This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62015CJ0341
Presuda Suda (deseto vijeće) od 20. srpnja 2016.
Hans Maschek protiv Magistratsdirektion der Stadt Wien - Personalstelle Wiener Stadtwerke.
Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 2003/88/EZ – Članak 7. – Pravo na plaćeni godišnji odmor – Umirovljenje na zahtjev zainteresirane osobe – Radnik koji nije iskoristio svoja prava na plaćeni godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa – Nacionalno zakonodavstvo koje isključuje novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor – Bolovanje – Dužnosnici.
Predmet C-341/15.
Presuda Suda (deseto vijeće) od 20. srpnja 2016.
Hans Maschek protiv Magistratsdirektion der Stadt Wien - Personalstelle Wiener Stadtwerke.
Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 2003/88/EZ – Članak 7. – Pravo na plaćeni godišnji odmor – Umirovljenje na zahtjev zainteresirane osobe – Radnik koji nije iskoristio svoja prava na plaćeni godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa – Nacionalno zakonodavstvo koje isključuje novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor – Bolovanje – Dužnosnici.
Predmet C-341/15.
Court reports – general
Predmet C‑341/15
Hans Maschek
protiv
Magistratsdirektion der Stadt Wien – Personalstelle Wiener Stadtwerke,
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Wien)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Direktiva 2003/88/EZ — Članak 7. — Pravo na plaćeni godišnji odmor — Umirovljenje na zahtjev zainteresirane osobe — Radnik koji nije iskoristio svoja prava na plaćeni godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa — Nacionalno zakonodavstvo koje isključuje novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor — Bolovanje — Dužnosnici“
Sažetak – Presuda Suda (deseto vijeće) od 20. srpnja 2016.
Socijalna politika – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Organizacija radnog vremena – Pravo na plaćeni godišnji odmor – Novčana naknada za neiskorišteni odmor isplaćena prilikom prestanka radnog odnosa – Nacionalno zakonodavstvo kojim se odbija pravo na tu naknadu radniku koji je podnio zahtjev za umirovljenje, a nije mogao iskoristiti svoja prava na odmor prije prestanka tog odnosa – Nedopuštenost – Pravo na navedenu naknadu u slučaju neobavljanja dužnosti radnika zbog bolesti – Nepostojanje takvog prava u slučaju sporazuma između radnika i poslodavca o obvezi radnika da ne dolazi na svoje radno mjesto uz istodobno primanje plaće – Granice – Neiskorištavanje prava na odmor zbog bolesti – Mogućnost država članica da radnicima dodijele dodatne plaćene godišnje odmore povrh minimalnog godišnjeg odmora – Načini i uvjeti
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2003/88, čl. 7. st. 2. i čl. 15.)
Članak 7. stavak 2. Direktive 2003/88 o određenim vidovima organizacije radnog vremena treba tumačiti na način da:
|
— |
mu se protivi nacionalno zakonodavstvo koje lišava prava na novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor radnika čiji je radni odnos prestao uslijed njegova zahtjeva za umirovljenje i koji nije mogao iskoristiti svoja prava prije prestanka tog radnog odnosa. U tom smislu nije relevantan razlog prestanka radnog odnosa. Stoga, okolnost da radniku na vlastiti zahtjev prestane radni odnos, nema nikakva utjecaja na njegovo pravo da, ovisno o slučaju, primi novčanu naknadu za prava na godišnji odmor koja nije mogao koristiti prije prestanka svojeg radnog odnosa. |
|
— |
radnik prilikom odlaska u mirovinu ima pravo na novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor zbog toga što nije obavljao svoje dužnosti zbog bolesti; |
|
— |
radnik čiji je radni odnos prestao i koji je, na temelju sporazuma sklopljenog s poslodavcem, iako je nastavio primati plaću, bio dužan ne dolaziti na svoje radno mjesto tijekom određenog razdoblja koje je prethodilo njegovu odlasku u mirovinu, nema pravo na novčanu naknadu za prava na neiskorišteni plaćeni godišnji odmor u tom razdoblju, osim ako nije mogao iskoristiti ta prava zbog bolesti; |
|
— |
države članice moraju, s jedne strane, odlučiti hoće li radnicima odobriti dodatne plaćene godišnje odmore povrh minimalnog plaćenog godišnjeg odmora od četiri tjedna propisanog člankom 7. Direktive 2003/88. U tom slučaju države članice mogu propisati da će radniku koji zbog bolesti nije mogao iskoristiti svoj ukupan dodatni plaćeni godišnji odmor prije prestanka njegova radnog odnosa, dodijeliti pravo na novčanu naknadu koja odgovara tom dodatnom razdoblju. S druge strane, države članice moraju odrediti uvjete za to odobravanje. Naime, iako je cilj Direktive 2003/88 odrediti minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete za organizaciju radnog vremena koje su države članice dužne poštovati, one sukladno članku 15. te direktive imaju mogućnost donijeti povoljnije propise za radnike. |
(t. 28., 29., 32., 35., 38., 40. i izreka)