Predmet C‑415/15 P

Stichting Woonpunt i dr.

protiv

Europske komisije

„Žalba – Državne potpore – Postojeće potpore – Članak 108. stavak 1. UFEU‑a – Programi potpora u korist društava za socijalno stanovanje – Uredba (EZ) br. 659/1999 – Članci 17., 18. i 19. – Ocjena Komisije o spojivosti s unutarnjim tržištem postojećeg programa potpora – Prijedlog odgovarajućih mjera – Obveze koje su preuzela nacionalna tijela radi usklađivanja s pravom Unije – Odluka o spojivosti – Opseg sudskog nadzora – Pravni učinci”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. ožujka 2017.

1. Potpore koje dodjeljuju države–Postojeće potpore–Kontinuirani nadzor Komisije s državama članicama–Ocjena Komisije o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem–Prijedlog da države članice donesu odgovarajuće mjere kako bi se otklonila nespojivost–Prihvat država članica–Odluka Komisije da te mjere učini obvezujućima–Tužba korisnika potpore–Mogućnost pobijanja ocjene Komisije o nespojivosti potpore

   (čl. 108. st. 1. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 18. i čl. 19. st. 1.)

2. Tužba za poništenje–Akti koji se mogu pobijati–Pripremni akti–Isključenost–Dopis Komisije u kojem se izražava sumnja o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem i predlažu odgovarajuće mjere–Akt koji predstavlja stadij u postupku izrade odluke o utvrđivanju nespojivosti potpore s unutarnjim tržištem–Isključenost

   (čl. 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 17.)

3. Potpore koje dodjeljuju države–Komisijina odluka kojom je utvrđena nespojivost potpore s unutarnjim tržištem–Diskrecijska ovlast Komisije–Složena gospodarska ocjena–Sudski nadzor–Granice

   (čl. 107. i 108. UFEU‑a)

4. Potpore koje dodjeljuju države–Postojeće potpore–Kontinuirani nadzor Komisije s državama članicama–Mjere predložene državama članicama u okviru tog nadzora–Prihvat država–Obvezujući učinak–Pretpostavke

   (čl. 108. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 19. st. 1.)

1.  Odluka kojom Komisija čini obvezujućima obveze koje je prihvatila država članica radi osiguravanja spojivosti postojećeg programa potpora s unutarnjim tržištem, nužno pretpostavlja da je Komisija prethodno dala ocjenu o spojivosti dotičnog programa potpora s unutarnjim tržištem i da je, nakon što je razmotrila informacije koje je dostavila dotična država članica, došla do zaključka da taj program nije spojiv, odnosno da je prestao biti spojiv s unutarnjim tržištem te da su stoga odgovarajuće mjere nužne da bi se ta nespojivost ispravila. Ocjena koju je Komisija tako provela i zaključak koji je iz nje izvukla ne mogu se izuzeti iz nadzora sudova Unije a da se pritom ne ugrozi pravo na djelotvornu sudsku zaštitu korisnika postojećeg programa potpora kako je zajamčeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

   Međutim, budući da se odluka kojom Komisija čini obvezujućima obveze koje je prihvatila država članica radi osiguravanja spojivosti postojećeg programa potpora s unutarnjim tržištem, na temelju članka 18. Uredbe br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU‑a u vezi s člankom 19. stavkom 1. te uredbe, temelji na prethodnom utvrđenju nespojivosti postojećeg programa potpora s unutarnjim tržištem, ona može ugroziti interese korisnika tog programa. Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu korisnika postojećeg programa potpora dakle pretpostavlja da oni pri podnošenju tužbe protiv takve odluke mogu pobijati i ocjenu koju je Komisija provela u pogledu tog programa kao i zaključak te institucije da navedeni program nije spojiv s unutarnjim tržištem i da su stoga nužne odgovarajuće mjere da bi se ta nespojivost ispravila.

   Na navedeno utvrđenje bez utjecaja je argument da sporna ocjena nije bila konačna. Naravno, postupak nadzora nad postojećim programima potpora koji se provodi na temelju članka 108. stavka 1. UFEU‑a, ne dovodi do formalnog utvrđenja nespojivosti. Međutim, zaključak da je postojeći program potpora nespojiv s unutarnjim tržištem i prijedlog odgovarajućih mjera koji on implicira nužno proizvode, nakon što Komisija registrira da su dotične države članice prihvatile te mjere, iste pravne učinke kao i takvo formalno utvrđenje prema toj državi.

   (t. 38.‑40., 43., 50.‑52.)

2.  Međumjere čiji je cilj priprema konačne odluke načelno nisu akti protiv kojih se može podnijeti tužba za poništenje. Naime, tužba za poništenje podnesena protiv akata kojima se izražava privremeno stajalište Komisije mogla bi sudove Unije navesti da iznesu ocjenu o pitanjima o kojima dotična institucija još nije imala priliku očitovati se te bi stoga imala za posljedicu da se unaprijed raspravlja o meritumu kao i miješanje različitih stadija upravnog i sudskog postupka.

   Isto tako, međuodluka se ne može pobijati tužbom ako se ustanovi da će se nezakonitost vezana uz taj akt moći iznijeti u prilog tužbi podnesenoj protiv konačne odluke čiji je on izradbeni akt. U tim okolnostima tužba koja se podnosi protiv odluke kojom se okončava postupak osigurat će dovoljnu sudsku zaštitu. Tako je kada je riječ o dopisu Komisije na temelju članka 17. Uredbe br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU‑a, u kojem se izražava sumnja o spojivosti programa potpora s unutarnjim tržištem i predlažu odgovarajuće mjere, zato što taj dopis predstavlja prvi stadij izrade odluke o utvrđivanju nespojivosti programa potpora s unutarnjim tržištem, a te su sumnje potvrđene navedenom odlukom. Dakle, tužitelj ne može biti spriječen u potporu svojoj tužbi protiv te odluke pozvati se na nezakonitost ocjene sadržane u tom dopisu.

   (t. 44.‑48.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 53.)

4.  Odgovarajuće mjere koje Komisija predlaže na temelju članka 108. stavka 1. UFEU‑a, ako ih država članica prihvati, imaju pravno obvezujuće djelovanje prema toj državi članici, kao što to predviđa članak 19. stavak 1. druga rečenica Uredbe br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU‑a. Međutim, to prihvaćanje proizvodi pravne učinke samo ako je institucija o njemu obaviještena te ako ga je registrirala i o tome obavijestila navedenu državu članicu, u skladu s člankom 19. stavkom 1. prvom rečenicom te uredbe.

   (t. 63.)