Predmet C‑572/14

Austro‑Mechana Gesellschaft zur Wahrnehmung mechanisch‑musikalischer Urheberrechte Gesellschaft GmbH

protiv

Amazon EU Sàrl,

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima — Članak 5. stavak 3. — Pojam ,stvari koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte’ — Direktiva 2001/29/EZ — Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu — Članak 5. stavak 2. točka (b) — Pravo reproduciranja — Iznimke i ograničenja — Reproduciranje za privatnu uporabu — Pravična naknada — Neplaćanje — Moguća obuhvaćenost područjem primjene članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 21. travnja 2016.

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Posebne nadležnosti – Nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte – Pojam – Tužba radi isplate naknade koja se duguje na temelju nacionalnog propisa kojim se provodi sustav pravične naknade predviđen člankom 5. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2001/29 – Uključenost – Obveza plaćanja naknade udruzi za kolektivno ostvarivanje autorskih prava – Nepostojanje utjecaja

(Uredba Komisije br. 809/2001, čl. 29. st. 5.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29, čl. 5. st. 2. t. (b))

Članak 5. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da je zahtjev za isplatu naknade koja se duguje na temelju nacionalnog propisa kojim se uvodi sustav „pravične naknade” predviđen člankom 5. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu, obuhvaćen „stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte” u smislu članka 5. stavka 3. te uredbe, pri čemu u skladu sa spomenutim nacionalnim propisom autor ima pravo na pravičnu naknadu ako treba, zbog prirode djela koje je emitirano radiodifuzijom, stavljeno na raspolaganje javnosti ili snimljeno na medij za bilježenje slika ili zvuka proizveden u komercijalne svrhe, očekivati da će se ono reproducirati za osobnu ili privatnu uporabu, kada je medij za bilježenje stavljen na nacionalno tržište u komercijalne svrhe i uz naplatu.

Naime, pojam „stvari koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi‑delikte” obuhvaća svaki zahtjev koji se temelji na odgovornosti tuženika i koji nije povezan sa „stvarima koje se odnose na ugovore” u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) Uredbe(2001).

U tom pogledu, s jedne strane, takva povezanost ne postoji s obzirom na to da dužnik obvezu plaćanja naknade nije preuzeo slobodnom voljom, nego mu je ona nametnuta spomenutim nacionalnim propisom zbog stavljanja na tržište, u komercijalne svrhe i uz naplatu, medijâ za bilježenje koji mogu služiti za reproduciranje djelâ ili drugih predmeta zaštite.

S druge strane, spomenuti je zahtjev usmjeren na utvrđivanje odgovornosti tuženika jer se temelji na njegovoj povredi odredbi kojima mu se nalaže plaćanje pravične naknade i jer je ta povreda nezakoniti akt kojim se podnositelju zahtjeva uzrokuje šteta. Naime, nenaplaćivanje spomenute pravične naknade je štetni događaj u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 44/2001 s obzirom na to da spomenuta naknada ima za cilj obeštetiti autore za privatno umnožavanje njihovih zaštićenih djela koje je izvršeno bez njihova ovlaštenja i da je zato treba smatrati protučinidbom za štetu koju su autori pretrpjeli zbog takvog umnožavanja za koje oni nisu dali ovlaštenje. U tom smislu nije relevantno to da se takva pravična naknada mora platiti udruzi za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, a ne nositeljima isključivog prava reproduciranja koje ima za cilj obeštetiti, s obzirom na to da su u skladu s predmetnim nacionalnim propisom jedino te udruge ovlaštene ostvariti pravo na spomenutu naknadu.

(t. 32.‑27., 53. i izreka)