br. 3665/87, kako je izmijenjena Uredbom br. 495/97, čl. 11. st. 3. i Uredba Komisije br. 3002/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 770/96, čl. 5.a)

2. Vlastita sredstva Europske unije–Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije–Stalna ili ponovljena nepravilnost–Pojam–Činjenica da gospodarski subjekt duguje kamatne tražbine koje se odnose na nepravilno stečene iznose–Isključenost

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 1. st. 2.; Uredba Komisije br. 3665/87, kako je izmijenjena Uredbom br. 495/97, čl. 11. st. 3. i Uredba Komisije br. 3002/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 770/96, čl. 5.a)

3. Vlastita sredstva Europske unije–Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije–Procesuiranje nepravilnosti–Rok zastare–Primjenjivost na naplatu kamatnih tražbina koje se odnose na nepravilno stečene iznose–Dan od kojega rok počinje teći–Datum počinjenja nepravilnosti

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 1. st. 2. i čl. 3. st. 1. podst. 1.)

4. Vlastita sredstva Europske unije–Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije–Procesuiranje nepravilnosti–Rok zastare–Gornja granica–Primjenjivost na naplatu kamatnih tražbina koje se odnose na nepravilno stečene iznose–Nepostojanje odluke nadležnog tijela o naplati tih tražbina u određenom roku unatoč njegovu zahtijevanju povrata nepravilno stečenih iznosa u tom roku–Prekluzija

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 4. i čl. 6. st. 1.)

5. Vlastita sredstva Europske unije–Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije–Procesuiranje nepravilnosti–Rok zastare–Primjenjivost duljih nacionalnih rokova zastare–Uvjet–Poštovanje načelâ pravne sigurnosti i proporcionalnosti–Petogodišnji rok–Dopuštenost

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. i 3.)

1.  Članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica treba tumačiti na način da se rok zastare koji je predviđen u toj odredbi primjenjuje na naplatu kamatnih tražbina, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koje su dospjele na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe Komisije (EEZ) br. 3665/87 od 27. studenoga 1987. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 495/97 od 18. ožujka 1997. i članka 5.a Uredbe Komisije (EEZ) br. 3002/92 od 16. listopada 1992. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za provjeru upotrebe i/ili odredišta interventnih proizvoda, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 770/96 od 26. travnja 1996.

   U ovom je slučaju nesporno da su nalozi za plaćanje koje je izdalo nadležno upravno tijelo radi povrata potpora i iznosa koje je društvo Glencore nepravilno steklo činjenjem nepravilnosti doneseni na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 3665/87 kad je riječ o pivarskom ječmu u rasutom stanju i članka 5.a Uredbe br. 3002/92 kad je riječ o intervencijskoj mekoj pšenici. Usto, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je na temelju tih odredaba bio donesen i nalog za plaćanje koji se ne odnosi samo na te potpore i iznose, nego i na naplatu kamata. U tom pogledu valja navesti da navedene odredbe izričito propisuju da se povrat potpora i iznosa koje je dotični gospodarski subjekt nepravilno stekao uvećava za kamate koje se računaju na temelju tih potpora i iznosa s obzirom na vrijeme koje je proteklo od trenutka njihova primitka i trenutka njihova povrata. U tom se pogledu u članku 5.a stavku 1. drugom podstavku Uredbe br. 3002/92 pojašnjava da primitak tako izračunatog iznosa od strane nadležnoga tijela predstavlja naplatu neopravdano odobrenih ekonomskih olakšica. Dakle, naloge za plaćanje o kojima je riječ u glavnom postupku treba smatrati „upravnim mjerama” u smislu članka 4. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 2988/95, u mjeri u kojoj se odnose i na glavnicu i na kamate, s obzirom na to da se svim tim nalozima oduzima korist koju je dotični gospodarski subjekt nepravilno stekao. Iz toga slijedi da je u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku primjenjiv rok iz članka 3. stavka 1. te uredbe.

