Predmet C‑351/15 P

Europska komisija

protiv

Total SA
i
Elf Aquitaine SA

„Žalba – Zabranjeni sporazumi – Tržište metakrilata – Novčane kazne – Solidarna odgovornost društava majki i njihova društva kćeri zbog protupravnog ponašanja društva kćeri – Plaćanje novčane kazne društva kćeri – Smanjenje iznosa novčane kazne društvu kćeri nakon presude Općeg suda Europske unije – Pisma računovodstva Europske komisije kojima se od društava majki zahtijeva plaćanje iznosa koji su ona vratila društvu kćeri, uvećanog za zatezne kamate – Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Djelotvorna sudska zaštita”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. siječnja 2017.

1. Žalba–Razlozi–Nedovoljno ili proturječno obrazloženje–Dopuštenost

   (čl. 256. st. 1. podst. 2. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.)

2. Žalba–Razlozi–Pogrešna ocjena činjenica–Nedopuštenost–Nadzor Suda nad ocjenom činjenica i dokaza–Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja

   (čl. 256. st. 1. podst. 2. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1.)

3. Žalba–Razlozi–Puko ponavljanje razloga i argumenata iznesenih pred Općim sudom–Nedopuštenost–Osporavanje tumačenja ili primjene prava Unije koje je proveo Opći sud–Dopuštenost

   (čl. 256. st. 1. podst. 2. UFEU‑a; Statut Suda čl. 58. st. 1., Poslovnik Suda, čl. 168. st. 1. t. (d) i čl. 169. st. 2.)

4. Tužba za poništenje–Akti koji se mogu pobijati–Pojam–Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke–Komisijina pisma kojima se od društava majki zahtijeva da nakon smanjenja i djelomičnog povrata novčane kazne koju je početno platilo društvo kći plate zatezne kamate–Uključenost

   (čl. 263. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 19.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 19.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 30., 31.)

4.  Radi utvrđivanja može li akt biti predmet tužbe za poništenje, valja razmotriti sâmu bit tog akta, a oblik u kojem je donesen načelno je nevažan u tom pogledu. Predmet tužbe za poništenje mogu biti samo akti ili odluke koji proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja mijenjajući na bitan način njegov pravni položaj. Stoga je tužba za poništenje u načelu moguća samo protiv mjere kojom dotična institucija konačno utvrđuje svoje stajalište na završetku upravnog postupka. Nasuprot tomu, međuakti, čiji je cilj priprema konačne odluke, kao što su to potvrđujući akti ili obični provedbeni akti ne mogu se smatrati aktima koje se može pobijati jer njihov cilj nije stvaranje obvezujućih pravnih učinaka koji su zasebni u odnosu na učinke pripremljenog, potvrđenog ili provedenog akta institucije Unije.

   S tim u vezi, treba smatrati da pisma kojima Komisija od društava majki zahtijeva plaćanje zateznih kamata u pogledu novčane kazne koja je izrečena njihovom društvu kćeri, ali za čije su plaćanje ta društva solidarno i zajednički odgovorna, proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese dotičnih društava majki mijenjajući na bitan način njihov pravni položaj ako je to društvo kći u cijelosti platilo početni iznos te kazne i da stoga Komisija nema više pravo potraživati u tom pogledu plaćanje zateznih kamata od tih društava majki. Stoga, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kvalificirajući ta pisma kao akte koje se može pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a.

   (t. 35.‑37., 40., 45., 48., 49.)