Predmet C-499/14

VAD BVBA

i

Johannes Josephus Maria van Aert

protiv

Belgische Staat

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van Cassatie)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Carinska unija i Zajednička carinska tarifa — Tarifno razvrstavanje — Kombinirana nomenklatura — Tumačenje — Opća pravila — Pravilo 3.(b) — Pojam ‚proizvodi pripremljeni u setovima za maloprodaju’ — Odvojena pakiranja“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 10. ožujka 2016.

1. Carinska unija – Zajednička carinska tarifa – Tarifni brojevi – Tumačenje – Napomene s objašnjenjem Kombinirane nomenklature – Napomene s objašnjenjima Svjetske carinske organizacije – Nedostatak obvezujuće snage

   (Uredba Vijeća br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom br. 1214/2007, Prilog I.)

2. Carinska unija – Zajednička carinska tarifa – Razvrstavanje robe – „Set“ u smislu općeg pravila za tumačenje 3.(b) kombinirane nomenklature – Pojam – Proizvodi podneseni na carinjenje u odvojenim pakiranjima koji se pakiraju zajedno nakon carinjenja – Uključenost – Pretpostavke – Provjera od strane nacionalnog suda

   (Uredba Vijeća br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom br. 1214/2007, Prilog I., opće pravilo 3.(b))

3. Carinska unija – Zajednička carinska tarifa – Tarifni brojevi – Razvrstavanje robe – Mjerila – Objektivna obilježja i svojstva proizvoda

   (Uredba Vijeća br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom br. 1214/2007, Prilog I.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 33., 34.)

2.  Pravilo 3.(b) općih pravila za tumačenje kombinirane nomenklature, koje se nalazi u Prilogu I. Uredbi br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Uredbe br. 1214/2007 od 20. rujna 2007., treba tumačiti na način da se proizvodi koji su podneseni na carinjenje u odvojenim pakiranjima te se pakiraju zajedno tek nakon carinjenja, ipak mogu smatrati „proizvodima pripremljenima u setovima za maloprodaju“ u smislu tog pravila i, slijedom toga, uvrstiti pod samo jedan tarifni broj, kad je s obzirom na ostale objektivne čimbenike utvrđeno, a što treba utvrditi nacionalni sud, da ti proizvodi čine cjelinu i da im je namjena da se kao takvi ponude u maloprodaji.

   Na prvome mjestu, ni iz formulacije pravila 3.(b) općih pravila, ni iz napomena s objašnjenjem Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označavanja robe, ni iz Smjernica za razvrstavanje u kombiniranu nomenklaturu proizvoda pripremljenih u setu za maloprodaju kojima su predviđene određene iznimke od zahtjeva skupnog pakiranja – ne proizlazi da pojam „seta“ u smislu tog pravila nužno i uvijek pretpostavlja da su proizvodi o kojima je riječ podneseni na carinjenje u istom pakiranju.

   Kao drugo, pojam „seta“ u smislu tog pravila pretpostavlja usku povezanost tih proizvoda u smislu njihove prodaje, pri čemu nisu samo podneseni zajedno na carinjenje nego su u različitim stadijima trgovanja, osobito u okviru maloprodaje, uobičajeno ponuđeni kao cjelina, i to u skupnom pakiranju, za ispunjavanje određene potrebe ili izvršavanje određene radnje.

   Slijedom toga, skupno pakiranje proizvoda tijekom njihova podnošenja na carinjenje nije nužna pretpostavka za zaključak da oni čine cjelinu i da stoga predstavljaju „set“ u smislu pravila 3.(b) općih pravila, nego samo indicij na temelju kojeg je moguće izvesti takav zaključak.

   (t. 35., 36., 38., 45. i izreka)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 40.)