1. 

Prethodna pitanja — Dopuštenost — Zahtjev u kojem se precizno ne navode odredbe prava Unije čije je tumačenje potrebno — Mogućnost Suda da odredi koje su to odredbe (čl. 267. UFEU‑a) (t. 31., 32.)

2. 

Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Granice — Očito irelevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje davanje korisnog odgovora — Pitanja koja nemaju veze s predmetom spora u glavnom postupku (t. 33.‑35.)

3. 

Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Direktiva 1999/70 — Područje primjene — Radnik kojeg s poslodavcem vežu ugovori o radu na određeno vrijeme — Uključenost — Promjena statusa u radni odnos na neodređeno vrijeme koji nije trajne naravi — Nepostojanje utjecaja (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 2. i čl. 3. t. 1.) (t. 39.‑42.)

4. 

Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Direktiva 1999/70 — Mjere za sprečavanje zlouporaba uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme — Nacionalna mjera koja predviđa jednostavnu promjenu statusa iz radnog odnosa na određeno vrijeme u javnom sektoru u radni odnos na neodređeno vrijeme koji nije trajne naravi — Unutarnji pravni sustav koji u dotičnom sektoru ne predviđa drugu djelotvornu mjeru za izbjegavanje i sankcioniranje takve zlouporabe — Nedopuštenost (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 5. st. 1.) (t. 46.‑51.)

5. 

Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Direktiva 1999/70 — Mjere za sprečavanje zlouporaba uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme — Pravo na naknadu — Zahtjev da naknada treba predstavljati dovoljno djelotvornu sankciju — Obveza nacionalnih sudova da unutarnje pravo tumače u skladu s pravom Unije (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 5. st. 1.) (t. 56.‑58., izreke 1.‑3.)

1. 

Članak 2. i članak 3. točku 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme od 18. ožujka 1999. koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti u smislu da radnik kao što je tužiteljica u glavnom postupku ulazi u područje primjene tog okvirnog sporazuma s obzirom na to da je taj radnik bio vezan za poslodavca ugovorima o radu na određeno vrijeme u smislu tih članaka.

2. 

Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme treba tumačiti u smislu da mu nije protivan nacionalni propis kao što je onaj u glavnom postupku koji ne predviđa nikakvu djelotvornu mjeru radi sankcioniranja zlouporaba u smislu članka 5. točke 1. tog okvirnog sporazuma, koje proizlaze iz korištenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru, s obzirom na to da ne postoji nikakva djelotvorna mjera u nacionalnom pravnom poretku kako bi se takve zlouporabe sankcionirale.

3. 

Na sudu koji je uputio zahtjev je da ocijeni sukladno zakonu, kolektivnim ugovorima i/ili nacionalnoj praksi, kakva treba biti naknada koja se daje radniku, kao što je tužiteljica u glavnom postupku, da bi predstavljala dovoljno djelotvornu mjeru za sankcioniranje zlouporaba u smislu članka 5. točke 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme.

4. 

Također je na sudu koji je uputio zahtjev da, po potrebi, mjerodavne odredbe nacionalnog prava u najvećoj mogućoj mjeri tumači u skladu s pravom Unije.

1. 

Prethodna pitanja — Dopuštenost — Zahtjev u kojem se precizno ne navode odredbe prava Unije čije je tumačenje potrebno — Mogućnost Suda da odredi koje su to odredbe (čl. 267. UFEU‑a) (t. 31., 32.)

2. 

Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Granice — Očito irelevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje davanje korisnog odgovora — Pitanja koja nemaju veze s predmetom spora u glavnom postupku (t. 33.‑35.)

3. 

Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Direktiva 1999/70 — Područje primjene — Radnik kojeg s poslodavcem vežu ugovori o radu na određeno vrijeme — Uključenost — Promjena statusa u radni odnos na neodređeno vrijeme koji nije trajne naravi — Nepostojanje utjecaja (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 2. i čl. 3. t. 1.) (t. 39.‑42.)

4. 

Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Direktiva 1999/70 — Mjere za sprečavanje zlouporaba uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme — Nacionalna mjera koja predviđa jednostavnu promjenu statusa iz radnog odnosa na određeno vrijeme u javnom sektoru u radni odnos na neodređeno vrijeme koji nije trajne naravi — Unutarnji pravni sustav koji u dotičnom sektoru ne predviđa drugu djelotvornu mjeru za izbjegavanje i sankcioniranje takve zlouporabe — Nedopuštenost (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 5. st. 1.) (t. 46.‑51.)

5. 

Socijalna politika — Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Direktiva 1999/70 — Mjere za sprečavanje zlouporaba uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme — Pravo na naknadu — Zahtjev da naknada treba predstavljati dovoljno djelotvornu sankciju — Obveza nacionalnih sudova da unutarnje pravo tumače u skladu s pravom Unije (Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 5. st. 1.) (t. 56.‑58., izreke 1.‑3.)

1. 

Članak 2. i članak 3. točku 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme od 18. ožujka 1999. koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti u smislu da radnik kao što je tužiteljica u glavnom postupku ulazi u područje primjene tog okvirnog sporazuma s obzirom na to da je taj radnik bio vezan za poslodavca ugovorima o radu na određeno vrijeme u smislu tih članaka.

2. 

Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme treba tumačiti u smislu da mu nije protivan nacionalni propis kao što je onaj u glavnom postupku koji ne predviđa nikakvu djelotvornu mjeru radi sankcioniranja zlouporaba u smislu članka 5. točke 1. tog okvirnog sporazuma, koje proizlaze iz korištenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru, s obzirom na to da ne postoji nikakva djelotvorna mjera u nacionalnom pravnom poretku kako bi se takve zlouporabe sankcionirale.

3. 

Na sudu koji je uputio zahtjev je da ocijeni sukladno zakonu, kolektivnim ugovorima i/ili nacionalnoj praksi, kakva treba biti naknada koja se daje radniku, kao što je tužiteljica u glavnom postupku, da bi predstavljala dovoljno djelotvornu mjeru za sankcioniranje zlouporaba u smislu članka 5. točke 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme.

4. 

Također je na sudu koji je uputio zahtjev da, po potrebi, mjerodavne odredbe nacionalnog prava u najvećoj mogućoj mjeri tumači u skladu s pravom Unije.