Spojeni predmeti C‑20/15 P i C‑21/15 P

Europska komisija

protiv

World Duty Free Group SA i dr.

„Žalba – Državne potpore – Članak 107. stavak 1. UFEU‑a – Porezni sustav – Porez na dobit – Odbitak – Amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela od najmanje 5 % od poduzetnika koji su porezno rezidentni u Španjolskoj u poduzećima koja su porezno rezidentna izvan te države članice – Pojam ‚državna potpora’ – Uvjet koji se odnosi na selektivnost”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 21. prosinca 2016.

1. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Kriteriji za ocjenu–Kumulativne pretpostavke

   (čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

2. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Selektivnost mjere–Mjerila

   (čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

3. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Dodjeljivanje povoljnijeg poreznog tretmana određenim poduzetnicima od strane tijela javne vlasti–Uključenost–Pogodnosti koje proizlaze iz opće mjere primjenjive bez razlike na sve gospodarske subjekte–Isključenost

   (čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

4. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Selektivnost mjere–Mjera koja pruža poreznu pogodnost–Relevantni parametri usporedbe za utvrđenje selektivnosti mjere–Uvođenje razlikovanja između subjekata koji se nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji koje nije opravdano po naravi i strukturi općeg poreznog sustava

   (čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

5. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Selektivnost mjere–Vrlo velik broj poduzetnika koji imaju pravo na korist od određene mjere kada ti poduzetnici pripadaju različitim sektorima djelatnosti–Nepostojanje utjecaja

   (čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

6. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Selektivnost mjere–Porezna mjera od koje korist imaju samo poduzetnici koji provode određene transakcije–Uključenost

   (čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

7. Potpore koje dodjeljuju države–Pojam–Selektivnost mjere–Porezne potpore izvozu–Uključenost–Pretpostavke

   (čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

1.  Kvalificiranje nacionalne mjere „državnom potporom” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a zahtijeva da svi uvjeti budu ispunjeni. Kao prvo, mora biti riječ o državnoj intervenciji ili intervenciji putem državnih sredstava. Drugo, ta intervencija mora biti takva da može utjecati na trgovinu među državama članicama. Treće, ona mora pružati selektivnu prednost svojem korisniku. Četvrto, mora narušavati ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje.

   (t. 53.)

2.  Što se tiče uvjeta koji se odnosi na selektivnost prednosti koja je sastavni dio pojma „državne potpore” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, ocjena tog uvjeta zahtijeva utvrđivanje stavlja li, u okviru dotičnog pravnog sustava, predmetna nacionalna mjera u povoljniji položaj „određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe” u usporedbi s drugima koji se, s obzirom na cilj koji se želi postići tim sustavom, nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji i koji na taj način doživljavaju različit tretman koji bi se u biti mogao okvalificirati kao diskriminatoran.

   Nadalje, iako je predmetna mjera zamišljena kao opći sustav potpore, a ne kao pojedinačna potpora, na Komisiji je da utvrdi pruža li ona, iako predviđa prednost općeg dosega, isključivu korist određenim poduzetnicima ili sektorima djelatnosti.

   (t. 54., 55.)

3.  Mjera koja pruža poreznu pogodnost i koja, iako ne uključuje prijenos državnih sredstava, korisnike stavlja u povoljniji financijski položaj od ostalih poreznih obveznika može pružiti selektivnu prednost korisnicima i stoga predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Naprotiv, porezna pogodnost koja proizlazi iz opće mjere primjenjive bez razlike na sve gospodarske subjekte ne predstavlja takvu potporu u smislu te odredbe.

   (t. 56.)

4.  U svrhe kvalificiranja nacionalne porezne mjere kao „selektivne”, Komisija mora, kao prvo, utvrditi redovni ili „uobičajeni” porezni sustav koji je na snazi u predmetnoj državi članici i, kao drugo, dokazati da odnosna porezna mjera odstupa od tog redovnog sustava, u mjeri u kojoj se njome uvodi razlikovanje između subjekata koji se, s obzirom na cilj tog zajedničkog sustava, nalaze u činjenično i pravno usporedivim situacijama.

