Predmet C‑390/15

Postupak koji je pokrenuo Rzecznik Praw Obywatelskich (RPO)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Trybunał Konstytucyjny)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Točka 6. Priloga III. – Valjanost – Postupak – Izmjena prijedloga Direktive Vijeća nakon što je Parlament dao svoje mišljenje – Nepostojanje novog savjetovanja s Parlamentom – Članak 98. stavak 2. – Valjanost – Isključenje primjene snižene stope PDV‑a na isporuku digitalnih knjiga elektroničkim putem – Načelo jednakog postupanja – Usporedivost dviju situacija – Isporuka digitalnih knjiga elektroničkim putem i u svim fizičkim oblicima”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 7. ožujka 2017.

1. Akti institucija–Postupak izrade–Redovito savjetovanje s Parlamentom–Obvezno ponovno savjetovanje u slučaju bitne izmjene prvotnog prijedloga–Opseg obveze

   (čl. 113 UFEU‑a; Direktiva Vijeća 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2009/47, Prilog III, t. 6.)

2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava–Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost–Ovlast država članica da primijene sniženu stopu za određene isporuke dobara i isporuke usluga–Primjena snižene stope na isporuku digitalnih ili elektroničkih knjiga–Isključenje primjene snižene stope na isporuku digitalnih knjiga elektroničkim putem–Dopuštenost

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20.; Direktiva Vijeća 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2009/47, čl. 98. st. 2. i Prilog III., t. 6)

1.  Obveza savjetovanja s Parlamentom tijekom zakonodavnog postupka u slučajevima propisanim Ugovorom znači da se s njime treba ponovno savjetovati svaki put kada konačno doneseni tekst, promatran u cijelosti, odstupa u sâmoj svojoj biti, od onoga o kojemu je već provedeno savjetovanje s Parlamentom, uz iznimku slučajeva u kojima izmjene u bitnome odgovaraju izraženoj želji sâmog Parlamenta (vidjeti u tom smislu presudu od 5. listopada 1994., Njemačka/Vijeće, C‑280/93, EU:C:1994:367, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

   Dakle, iz usporedbe odgovarajućih tekstova prijedloga direktive i točke 6. Priloga III. izmijenjenoj Direktivi 2006/112 proizlazi da se ta točka razlikuje od navedenog prijedloga o kojemu je riječ u dijelu u kojem on, kao vrste fizičkog nosača koje mogu dovesti do primjene snižene stope PDV‑a – za razliku od navedene odredbe – ne navodi „audioknjige, CD‑ove i CD‑ROM‑ove” nabrojene u toj odredbi i ne specificira da obuhvaća samo knjige „koje u većem dijelu reproduciraju isti sadržaj informacija kao tiskane knjige”, protivno navedenoj odredbi, nego nasuprot tomu navodi da se primjenjuje na knjige isporučene u „svim fizičkim oblicima”.

   Ipak, iz tih razlika ne može se zaključiti da točka 6. Priloga III. izmijenjenoj Direktivi 2006/112 u sâmoj svojoj biti odstupa od teksta koji se nalazio u prijedlogu direktive.

   Naime, s obzirom na to da je taj prijedlog navodio da obuhvaća i knjige dostavljene „na drugim fizičkim nosačima [sličnim]” tiskanim knjigama, audio‑knjigama, CD‑ovima i CD‑ROM‑ovima, treba smatrati da nabrajanje izvršeno u navedenom prijedlogu nije ograničavajuće, nego da prikazuje činjenicu da su obuhvaćeni svi mogući fizički nosači, poput onoga što je Vijeće konačno odlučilo u točki 6. Priloga III. izmijenjenoj Direktivi 2006/112.

   Slijedom toga treba utvrditi, kao što je to Sud učinio u točki 53. presude od 5. ožujka 2015., Komisija/Luksemburg (C‑502/13, EU:C:2015:143), da je tekst točke 6. Priloga III. izmijenjenoj Direktivi 2006/112 samo redakcijsko pojednostavnjenje teksta koji se nalazio u prijedlogu direktive i čija je bit u cijelosti zadržana.

   Iz prethodno navedenog proizlazi da točka 6. Priloga III. izmijenjenoj Direktivi 2006/112 nije nevaljana jer se u zakonodavnom postupku koji je doveo do njezina donošenja nije poštovao bitan formalan zahtjev.

   (t. 26., 30.‑32., 34., 36.)

2.  Ispitivanje prethodnih pitanja nije otkrilo nijedan element koji može utjecati na valjanost točke 6. Priloga III. Direktivi Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2009/47/EZ od 5. svibnja 2009. ili članka 98. stavka 2. te direktive u vezi s točkom 6. njezina Priloga III.

   Prije svega treba podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, načelo jednakog postupanja zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako takvo postupanje nije objektivno opravdano (presude od 12. studenoga 2014., Guardian Industries i Guardian Europe/Komisija, C‑580/12 P, EU:C:2014:2363, t. 51. i od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 35.).

   Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, elemente koji razlikuju različite situacije, kao i njihovu moguću usporedivost treba utvrđivati i cijeniti vodeći računa o predmetu i cilju koji se nastoji postići odredbama o kojima je riječ, pri čemu u tu svrhu treba uzeti u obzir načela i ciljeve područja o kojemu je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

   Slijedom toga treba utvrditi da u pogledu cilja koji se nastoji postići člankom 98. stavkom 2. izmijenjene Direktive 2006/112 u vezi s točkom 6. Priloga III. toj direktivi, isporuka digitalnih knjiga u svim fizičkim oblicima, s jedne strane, i isporuka digitalnih knjiga elektroničkim putem, s druge strane, jesu usporedive situacije.

   Slijedom toga, budući da članak 98. stavak 2. izmijenjene Direktive 2006/112 u vezi s točkom 6. Priloga III. toj direktivi za učinak ima isključivanje primjene snižene stope PDV‑a na isporuku digitalnih knjiga elektroničkim putem, dok je takva primjena dopuštena za isporuku digitalnih knjiga u svim fizičkim oblicima, za te odredbe treba smatrati da uspostavljaju razliku u postupanju između dvije situacije koje su usporedive u pogledu cilja koji zakonodavac Unije nastoji postići.

   Kada je utvrđena razlika u postupanju između dviju usporedivih situacija, načelo jednakog postupanja nije povrijeđeno osim ako je ta razlika valjano opravdana (vidjeti u tom smislu presudu od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 46.).

   To je slučaj, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, kada se razlika u postupanju odnosi na zakonski dopušten cilj koji se nastoji postići mjerom čiji je učinak uspostava takve razlike i kada je ona proporcionalna tom cilju (vidjeti u tom smislu presude od 17. listopada 2013., Schaible, C‑101/12, EU:C:2013:661, t. 77. i od 22. svibnja 2014., Glatzel, C‑356/12, EU:C:2014:350, t. 43.).

   U tom kontekstu smatra se da je zakonodavac Unije pozvan, kada donosi neku mjeru porezne naravi, provesti političke, gospodarske i socijalne izbore i hijerarhizirati različite interese ili izvršiti složene ocjene. Slijedom toga mu u tom okviru treba priznati široku diskrecijsku ovlast na način da se sudski nadzor poštovanja uvjeta navedenih u prethodnoj točki ove presude treba ograničiti na nadzor očite pogreške (vidjeti u tom smislu presude od 10. prosinca 2002., British American Tobacco (Investments) i Imperial Tobacco, C‑491/01, EU:C:2002:741, t. 123., kao i od 17. listopada 2013., Billerud Karlsborg i Billerud Skärblacka, C‑203/12, EU:C:2013:664, t. 35.).

   Kao što su to Vijeće i Komisija pojasnili u odgovoru na pisano pitanje koje je postavio Sud i na raspravi, isključenje primjene snižene stope PDV‑a na isporuku digitalnih knjiga elektroničkim putem koje se nalazi u članku 98. stavku 2. izmijenjene Direktive 2006/112 treba smatrati sastavnim dijelom posebnog sustava PDV‑a za elektroničku trgovinu. Naime, iz pojašnjenja tih institucija proizlazi da je ocijenjeno nužnim podvrgnuti usluge isporučene elektroničkim putem jasnim, jednostavnim i ujednačenim pravilima kako bi se stopa PDV‑a koja se primjenjuje na te usluge mogla utvrditi sa sigurnošću i tako poreznim obveznicima i nacionalnim poreznim tijelima olakšati upravljanje tim porezom.

   Naime, načelo pravne sigurnosti, na kojemu se zasniva taj cilj, zahtijeva da propis Unije zainteresiranim osobama omogućava da nedvojbeno znaju opseg svojih prava i obveza kako bi djelovali poznajući stanje stvari (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2010., Komisija/Ujedinjena Kraljevina, C‑582/08, EU:C:2010:429, t. 49. i tamo navedenu sudsku praksu).

   Osim toga, Sud je već priznao opravdanost cilja koji se za zakonodavca sastoji od uspostave općih pravila koja gospodarski subjekti mogu lako primijeniti a nadležna nacionalna tijela jednostavno nadzirati (vidjeti u tom smislu presudu od 24. veljače 2015., Sopora, C‑512/13, EU:C:2015:108, t. 33.).

   U tom pogledu, priznati državama članicama da raspolažu mogućnošću da primijene sniženu stopu PDV‑a na isporuku digitalnih knjiga elektroničkim putem, kao što je to dopušteno za isporuku takvih knjiga u svim fizičkim oblicima, moglo bi negativno utjecati na cjelokupnu usklađenost mjere koju je namjeravao poduzeti zakonodavac Unije, a koja se sastoji od isključivanja svih elektroničkih usluga od mogućnosti primjene snižene stope PDV‑a.

   U tim okolnostima, razliku u postupanju koja proizlazi iz članka 98. stavka 2. izmijenjene Direktive 2006/112 u vezi s točkom 6. Priloga III. toj direktivi, između isporuke digitalnih knjiga elektroničkim putem i isporuke knjiga u svim fizičkim oblicima treba smatrati valjano opravdanom.

   (t. 41., 42., 49., 51.‑54., 57., 59., 60., 66., 70., 72. i izreka)