Predmet T‑138/14

Randa Chart

protiv

Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

„Izvanugovorna odgovornost — Članica lokalnog osoblja upućena u delegaciju Unije u Egiptu — Prestanak ugovora — Propust delegacije da egipatskom tijelu nadležnom za socijalnu sigurnost podnese potvrdu o prestanku službe članice osoblja i kasnije u tom pogledu regulira njezinu situaciju — Zastara — Trajna šteta — Djelomična nedopuštenost — Načelo dobre uprave — Razuman rok — Članak 41. Povelje o temeljnim pravima — Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima — Izvjesna šteta — Uzročna veza“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 16. prosinca 2015.

1. Izvanugovorna odgovornost — Pretpostavke — Nezakonitost — Šteta — Uzročna veza — Neispunjenje jedne od pretpostavki — Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

   (čl. 340., st. 2, UFEU‑a)

2. Izvanugovorna odgovornost — Pretpostavke — Nezakonitost — Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije — Nepoštivanje prava treće zemlje — Isključenje — Iznimka — Nepoštivanje koje također predstavlja povredu prava Unije

   (čl. 340., st. (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.)

3. Izvanugovorna odgovornost — Šteta — Naknadiva šteta — Šteta trajnog karaktera — Uključenost — Pretpostavke

   (čl. 340., st. 2, UFEU‑a)

4. Izvanugovorna odgovornost — Pretpostavke — Uzročna veza — Šteta do koje dolazi zbog nečinjenja određene institucije — Imovinska šteta prouzročena bivšem djelatniku lokalnog osoblja propuštanjem određene delegacije Unije da uredi administrativne formalnosti do kojih je došlo nakon prestanka dužnosti te osobe — Odlučujući uzrok štete nije u postupanju delegacije Unije — Nepostojanje uzročne veze

   (čl. 340., st. 2, UFEU‑a)

5. Tužba za naknadu štete — Rok zastare — Dan od kojega rok počinje teći — Trajna šteta — Datum koji treba uzeti u obzir

   (čl. 340., st. (Statut Suda, čl. 46.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 49., 50.)

2.  U prvom redu, što se tiče izvanugovorne odgovornosti Unije, uvjet koji se odnosi na nezakonito postupanje koje se zamjera predmetnoj instituciji ili tijelu Unije nalaže utvrđivanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila koje za cilj ima dodjeljivanje prava pojedincima

   U tom pogledu, povreda nacionalnog zakonodavstva treće zemlje sama po sebi ne predstavlja povredu prava Unije koja bi podrazumijevala njenu izvanugovornu odgovornost. Nasuprot tomu, ako takva povreda istodobno predstavlja povredu prava Unije, posebice općeg načela prava Unije, to može dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije. Nadalje, što se tiče povrede prava treće zemlje od strane delegacije Unije koja se odnosi na utvrđivanje isprava o prestanu službe za njeno osoblje, treba zaključiti da je došlo do povrede načela dobre uprave u smislu članka 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i osobito, načela razumnog roka. Načelo dobre uprave, kada predstavlja izraz određenog prava kao što je pravo osobe da se njezin predmet riješi na nepristran i pravičan način te u razumnom roku, u smislu navedenog članka 41., mora se smatrati pravilom prava Unije čija je svrha davanje prava pojedincima. Nadalje, institucije, tijela, uredi i agencije Unije ne raspolažu marginom prosudbe u pogledu poštovanja, u određenom slučaju, načela dobre uprave. Prema tome, utvrđenje činjenice da je delegacija Unije povrijedila to načelo dovoljno je kako bi se utvrdilo postojanje dovoljno ozbiljne povrede.

   (t. 51., 108., 109., 113.‑115.)

3.  Izvanugovorna odgovornost Unije može postojati samo ako je tužitelj pretrpio stvarnu i odredivu štetu Uvjet u pogledu postojanja izvjesne štete ispunjen je ako je ona prijeteća i može se predvidjeti s dovoljno sigurnosti, iako se ne može precizno odrediti njezina visina.

   Što se tiče šteta koje imaju trajni karakter, štete koje se ponavljaju tijekom uzastopnih razdoblja te koje se povećavaju sukladno s proteklim vremenom, trebaju se smatrati nadoknadivima. Tom definicijom nije obuhvaćena imovinska šteta koju čine administrativni troškovi i troškovi odvjetnika koje je bivša članica lokalnog osoblja snosila za obnovu boravišne i radne dozvole u određenoj državi članici kao i za stjecanje državljanstva te države, zbog propusta delegacije Unije da regulira njenu situaciju, nakon njenog otkaza, u trećoj zemlji, budući da ju je taj propust navodno onemogućio da se vrati u tu zemlju. Naime, iako su se ponovili nekoliko puta tijekom više godina, ti su troškovi trenutačni jer su nastali na datum pokretanja svakog predmetnog administrativnog postupka, a njihovi se iznosi nisu povećavali razmjerno proteklom vremenu.

   Šteta koju čine troškovi putovanja koje je ta osoba navodno snosila kako bi se vratila u treću zemlju u kojoj se nalazi ta delegacija Unije također nije trajne naravi. Naime, ti troškovi po svojoj naravi nastaju na datum svakog predmetnog putovanja i ne povećavaju se razmjerno proteklom vremenu.

   (t. 52., 81., 82., 86.)

4.  U području izvanugovorne odgovornosti Unije, uvjet koji se odnosi na postojanje uzročne veze između navodnog postupanja i štete na koju se poziva, navedena šteta mora dovoljno izravno proizlaziti iz postupanja koje se zamjera, a potonje mora predstavljati odlučujući uzrok štete, dok ne postoji obveza popravljanja svake štetne posljedice, čak i one udaljene, nezakonite situacije

   U tom pogledu, u slučajevima kada se postupanje koje je navodno uzrok štete na koju se poziva sastoji od nečinjenja, posebno je potrebno biti osobito siguran da je navedena šteta stvarno bila prouzročena pripisanim nečinjenjem i da je ne bi izazvalo postupanje različito od onoga koje se pripisuje instituciji tuženiku. Nadalje, što se tiče tužbe bivše članice lokalnog osoblja s ciljem naknade imovinske štete koju je navodno pretrpila zbog propusta delegacije Unije da regulira njenu situaciju, nakon njenog otkaza, pred lokalnim vlastima, ako to nečinjenje ima za učinak da se zainteresirana osoba ne može vratiti raditi i stanovati u državi gdje se nalazi predmetna delegacija Unije, treba zaključiti da se odluka zainteresirane da kupi stan u svojoj državi prebivališta te da u tu svrhu ugovori hipotekarni zajam nesumnjivo temelji na njenom osobnom izboru, a ne na spornom postupanju. Nadalje, u tom smislu postoji samo neizravna uzročna veza između tog postupanja i odlukâ o kupnji stana i ugovaranju zajma.

   (t. 53., 132., 133.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 55.‑58.)