Predmet C‑509/14

Administrador de Infraestructuras Ferroviarias (ADIF)

protiv

Luisa Aire Pascuala,

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2001/23/EZ — Članak 1. stavak 1. — Prijenos poduzeća — Zaštita prava zaposlenika — Obveza preuzimatelja da prihvati zaposlenike — Javno poduzeće odgovorno za javnu službu — Pružanje usluge drugog poduzetnika na temelju ugovora o upravljanju javnim uslugama — Odluka o neproduljenju tog ugovora nakon njegova isteka — Zadržavanje identiteta gospodarskog subjekta — Djelatnost koja se ponajprije temelji na opremi — Nepreuzimanje zaposlenika“

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 26. studenoga 2015.

1. Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Utvrđivanje relevantnih elemenata prava Unije — Preoblikovanje pitanjâ

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Socijalna politika — Usklađivanje zakonodavstava — Prijenosi poduzeća — Zadržavanje prava radnika — Direktiva 2001/23/EZ — Područje primjene — Javno poduzeće zaduženo za gospodarsku djelatnost održavanja intermodalnih prijevoznih jedinica koje povjerava obavljanje te djelatnosti drugom poduzetniku — Stavljanje na raspolaganje potonjem poduzetniku potrebne infrastrukture i opreme — Nepreuzimanje zaposlenika tog poduzetnika nakon otkaza ugovora — Uključenost

   (Direktiva Vijeća 2001/23, čl. 1. st. 1.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 22.)

2.  Članak 1. stavak 1. Direktive 2001/23 o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona treba tumačiti na način da u njezino područje primjene ulazi situacija u kojoj javno poduzeće koje je odgovorno za gospodarsku djelatnost održavanja intermodalnih prijevoznih jedinica povjeri obavljanje te djelatnosti drugom poduzetniku ugovorom o upravljanju javnim uslugama, stavljajući mu na raspolaganje potrebnu infrastrukturu i opremu u svojem vlasništvu, nakon čega odluči okončati taj ugovor i ne preuzeti radnike koje zapošljava taj poduzetnik jer od tog trenutka sâmo izvršava spomenutu djelatnost, koristeći se vlastitom radnom snagom.

   U tom pogledu, tumačenje članka 1. stavka 1. podstavka (b) Direktive 2001/23 koje bi iz njezina područja primjene isključilo situaciju u kojoj je materijalna imovina nužna za obavljanje djelatnosti o kojoj je riječ oduvijek bila u vlasništvu preuzimatelja djelomično oduzelo spomenutoj direktivi njezin koristan učinak.

   K tome, to što novi poduzetnik nije od svojeg prednika preuzeo glavni dio zaposlenika, u pogledu njihova broja i stručnosti, čijim se radom on koristio za obavljanje iste djelatnosti, nije dostatno da u sektoru u kojem se djelatnost ponajprije temelji na opremi, isključi postojanje prijenosa gospodarskog subjekta koji zadržava svoj identitet u smislu Direktive 2001/23. Drukčije bi tumačenje bilo protivno glavnom cilju spomenute direktive, a to je da se, čak i protivno preuzimateljevoj volji, sačuvaju ugovori o radu prenositeljevih zaposlenika.

   (t. 40., 41., 44. i izreka)