   (t. 28.‑31., 33., t. 1. izreke)

2.  Članak 3. stavak 1. drugi podstavak Uredbe br. 2988/95 treba tumačiti na način da činjenica da gospodarski subjekt duguje kamatne tražbine, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, ne predstavlja „staln[u] i[li] ponovljen[u] nepravilnost” u smislu te odredbe. Valja smatrati da takve tražbine proizlaze iz iste nepravilnosti, u smislu članka 1. stavka 1. Uredbe br. 2988/95, kao što je to ona koja je dovela do naplate nepravilno stečenih potpora i iznosa, a koji čine glavne tražbine.

   Naime, valja podsjetiti da počinjenje nepravilnosti, u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe br. 2988/95, pretpostavlja ispunjenje dvaju uvjeta, a to su učinjena ili propuštena radnja gospodarskog subjekta koja predstavlja povredu prava Unije te nastala ili moguća šteta za Unijin proračun (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Firma Ernst Kollmer Fleischimport und -export, C‑59/14, EU:C:2015:660, t. 24.). Kad je riječ o uvjetu koji se odnosi na postojanje povrede prava Unije, iz članka 11. stavka 3. Uredbe br. 3665/87 i članka 5.a Uredbe br. 3002/92 proizlazi da ista povreda odredbe prava Unije omogućava naplatu iznosa koji su nepravilno stečeni zbog te povrede i ubiranje kamata povrh tih iznosa, koji zajedno služe za naplatu gospodarske koristi koju je dotični gospodarski subjekt nepravilno stekao. Kad je riječ o uvjetu koji se odnosi na postojanje štete ili moguće štete za Unijin proračun, valja istaknuti, kao što je to u biti naveo nezavisni odvjetnik u točkama 51. do 60. svojeg mišljenja, da su kamate predviđene u članku 11. stavku 3. Uredbe br. 3665/87 i članku 5.a Uredbe br. 3002/92 kompenzacijske kamate čija je namjena odraziti ažuriranu vrijednost „[štete]” u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe br. 2988/95 od datuma njezina nastanka do datuma na koji dotični gospodarski subjekt nadoknadi njezin stvarni iznos.

   Iz toga slijedi da kad je riječ o povredi odredaba uredaba br. 3665/87 i 3002/92, a suprotno tvrdnjama francuske vlade, nepravilnost u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe br. 2988/95 daje pravo na naplatu gospodarske koristi koju je dotični gospodarski subjekt nepravilno stekao, a koju u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 3665/87 i člankom 5.a Uredbe br. 3002/92 čine potpore odnosno iznosi koje je taj gospodarski subjekt nepravilno stekao, uvećano za kamate propisane u tim člancima.

   (t. 38.‑42., t. 2. izreke)

3.  Članak 3. stavak 1. prvi podstavak Uredbe br. 2988/95 treba tumačiti na način da kad je riječ o postupcima za donošenje upravnih mjera radi povrata kamatnih tražbina, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, rok zastare predviđen u tom članku 3. stavku 1. prvom podstavku teče od datuma na koji je počinjena nepravilnost koja daje pravo na naplatu nepravilnih potpora i iznosa na temelju kojih se te kamate računaju, odnosno od datuma nastanka činjenice koja dovodi do te nepravilnosti, bio to datum učinjene ili propuštene radnje ili, pak, datum štete, koji god nastupi kasnije.

   U svakom slučaju, na sudu koji je uputio zahtjev, koji ima potpuni uvid u činjenice o kojima je riječ u glavnom postupku, jest da utvrdi je li u ovom slučaju dotična korist konačno dodijeljena prije učinjene ili propuštene radnje koja predstavlja povredu prava Unije. Ako je tomu tako, rok zastare za postupke radi povrata predmetnih kamatnih tražbina počinje teći od te učinjene ili propuštene radnje. Obratno, ako se pokaže da je ta korist bila dodijeljena nakon navedene učinjene ili propuštene radnje, tada je dies a quo datum dodjele navedene koristi i stoga dan od kojega počinje izračun navedenih kamata.

