Predmet C‑570/15

X

protiv

Staatssecretaris van Financiën

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Primjena sustava socijalne sigurnosti – Radnici migranti – Određivanje primjenjivog zakonodavstva – Uredba (EEZ) br. 1408/71 – Članak 14. stavak 2. točka (b) podtočka i. – Osoba koja je uobičajeno zaposlena na državnom području dviju ili više država članica – Osoba koja je zaposlena u jednoj državi članici i obavlja svoju djelatnost djelomično u državi članici boravišta”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 13. rujna 2017.

Socijalna sigurnost – Primjenjivo zakonodavstvo – Članak 14. stavak 2. točka (b) Uredbe br. 1408/71 – Osoba koja je uobičajeno zaposlena u više država članica – Pojam – Osoba koja je zaposlena u jednoj državi članici, a boravi u drugoj, na području koje djelomično obavlja tu djelatnost zaposlene osobe koja čini 6,5 % njezina radnog vremena u prethodnoj godini – Isključenost

(Uredba Vijeća br. 1408/71, čl. 14. st. 2. t. (b) podt. i.)

Članak 14. stavak 2. točku (b) podtočku i. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji kako je izmijenjena i ažurirana Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 592/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008., treba tumačiti na način da se za osobu, poput one u glavnom postupku, koja je zaposlena kod poslodavca s poslovnim nastanom na državnom području jedne države članice i ima boravište na državnom području druge države članice u kojoj je u prethodnoj godini djelomično obavljala svoju djelatnost zaposlene osobe koja čini 6,5 % njezina radnog vremena, o čemu nije prethodno sklopila sporazum sa svojim poslodavcem, ne može smatrati da je uobičajeno zaposlena na državnom području dviju država članica u smislu te odredbe.

Iz te odredbe, koja derogira opće pravilo povezanosti s državom članicom zaposlenja, proizlazi da je njezina primjena uvjetovana činjenicom da je dotična osoba uobičajeno zaposlena na državnom području dviju ili više država članica.

Međutim, to pretpostavlja da dotična osoba uobičajeno obavlja značajni dio djelatnosti na državnom području dviju ili više država članica (vidjeti analogijom presudu od 30. ožujka 2000., Banks i dr., C 178/97, EU:C:2000:169, t. 25.).

U tom smislu, u svrhu primjene članka 14. stavka 2. točke (b) podtočke i. Uredbe br. 1408/71 ne može se uzeti u obzir činjenica da dotična osoba samo povremeno obavlja djelatnost na državnom području države članice.

Pri utvrđivanju toga treba li osobu smatrati uobičajeno zaposlenom na državnom području dviju ili više država članica ili se, upravo suprotno, radi o djelatnostima koje se povremeno obavljaju na državnom području više država članica, u obzir treba osobito uzeti trajanje razdoblja u kojem se obavljala djelatnost i narav poslova definiranih ugovorima kao i, ovisno o slučaju, stvarno obavljanje djelatnosti (vidjeti u tom smislu presude od 12. srpnja 1973., Hakenberg, 13/73, EU:C:1973:92, t. 20, kao i od 4. listopada 2012., Format Urządzenia i Montaże Przemysłowe, C 115/11, EU:C:2012:606, t. 44.).

(t. 18.‑21., 29. i izreka)