1.

Vidjeti tekst odluke.

(t. 31., 32.)

2.

Članak 296. UFEU‑a ne može se tumačiti na način da je Komisija dužna, iz preventivnih razloga, u obrazloženju odluke o odbijanju pristupa dokumentima koju temelji na članku 4. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1049/2001 o pravu na javni pristup dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije odbiti svaki hipotetski argument koji može, u kasnijem stadiju, biti protivan njezinoj analizi.

Prema tome, ako tužitelj u svom ponovljenom zahtjevu za pristup ne osporava primjenjivost članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001, Komisija se može ograničiti na to da iznese pozitivne razloge zbog kojih smatra da se spomenuta odredba primjenjuje, pri čemu nije dužna odbiti ili kritizirati druga eventualna tumačenja te odredbe.

(t. 35.)

3.

Kada institucija odluči odbiti pristup zatraženom dokumentu, načelno je dužna obrazložiti na koji bi način pristup tom dokumentu mogao konkretno i stvarno ugroziti interes zaštićen izuzećem predviđenim u članku 4. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, na koje se ta institucija poziva. Nadalje, opasnost od takvog ugrožavanja mora biti razumno predvidljiva, a ne samo hipotetska. Sama okolnost da se dokument tiče interesa zaštićenog izuzećem ne može biti dovoljna da opravda njegovu primjenu.

Međutim, predmetna institucija može se osloniti na opće pretpostavke koje se primjenjuju na određene kategorije dokumenata, s obzirom na to da se na zahtjeve za otkrivanje koji se odnose na dokumente iste vrste mogu primijeniti općenito slični razlozi.

Da bi se na opću pretpostavku moglo valjano pozvati protiv osobe koja zahtijeva pristup dokumentima na temelju Uredbe br. 1049/2001, potrebno je, s jedne strane, da zatraženi dokumenti pripadaju istoj kategoriji dokumenata ili da su iste vrste. Kriterij je istodobno i kvalitativan i kvantitativan, to jest činjenica da se traženi dokumenti odnose na isti postupak, a ne samo kvantitativan, to jest veći ili manji broj dokumenata koji su predmet zahtjeva za pristup.

S druge strane, primjena općih pretpostavki u bitnome ovisi o imperativnoj potrebi za osiguravanje dobrog funkcioniranja predmetnih postupaka i jamstvom da njihovi ciljevi neće biti ugroženi. Stoga, priznanje opće pretpostavke može se temeljiti na nespojivosti pristupa dokumentima u određenim postupcima s nesmetanim provođenjem tih postupaka i na opasnosti da ih se ugrozi, s obzirom na to da opće pretpostavke omogućuju očuvanje cjelovitosti odvijanja postupka ograničavajući ingerencije trećih strana. Primjena posebnih pravila koja određeni pravni akt predviđa u vezi s postupkom koji se vodi pred institucijom Unije za potrebe kojega se dostavljaju zahtijevani dokumenti jedan je od kriterija koji mogu opravdati priznavanje opće pretpostavke.

(t. 59., 63., 66., 67., 75.)

4.

Primjena izuzeća predviđenog u članku 4. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije pretpostavlja dokazivanje da pristup predmetnom dokumentu koji je sastavila institucija za internu uporabu može konkretno i stvarno ugroziti zaštitu postupka odlučivanja institucije i da je ta opasnost od ugrožavanja razumno predvidljiva, a ne samo hipotetska.

Osim toga, da bi se istaknulo izuzeće predviđeno u članku 4. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1049/2001, ugrožavanje postupka odlučivanja mora biti ozbiljno. Ocjena težine ovisi o svim okolnostima slučaja, osobito o negativnim učincima na postupak odlučivanja, na koje se poziva institucija vezano za otkrivanje zatraženih dokumenata.

Međutim, od institucija se ne traži da podnesu dokaze kojima mogu utvrditi postojanje takve opasnosti. Dovoljno je u tom pogledu da pobijana odluka sadržava konkretne elemente koji omogućuju zaključivanje da je opasnost od ugrožavanja postupka odlučivanja bila, na dan njezina usvajanja, razumno predvidljiva, a ne samo hipotetska, uz navođenje među ostalim postojanja, na taj dan, objektivnih razloga koji omogućuju da se razumno predvidi da će doći do takvog ugrožavanja ako zainteresirana osoba otkrije zatražene dokumente.

