Predmet C‑223/15

combit Software GmbH

protiv

Commit Business Solutions Ltd

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Žig Europske unije — Jedinstveni karakter — Utvrđenje vjerojatnosti dovođenja u zabludu samo u jednom dijelu Unije — Prostorni doseg zabrane iz članka 102. navedene uredbe“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 22. rujna 2016.

1. Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Relativni razlozi za odbijanje – Prigovor nositelja ranijeg istovjetnog ili sličnog žiga registriranog za istovjetne ili slične proizvode ili usluge – Raniji žig koji se sastoji od žiga Europske unije – Odbijanje registracije zbog postojanja relativnog razloga za odbijanje, čak i ako je ograničen na dio Unije

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 8. st. 1. t. (b))

2. Žig Europske unije – Učinci žigova Europske unije – Prava koja proizlaze iz žiga – pravo zabrane uporabe žiga – Uporaba istovjetnog ili sličnog znaka koji obuhvaća istovjetne ili slične proizvode ili usluge – Vjerojatnost dovođenja u zabludu ograničena na jedan dio Unije

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 8. st. 1. t. (b) i čl. 9. st. 1. t. (b); Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/95, čl. 5. st. 1. t. (b))

3. Žig Europske unije – Sporovi u vezi s povredom i valjanosti žigova Europske unije – Sankcije u slučaju povrede ili postojanja opasnosti povredom – Obveze sudova za žig Europske unije – Donošenje rješenja kojim se naređuje tuženiku zabrana daljnjeg obavljanja radnji kojima se povređuje ili kojima može doći do povrede – Iznimka – „Posebni razlozi” za nedonošenje takvog rješenja – Pojam

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 102. st. 1.)

4. Žig Europske unije – Sporovi u vezi s povredom i valjanosti žigova Europske unije – Sankcije u slučaju povrede ili postojanja opasnosti povredom – Obveze sudova za žig Europske unije – Donošenje rješenja kojim se naređuje tuženiku zabrana daljnjeg obavljanja radnji kojima se povređuje ili kojima može doći do povrede – Vjerojatnost dovođenja u zabludu ograničena na jedan dio Unije

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 1. st. 2., čl. 9. st. 1. i čl. 102. st. 1.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 26.)

2.  Sud je – u predmetu koji se odnosi na pravo nositelja žiga Europske unije da na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije podnese prigovor na registraciju sličnog žiga Europske unije koji dovodi do postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu – već presudio da se takav prigovor mora prihvatiti kada je postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu utvrđeno u jednom dijelu Unije, s obzirom na to da se taj dio može odnositi na područje jedne države članice.

   Istovjetno rješenje treba se primijeniti u predmetima koji se odnose na pravo nositelja žiga Europske unije da zabrani uporabu znaka koji dovodi do postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Člankom 9. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009 nositelju žiga Europske unije pruža se zaštita u odnosu na svaku uporabu koja negativno utječe ili može negativno utjecati na funkciju označavanja podrijetla tog žiga. Stoga taj nositelj ima pravo zabraniti takvu uporabu, čak i kada ona negativno utječe na navedenu funkciju samo u jednom dijelu Unije.

   (t. 26., 27.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 29.)

4.  Kako bi se zajamčila jedinstvena zaštita koju uživa žig Europske unije na cijelom području Unije, zabrana daljnjeg obavljanja radnji kojima se povređuje ili kojima bi se povrijedio žig mora načelno obuhvaćati cijelo područje.

   Međutim, u slučaju da sud za žig Europske unije utvrdi da uporaba sličnog znaka za proizvode koji su istovjetni onima za koje je predmetni žig Europske unije registriran, osobito zbog jezičnih razloga, ne dovodi do postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u jednom dijelu Unije i stoga ondje ne može negativno utjecati na funkciju označavanja podrijetla tog žiga, taj sud mora ograničiti prostorni doseg navedene zabrane.

   Naime, kada sud za žig Europske unije zaključi, na temelju elemenata koje načelno mora dostaviti tuženik, o nepostojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u jednom dijelu Unije, zakonita trgovina koja proizlazi iz uporabe predmetnog znaka u tom dijelu Unije ne može se zabraniti. Takva zabrana nadišla bi isključivo pravo koje proizlazi iz žiga Europske unije, a koje omogućuje nositelju tog žiga samo da zaštiti svoje posebne interese koje ima kao nositelj žiga, to jest da osigura da žig može ispunjavati svoje funkcije.

   Zaključak o nepostojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u jednom dijelu Unije, sukladno stalnoj sudskoj praksi Suda, može se temeljiti samo na ispitivanju svih relevantnih čimbenika u konkretnom slučaju. Takva ocjena mora sadržavati vizualnu, fonetsku i koncepcijsku usporedbu suprotstavljenih znakova, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente.

   Potrebno je, nadalje, da sud za žig Europske unije precizno utvrdi dio Unije za koji je našao da ne postoji negativan utjecaj ili vjerojatnost negativnog utjecaja na funkcije žiga, tako da iz naloga izdanog na temelju članka 102. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije nedvojbeno proizlazi na koji se dio područja Unije ne odnosi zabrana uporabe predmetnog znaka. Kada nadležni sud želi iz zabrane uporabe isključiti neka jezična područja Unije, poput onih označenih izrazom „na kojima se koristi engleski jezik”, on mora na potpun način precizirati na koja se područja taj izraz odnosi.

   Tumačenjem prema kojem se zabrana uporabe znaka koja dovodi do postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu sa žigom Europske unije primjenjuje na cijelom području Unije, uz iznimku dijela tog područja u odnosu na koji je utvrđeno nepostojanje takve vjerojatnosti, ne krši se jedinstven karakter žiga Europske unije iz članka 1. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da ostaje očuvano pravo njegova nositelja da zabrani svaku uporabu koja negativno utječe na funkcije tog žiga.

   Članak 1. stavak 2., članak 9. stavak 1. točku (b) i članak 102. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da, kada sud za žig Europske unije utvrdi da uporaba znaka dovodi do postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu sa žigom Europske unije na jednom dijelu područja Unije a da pritom ne dovodi do postojanja takve vjerojatnosti na drugom dijelu tog područja, taj sud mora zaključiti da je došlo do povrede isključivog prava koje proizlazi iz tog žiga te izdati nalog o zabrani navedene uporabe na cijelom području Europske unije, uz iznimku dijela tog područja u odnosu na koji je utvrđeno da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

   (t. 30.‑36.)