Predmet C‑354/15

Andrew Marcus Henderson

protiv

Novo Banco SA

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação de Évora)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Uredba (EZ) br. 1393/2007 – Članci 8., 14. i 19. – Dostava putem pošte pismena kojima se pokreće postupak – Nepostojanje prijevoda pismena – Prilog II. – Standardni obrazac – Nepostojanje – Posljedice – Dostava preporučenom pošiljkom uz potvrdu o primitku – Potvrda o primitku koja nije vraćena – Primitak pismena od strane treće osobe – Uvjeti valjanosti postupka”

Sažetak – Presuda Suda (deseto vijeće) od 2. ožujka 2017.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Dostava sudskih i izvansudskih pismena–Uredba br. 1393/2007–Odbijanje primitka pismena–Pravila vezana za slanje sudskih pismena između tijela za slanje i tijela za zaprimanje koje su odredile države članice–Primjenjivost na sredstva dostave sudskih pismena iz odjeljka 2. poglavlja II. navedene uredbe

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1393/2007, poglavlje II. odjeljak 1., čl. 8. st. 4. i 2., čl. 14. i Prilog II.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Dostava sudskih i izvansudskih pismena–Uredbe br. 1393/2007–Dostava prilikom koje se ne obavještava adresat pismena o njegovu pravu na odbijanje primitka preko standardnog obrasca iz Priloga II., što dovodi do nevaljanosti navedene dostave–Nedopuštenost–Nevaljanost treba istaknuti u određenom roku ili odmah na početku postupka i prije iznošenja materijalne obrane–Nepostojanje utjecaja–Obveza ispravljanja navedenog propusta dostavom navedenog obrasca

   (Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, Prilog II.)

3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Dostava sudskih i izvansudskih pismena–Uredba br. 1393/2007–Dostava putem pošte–Preporučena pošiljka uz potvrdu primitka ili istovjetan način slanja–Pojam „istovjetan način”

   (Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 14.)

4. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Dostava sudskih i izvansudskih pismena–Uredba br. 1393/2007–Tuženik koji se nije upustio u postupak–Pismeno koje je zaista uručeno tuženiku ili dostavljeno na njegovo boravište–Pojam „boravište”

   (Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 19.)

5. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Dostava sudskih i izvansudskih pismena–Uredba br. 1393/2007–Dostava putem pošte–Dopuštenost–Zamjena potvrde o primitku preporučene pošiljke, koja sadržava pismeno koje se dostavlja, drugim dokumentom–Nepostojanje utjecaja–Pretpostavke–Pismeno koje se dostavlja nije predano osobno adresatu–Nepostojanje utjecaja–Pretpostavke

   (Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 14.)

1.  Iako se predmeti u kojima su doneseni presuda od 16. rujna 2015., Alpha Bank Cyprus (C‑519/13, EU:C:2015:603) i rješenje od 28. travnja 2016., Alta Realitat, (C‑384/14, EU:C:2016:316) odnose na postupak dostave pismena na temelju odjeljka 1. poglavlja II. Uredbe br. 1393/2007, kojim su uređena pitanja vezana za slanje pismena između tijela za slanje i tijela za zaprimanje koje su odredile države članice, ostaje činjenica, kao što to izričito proizlazi iz članka 8. stavka 4. te uredbe, da se ista pravila primjenjuju na načine slanja i dostavu sudskih pismena navedenih u odjeljku 2. istog poglavlja.

   Stoga, s jedne strane, obveznost i sustavnost primjene standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 vrijedi i za načine dostave sudskih pismena navedenih u poglavlju II. odjeljku 2. te uredbe i, s druge strane, nepoštovanje te obveze ne dovodi do nevaljanosti pismena koje treba dostaviti kao ni postupka dostave. Isto vrijedi, posebno, u slučaju, kao što je onaj u glavnom postupku, u kojem se dostava obavlja putem pošte, sukladno članku 14. navedene uredbe, koji je smješten u odjeljku 2. poglavlja II. iste.

   (t. 59.‑61.)