   (t. 50., 51., t. 3. izreke)

4.  Članak 3. stavak 1. četvrti podstavak Uredbe br. 2988/95 treba tumačiti na način da kad je riječ o postupcima za donošenje upravnih mjera radi povrata kamata, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, zastara nastupa istekom roka predviđenog u tom članku 3. stavku 1. četvrtom podstavku ako unutar tog roka nadležno tijelo, iako je zatražilo povrat potpora ili iznosa koje je dotični gospodarski subjekt nepravilno stekao, nije donijelo nikakvu odluku koja se odnosi na te kamate.

   Na taj način, osim u slučaju suspenzije upravnog postupka u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 2988/95, radnje u vezi s istragom ili sudskim postupkom koje je poduzelo nadležno tijelo i o kojima je obaviještena dotična osoba u skladu s člankom 3. stavkom 1. trećim podstavkom te uredbe nemaju učinak prekida roka propisanog u članku 3. stavku 1. četvrtom podstavku navedene uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 11. lipnja 2015., Pfeifer & Langen, C‑52/14, EU:C:2015:381, t. 72.). Iz toga slijedi da je nadležno tijelo dužno, kad je riječ o nepravilnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, donijeti upravne mjere radi naplate nepravilno stečene gospodarske koristi u svakom slučaju u roku predviđenom u članku 3. stavku 1. četvrtom podstavku Uredbe br. 2988/95. Stoga, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku u kojoj je nadležno tijelo ponajprije zatražilo povrat glavnih tražbina prije nego što je naknadno zatražilo povrat kamata, pod pretpostavkom da su u pogledu tih kamata poduzete radnje kojima se prekida zastara, to je tijelo bilo dužno donijeti odluku o povratu navedenih kamata u roku predviđenom u članku 3. stavku 1. četvrtom podstavku Uredbe br. 2988/95.

   (t. 56., 57., 59., 61., t. 4. izreke)

5.  Članak 3. stavak 3. Uredbe br. 2988/95 treba tumačiti na način da se u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku može primijeniti rok zastare koji je predviđen nacionalnim pravom i dulji je od roka predviđenog u članku 3. stavku 1. te uredbe u odnosu na naplatu tražbina nastalih prije datuma stupanja na snagu tog roka za koje još nije nastupila zastara primjenom te potonje odredbe.

   Usto, iako države članice zadržavaju široku marginu prosudbe u pogledu utvrđivanja duljih rokova zastare, kao što to proizlazi iz točke 64. ove presude, one ipak moraju poštovati opća načela prava Unije, osobito načela pravne sigurnosti i proporcionalnosti. Kad je riječ o načelu pravne sigurnosti, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda u kaznenim stvarima, državama članicama je u načelu dopušteno produljiti rokove zastare kada djela koja se stavljaju na teret nikada nisu zastarjela (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2015., Taricco i dr., C‑105/14, EU:C:2015:555, t. 57.). Kad je riječ o načelu proporcionalnosti valja navesti da primjena duljeg nacionalnog roka zastare, kao što je to onaj u skladu s člankom 3. stavkom 3. Uredbe br. 2988/95, za potrebe procesuiranja nepravilnosti u smislu navedene uredbe, ne smije očito prekoračivati ono što je nužno za postizanje cilja zaštite financijskih interesa Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 17. rujna 2014., Cruz & Companhia, C‑341/13, EU:C:2014:2230, t. 59. i navedenu sudsku praksu). Kad je riječ o petogodišnjem roku zastare, poput onoga koji je predviđen u članku 2224. Građanskog zakonika u verziji koja proizlazi iz Zakona br. 2008‑561, valja navesti da je on samo jednu godinu dulji od roka koji je predviđen u članku 3. stavku 1. Uredbe br. 2988/95. Stoga takav rok ne prekoračuje ono što je nužno kako bi nacionalna tijela mogla postupati protiv nepravilnosti koje dovode u pitanje proračun Unije te on poštuje zahtjev proporcionalnosti.

   (t. 72.‑74., 76., t. 5. izreke)