Predmet C‑96/15

Saint Louis Sucre

protiv

Directeur général des douanes i droits indirects

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio tribunal de grande instance de Nanterre)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Poljoprivreda — Šećer — Pristojbe za proizvodnju — Pravo na povrat — Uskladišteni šećer koji nije izvezen — Stjecanje bez osnove — Sloboda poduzetništva — Metoda izračuna“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 16. lipnja 2016.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Nadležnost nacionalnog suda – Nužnost prethodnog pitanja i relevantnost postavljenih pitanja – Ocjena nacionalnog suda

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Poljoprivreda – Zajedničko uređenje tržišta u sektoru šećera – Šećer – Osnovna pristojba na proizvodnju – Izračun viška podložnog izvozu – Uzimanje u obzir uskladištenih količina šećera koji nije izvezen na kraju tržišne godine 2005/2006 – Neobnavljanje režima pristojbi na proizvodnju nakon kraja navedene tržišne godine – Izostanak učinka

   (čl. 40. do 43. UFEU‑a; Uredba Vijeća br.1260/2001, uvodna izjava 15 i čl. 15. st. 2., 3.,i 8., br.318/2006 i br.1360/2013; Uredba Komisije br. 314/2002, kako je izmijenjena Uredbom br. 1140/2003, čl. 6., st. 4.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 34.)

2.  Članak 15. stavke 2. i 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1260/2001 o zajedničkom uređenju tržišta u sektoru šećera treba tumačiti na način da proizvođaču šećera ne dodjeljuje pravo da mu se naknade pristojbe na proizvodnju plaćene za količine šećera unutar kvota A i B koje su još bile uskladištene 30. lipnja 2006., s obzirom na to da režim pristojbi na proizvodnju nije bio nastavljen nakon tog datuma Uredbom Vijeća (EZ) br. 318/2006 o zajedničkom uređenju tržišta u sektoru šećera.

   Naime, u okviru izračuna viška podložnog izvozu za tržišne godine 2001./2002. do 2005./2006. isključenje količina šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa uskladištenih na kraju tržišne godine 2005./2006. bilo bi protivno kako članku 6. stavku 4. Uredbe br. 314/2002 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu sustava kvota u sektoru šećera, kako je izmijenjena Uredbom br. 1140/2003, koja izričito predviđa uzimanje u obzir tih uskladištenih količina, tako i članku 15. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 1260/2001, koja se također odnosi na višak podložan izvozu koji nije izvezen, koji nužno obuhvaća, kako osobito proizlazi iz uvodne izjave 15. posljednje uredbe, količine koje se nalaze na tržištu na kraju predmetne tržišne godine, i one uskladištene. Osim toga, činjenica da se nastavlja pozivati na predvidivi ukupni gubitak, čak i nakon izmjene predviđene u članku 15. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 1260/2001, kada se radi o tržišnim godinama 2001./2002. do 2005./2006., implicira da gubitak još nije u cijelosti nastao. U tom smislu, proizlazi da Vijeće nije počinilo očitu pogrešku, zlouporabu ovlasti ili očito prekoračenje granica svojih diskrecijskih ovlasti u području poljoprivrede na temelju članaka 40. do 43. UFEU‑a, kada je predvidjelo da za trgovačku godinu 2005./2006. višak podložan izvozu koji postoji za tu tržišnu godinu bude uzet u obzir, uključujući nužno količine uskladištenog šećera na kraju tržišne godine.

   U tim okolnostima, nije otkriven nijedan element koji bi utjecao na valjanost Uredbe Vijeća (EU) br. 1360/2013 o utvrđivanju pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera za tržišne godine 2001./2002., 2002./2003., 2003./2004., 2004./2005. i 2005./2006., koeficijenta potrebnog za izračun dodatnih pristojbi za tržišne godine 2001./2002. i 2004./2005. i iznosa koji proizvođači šećera trebaju platiti prodavateljima šećerne repe u pogledu razlike između maksimalne pristojbe i pristojbe koju treba naplatiti za tržišne godine 2002./2003., 2003./2004. i 2005./2006.

   (t. 44., 45., 52., 54., 56., izreka 1. i 2.)