2.  Uredbu (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 valja tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis, poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, prema kojemu – u slučaju da sudsko pismeno, koje se dostavlja tuženiku koji ima boravište na području druge države članice, nije sastavljeno, ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod, bilo na jeziku koji taj tuženik razumije bilo na službenom jeziku države članice primateljice ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se dostava mora obaviti – propust dostave standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi dovodi do nevaljanosti navedene dostave, čak i kada se isti tuženik mora pozvati na postojanje te nevaljanosti u određenom roku ili odmah na početku postupka i prije iznošenja materijalne obrane.

   Ta ista uredba zahtijeva, s druge strane, da se takav propust ispravi sukladno njezinim odredbama, tako da se adresatu dostavi standardni obrazac iz Priloga II. navedenoj uredbi.

   (t. 67., 68., t. 1. izreke)

3.  Međutim, kao što to proizlazi iz sadržaja samog članka 14. Uredbe br. 1393/2007, dostava putem pošte ne mora se neophodno obaviti preporučenom pošiljkom uz potvrdu primitka. Naime, navedenom je odredbom precizirano da se slična dostava može obaviti na „istovjetan način” kao što je preporučena pošiljka uz potvrdu o primitku. Kako bi se utvrdio smisao i doseg izraza „istovjetan način” u smislu članka 14., valja pojasniti da iz cilja navedene odredbe, kako je to izloženo u točkama 75. do 77. ove presude, proizlazi da se kao „istovjetan način” može kvalificirati svako sredstvo dostave sudskog pismena, i dokaz o tome, koje osigurava usporediva jamstva kao što su ona koja su osigurana slanjem preporučene pošiljke uz potvrde o primitku putem pošte.

   Posebno, alternativni način slanja pismena mora osigurati istu razinu sigurnosti i pouzdanosti kao i preporučena pošiljka uz potvrdu o primitku, kako u odnosu na adresatovo zaprimanje pismena tako i u odnosu na okolnosti tog zaprimanja. Naime, u cilju ubrzanja sudskih postupaka, važno je osigurati, koliko je to moguće, da adresat stvarno primi pismeno koje se dostavlja i da pošiljatelj može taj primitak pouzdano utvrditi.

   (t. 78.‑82.)

4.  Kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 36. svojeg mišljenja, pitanje je li pismeno kojim se pokreće postupak dostavljeno na način da je tuženik mogao za njega stvarno saznati stoga je presudno za utvrđenje može li se sudska odluka donesena nakon toga smatrati izvršivom. U tim uvjetima, ako već treća osoba može valjano preuzeti sudsko pismeno u ime i za račun adresata, ta mogućnost mora biti ograničena na jasno određene slučajeve kako bi se na najbolji način osiguralo poštovanje prava obrane navedenog adresata.

   Slijedom toga, pojam „boravište” u smislu Uredbe br. 1393/2007 valja shvatiti tako da se odnosi na mjesto u kojemu adresat živi ili redovno boravi.

   (t. 92.‑94.)

5.  Uredbu br. 1393/2007 treba tumačiti na način da je dostava akta kojim se pokreće postupak preko pošte valjana, čak i u slučaju:

   –

   da je potvrda o primitku preporučene pošiljke, koja sadržava pismeno koje se dostavlja njegovu adresatu, zamijenjena drugim dokumentom, pod uvjetom da su potonjim osigurana istovjetna jamstva u odnosu na pružene obavijesti i dokaze. Na sudu pred kojim je pokrenut postupak u državi članici pošiljateljici je da utvrdi činjenicu da je adresat zaprimio predmetno pismeno u takvim uvjetima da su poštovana njegova prava obrane;

   –

   da pismeno koje se dostavlja nije predano osobno adresatu, pod uvjetom da je predano odrasloj osobi koja se nalazila unutar prostora u kojemu taj adresat redovito boravi, u svojstvu člana obitelji ili zaposlenika koji za njega radi. Ako je to slučaj, na navedenom je adresatu da dokaže, svim dokaznim sredstvima koja su dopuštena pred sudom pred kojim je pokrenut postupak u državi članici pošiljateljici, da nije mogao stvarno saznati činjenicu da je protiv njega pokrenut sudski postupak u drugoj državi članici niti identificirati predmet i razlog tužbe niti da je imao dovoljno vremena za pripremu svoje obrane. (t. 99. i t. 2. izreke)