Predmet C‑230/15

Brite Strike Technologies Inc.

protiv

Brite Strike Technologies SA

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Članak 22. točka 4. — Sudska nadležnost za sporove u području intelektualnog vlasništva — Članak 71. — Konvencije koje su države članice zaključile u posebnim pravnim područjima — Konvencija Beneluxa o intelektualnom vlasništvu — Sudska nadležnost za sporove koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa — Članak 350. UFEU‑a“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. srpnja 2016.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Članak 71. – Područje primjene – Odnos s konvencijama koje se odnose na posebno područje – Konvencije koje su zaključile određene države članice – Uključenost – Obveza sudjelovanja trećih država – Nepostojanje

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 69. i čl. 71. st. 2. t. (a))

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Odnos s konvencijama koje se odnose na posebno područje – Zaključivanje, od strane država članica, novih konvencija ili izmjene konvencija na snazi uvođenjem pravila koja imaju prednost nad onima iz te uredbe – Nedopuštenost

   (Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 71.; Konvencija od 27. rujna 1968., čl. 57.)

3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Odnos s konvencijama koje se odnose na posebno područje – Beneluška konvencija o intelektualnom vlasništvu – Neprimjenjivost Uredbe – Pretpostavke – Regionalna unija koja se nalazi u naprednijoj fazi od provedbe unutarnjeg tržišta i nužnost odstupanja za pravilno funkcioniranje beneluškog sustava – Poštovanje načela pravne sigurnosti i dobrog sudovanja

   (čl. 350. UFEU‑a; Uredba br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 24. t. 4.; Uredba Vijeća br. 44/2001, uvodne izjave 11. i 12., čl. 22. t. 4. i čl. 71.)

1.  Bez obzira na uporabu pojmova „konvencije čije su stranke države članice”, koji sugeriraju da su samo konvencije koje su zaključile sve države članice obuhvaćene navedenim člankom 71. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, iz teksta stavka 2. točke (a) tog članka proizlazi da konvencije na koje se odnosi uključuju također one koje su zaključile samo određene države članice. Štoviše, iz zajedničkog tumačenja članaka 69. i 71. Uredbe br. 44/2001 proizlazi da tu drugu odredbu ne treba tumačiti na način da se primjenjuje u odnosu na konvencije koje obvezuju više država članica samo pod uvjetom da je jedna treća zemlja ili više njih također stranka tih konvencija.

   (t. 49., 50.)

2.  Iako je odnos između pravila o sudskoj nadležnosti iz Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima i onih sadržanih u određenim konvencijama koje su zaključile države članice bio uređen u korist tih konvencija, ta odredba, naprotiv, državama članicama nije davala mogućnost da zaključivanjem novih konvencija ili izmjenama onih koje su već na snazi uvedu pravila koja bi imala prednost pred pravilima te uredbe.

   Ograničenje područja primjene članka 71. Uredbe br. 44/2001, u odnosu na članak 57. Briselske konvencije iz 1968. o [sudskoj] nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. odražava ustaljenu sudsku praksu prema kojoj, prilikom uspostave zajedničkih pravila i u skladu s njihovim opsegom, države članice nemaju više pravo zaključivati međunarodne ugovore koji utječu na ta pravila. To ograničenje vrijedi i u odnosu na zaključivanje sporazuma država članica među sobom.

   (t. 51.‑54.)

3.  Članku 71. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, tumačenom s obzirom na članak 350. UFEU‑a, nije protivno to da se pravilo o sudskoj nadležnosti za sporove koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa, navedeno u članku 4.6. Konvencije Beneluxa o intelektualnom vlasništvu (žigovi i dizajni) (BKIV), primjenjuje na te sporove.

   S tim u svezi, članak 350. UFEU‑a omogućuje Kraljevini Belgiji, Velikom Vojvodstvu Luksemburga i Kraljevini Nizozemskoj da odstupanjem od pravila Unije ostave na snazi pravila koja se primjenjuju u okviru njihove regionalne unije, pod uvjetom, s jedne strane, da je ta regionalna unija u naprednijoj fazi od provedbe unutarnjeg tržišta i, s druge strane, da je takvo odstupanje nužno za pravilno funkcioniranje beneluškog sustava.

   Glede prvog od tih zahtjeva, u okviru Beneluxa, žigovi i dizajni triju odnosnih država članica zamijenjeni su pravima s jedinstvenim učinkom. Taj sustav, koji postoji usporedno s onim koji se odnosi na prava Unije s jedinstvenim učinkom, integrirajući djelomično usklađivanje postignuto Direktivom 2008/95 o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima i Direktivom 98/71 o pravnoj zaštiti dizajna, u naprednijoj je fazi od nje. Naime, žigovi i dizajni Beneluxa podliježu potpuno jedinstvenom propisu, koji sadržava zajednička institucionalna i postupovna pravila. Među potonjima je članak 4.6. BKIV‑a.

   Glede drugog zahtjeva, s obzirom na činjenicu da žigovi i dizajni Beneluxa spadaju u napredan sustav koji se primjenjuje u trima državama članicama, pravosudnu strukturu koju je utvrdio Benelux, utemeljenu na decentraliziranom sustavu s mehanizmom upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Beneluxa, i višejezični karakter te regionalne unije, pravilo kodificirano u članku 4.6. BKIV‑a – koje se, među ostalim, temelji na tuženikovu prebivalištu i na taj način osigurava da o sporovima koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa odlučuje, ovisno o slučaju, belgijski, luksemburški ili nizozemski sud, umjesto da se koncentriraju, na temelju članka 22. točke 4. Uredbe 44/2001, a zatim članka 24. točke 4. Uredbe br. 2015/2012 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, pred sudovima u Nizozemskoj, u kojoj su centralizirane prijave i registracije te u kojoj se vodi registar – može se kvalificirati kao nužno za pravilno funkcioniranje sustava žigova i dizajna Beneluxa.

   Naposljetku, odredba poput članka 4.6. BKIV‑a utemeljena na načelnoj nadležnosti suda tuženikova prebivališta i nadopunjena alternativnim nadležnostima koje predstavljaju blisku vezu s predmetom spora, u skladu je s načelima na kojima počiva pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima unutar Unije, kao što su načela pravne sigurnosti za pravne subjekte i dobrog sudovanja, navedena u odnosu na sudsku nadležnost u uvodnim izjavama 11. i 12. Uredbe br. 44/2001.

   (t. 57., 59., 60., 63.‑66. i izreka)