(t. 60. - 62.)

5.

Kada Komisija priprema i izrađuje političke prijedloge, na njoj je da osigura u potpunosti neovisno postupanje i da ti prijedlozi budu isključivo u općem interesu. U tu svrhu Komisija se može osloniti na procjene učinka sačinjene vezano za pripremu i izradu takvih prijedloga.

Konkretno, procjena učinka omogućuje prikupljanje informacija na temelju kojih Komisija može, osobito, ocijeniti mogućnost, nužnost, prirodu i sadržaj tih prijedloga. Budući da izvješće o procjeni učinka sadržava usporedbu različitih političkih opcija predviđenih u tom stadiju, otkrivanje tog izvješća, čak i u stadiju nacrta, kao i mišljenja koja s tim u vezi donosi odbor sadržava povećanu opasnost da će treći pokušati, izvan javne rasprave koju organizira Komisija, ciljano izvršiti utjecaj na Komisijin odabir političke opcije i smisao političkog prijedloga koji ona usvaja.

Prema tome, u svrhu primjene izuzeća predviđenog u članku 4. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, potonja ima pravo smatrati da bi, bez provođenja konkretnog i individualnog ispitivanja svakog dokumenta koji je sastavljen u okviru pripreme procjene učinka, otkrivanje tih dokumenata, u načelu, ozbiljno ugrozilo njezin postupak odlučivanja glede izrade političkog prijedloga.

Ta opća pretpostavka može se primijeniti dok god Komisija ne donese odluku vezano za eventualni politički prijedlog, odnosno dok politička inicijativa ne bude, ovisno o slučaju, usvojena ili odbačena. Ta se pretpostavka primjenjuje neovisno o prirodi – zakonodavnoj ili drugoj – ovisno o slučaju, prijedloga Komisije.

(t. 83., 85., 87., 96., 97., 99., 100.)

6.

Vidjeti tekst odluke.

(t. 117.)

7.

Namjere i interesi zahtjeva za pristup zainteresirane osobe nemaju utjecaj na primjenu, u predmetnom slučaju, opće pretpostavke na temelju koje je Komisija mogla odbiti pristup zatraženim dokumentima

(t. 121.)

8.

Zaključci Europskog ombudsmana kao takvi nisu obvezujući za sud Unije, nego mogu biti tek indicija o tome da je predmetna institucija povrijedila načelo dobre uprave. Naime, postupak pred Ombudsmanom, koji nema ovlast donošenja obvezujućih odluka je alternativni izvansudski postupak za građane Unije koji se razlikuje od postupka pred sudom Unije, koji odgovara specifičnim kriterijima i koji nema nužno isti cilj kao i sudski postupak. A fortiori, Ombudsmanova tumačenja prava Unije ne mogu obvezivati sud Unije.

(t. 122., 123.)

9.

Kada je riječ o argumentu koji se odnosi na navod da javnost ima interes shvatiti i slijediti razvoj procjena učinka, kao osnovu za zakonodavne prijedloge, kako bi mogla izvršavati svoje pravo na sudjelovanje u demokratskim postupcima potičući javnu raspravu, valja podsjetiti da interes tužitelja za dopunjavanjem informacija kojima raspolaže predmetna institucija i za aktivnim sudjelovanjem u postupku koji je u tijeku ne predstavlja prevladavajući javni interes, čak i ako navedeni tužitelj djeluje kao nevladina organizacija, u skladu s ciljevima iz svog statuta, koji su usmjereni na zaštitu okoliša

Per analogiam, interes uključenih stranaka koje su sudjelovale u savjetovanju koje je organizirala Komisija u okviru izrade procjene učinka i svih drugih stranaka zainteresiranih za dopunjavanje informacija kojima ta institucija raspolaže nakon savjetovanja, kao i za aktivno sudjelovanje u postupku izrade izvješća o procjeni učinka, odnosno u izradi političkog prijedloga, ne predstavlja prevladavajući javni interes, čak i ako je zainteresirana strana, kao i tužitelj, neprofitna udruga čiji je cilj zaštita okoliša.

(t. 150., 151.)