   Pojam „državne potpore” ne obuhvaća, međutim, mjere koje uvode razlikovanje između poduzetnika koji se, s obzirom na cilj predmetnog pravnog sustava, nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, i koje su stoga a priori selektivne, kada odnosna država članica uspije dokazati da je to razlikovanje opravdano jer proizlazi iz naravi ili strukture sustava kojeg su te mjere dio.

   Posljedično, parametri usporedbe relevantni za utvrđenje selektivnosti predmetne mjere sastoje se od toga da se provjeri uvodi li ona između subjekata koji se, s obzirom na cilj odnosnog općeg poreznog sustava, nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji razlikovanje koje nije opravdano po naravi i strukturi tog sustava.

   U tom pogledu, ne može se zahtijevati da radi utvrđenja selektivnosti takve mjere Komisija prepoznaje određena posebna i specifična obilježja zajednička poduzetnicima koji koriste poreznu pogodnost, a koja omogućuju njihovo razlikovanje od onih koji su iz toga isključeni.

   Naime, jedino što je radi toga bitno jest činjenica da mjera, neovisno o svojem obliku ili primijenjenoj nomotehnici, ima za učinak stavljanje poduzetnika korisnika u povoljniju situaciju od drugih poduzetnika, iako se svi ti poduzetnici nalaze u situaciji koja je činjenično i pravno usporediva s obzirom na cilj kojem taj porezni sustav teži.

   (t. 57., 58., 60., 78. i 79.)

5.  Iako je okolnost da više poduzetnika ima pravo na korist od nacionalne mjere vrlo važna, ili okolnost da ti poduzetnici pripadaju različitim sektorima djelatnosti, ona nije dostatna da bi se doveo u pitanje selektivan karakter te mjere i stoga odbacila klasifikacija mjere kao državne potpore.

   Stoga eventualan selektivni karakter sporne mjere ni na koji način ne dovodi u pitanje činjenica da bitan uvjet za ishođenje porezne pogodnosti koju pruža ta mjera obuhvaća gospodarsku transakciju, štoviše „strogo financijsku transakciju” za koju nije potreban minimalni iznos za ulaganja i koja je neovisna o naravi aktivnosti poduzetnika korisnika.

   U tom kontekstu, ne može se smatrati da mjera čija primjena ne ovisi o vrsti djelatnosti poduzetnika nije a priori selektivna.

   (t. 80.‑82.)

6.  Porezna mjera od koje korist imaju samo poduzetnici koji provode transakcije koje ona obuhvaća, a ne i poduzetnici iz istog sektora koji ne provode takve transakcije, može biti selektivnog karaktera, s time da nije potrebno ocjenjivati je li ta mjera bila od posebne koristi za velike poduzetnike.

   Nadalje, iako se porezna pogodnost iz sporne mjere može ishoditi bez ulaganja minimalnog iznosa – pa zbog te činjenice ta mjera nije rezervirana samo za poduzetnike koji raspolažu dovoljnim novčanim sredstvima – te okolnosti nisu protivne priznavanju moguće selektivnosti te mjere zbog drugih razloga, kao što je činjenica da rezidentni poduzetnici koji stječu udjele u društvima s poreznim sjedištem u određenoj državi članici ne mogu ishoditi tu pogodnost.

   (t. 87., 88.)

7.  Mjera čiji je cilj staviti u povoljniji položaj izvoz može se smatrati selektivnom ako od nje imaju koristi poduzetnici koji ostvaruju prekogranične transakcije, posebice ulagačke transakcije, na štetu drugih poduzetnika koji se nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, s obzirom na cilj kojem teži dotični porezni sustav, izvršavajući transakcije iste naravi na nacionalnom državnom području.

   (t. 119.)