Predmet C‑561/14

Caner Genc

protiv

Integrationsministeriet

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Sporazum o pridruživanju EEZ‑Turska — Odluka br. 1/80 — Članak 13. — Klauzula standstill — Spajanje obitelji — Nacionalni propisi koji predviđaju nove, strože uvjete u području spajanja obitelji za ekonomski neaktivne članove obitelji turskih državljana koji su ekonomski aktivni te borave i imaju pravo boravka u predmetnoj državi članici — Uvjet dovoljne veze da postoji temelj za uspješnu integraciju“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 12. travnja 2016.

1. Međunarodni sporazumi – Sporazum o pridruživanju EEZ‑Turska – Slobodno kretanje osoba – Sloboda poslovnog nastana – Pravilo mirovanja (standstill) iz članka 41., stavka 1. Dodatnog protokola – Pojam „novog ograničenja” – Nacionalni propis donesen nakon stupanja na snagu navedene odredbe koji otežava spajanje obitelji postrožujući uvjete za prvi ulazak – Uključenost – Tumačenje koje također vrijedi za članak 13. Odluke br. 1/80

   (Dodatni protokol Sporazumu o pridruživanju EEZ‑Turska, članak 41. stavak 1.; Odluka br. 1/80 Vijeća za pridruživanje EEZ‑Turska, članak 13.)

2. Međunarodni sporazumi – Sporazum o pridruživanju EEZ‑Turska – Slobodno kretanje osoba – Radnici – Pravilo mirovanja (standstill) iz članka 13. Odluke br. 1/80 Vijeća za pridruživanje – Doseg – Nacionalni propis koji predviđa nove, strože uvjete u području spajanja obitelji za ekonomski neaktivne članove obitelji – Uvjet dovoljne veze da postoji temelj za uspješnu integraciju – Primjenjivost uvjeta s obzirom na dan odobravanja dozvole stalnog boravka turskom radniku – Nedopuštenost – Opravdanje – Nepostojanje

   (Odluka br. 1/80 Vijeća za pridruživanje EEZ‑Turska, čl. 13. i 14.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 39.‑41.)

2.  Nacionalna mjera koja spajanje obitelji između turskog radnika koji zakonito boravi u dotičnoj državi članici i njegova maloljetnog djeteta uvjetuje time da dijete ima dovoljnu vezu ili ima mogućnost uspostave dovoljnih veza s tom državom članicom da postoji temelj za uspješnu integraciju, ako dotično dijete i drugi roditelj borave u državi podrijetla ili u drugoj državi i zahtjev za spajanje obitelji je podnesen nakon roka od dvije godine od dana kada je roditelj koji boravi u dotičnoj državi članici dobio dozvolu boravka na neodređeno vrijeme ili dozvolu boravka s mogućnošću stalnog boravka, predstavlja „novo ograničenje” u smislu članka 13. Odluke br. 1/80 Vijeća za pridruživanje EEZ‑Turska.

   Takvo ograničenje nije opravdano.

   Naime, nacionalni propis koji otežava spajanje obitelji, jer postrožuje uvjete za prvi ulazak na područje dotične države članice maloljetne djece turskih državljana koji u toj državi borave kao radnici u odnosu na uvjete koji su bili primjenjivi u vrijeme stupanja na snagu Odluke br. 1/80 i koji, prema tome, mogu utjecati na ekonomsku aktivnost tih državljana na spomenutom području – predstavlja „novo ograničenje”, u smislu članka 13. te odluke, slobodnog kretanja radnika za te turske državljane u toj državi članici.

   Takvo je ograničenje zabranjeno „osim ako ne potpada pod ograničenja navedena u članku 14. iste odluke ili ako je opravdano važnim razlogom u općem interesu, ako je prikladno za ostvarenje legitimnog cilja kojem se teži i ne prekoračuje ono što je nužno kako bi se taj cilj postigao”.

   Međutim, iako cilj koji se sastoji u jamstvu uspješne integracije državljana trećih zemalja u dotičnoj državi članici može predstavljati važan razlog u općem interesu, izgleda da zahtjev dokaza dovoljne veze ipak postaje primjenjiv ne s obzirom na osobnu situaciju djece koja može imati negativan učinak na njihovu integraciju u predmetnoj državi članici, poput njihove dobi ili veze s tom državom članicom, nego s obzirom na kriterij koji očito ne omogućuje takvu integraciju, to jest rok od dana odobravanja dozvole stalnog boravka u Danskoj dotičnom roditelju do dana podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji, i da takav zahtjev može dovesti do diskriminacije s obzirom na dan podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji između djece koja se nalaze u vrlo sličnim osobnim situacijama.

   U tom pogledu, osobito u odnosu na ocjenu nacionalnih tijela osobne situacije dotičnog djeteta, ona se mora temeljiti na dovoljno preciznim, objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima, koji se moraju ispitati od slučaja do slučaja, tako da se povodom njih donese obrazložena odluka protiv koje je moguće podnijeti učinkovito pravno sredstvo kako bi se spriječila administrativna praksa sustavnog odbijanja.

   (t. 50., 51., 56., 61., 65.‑67. i izreka)