predmet C‑465/14

Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank

protiv

F. Wielanda

i

H. Rothwangla

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Članci 18. i 45. UFEU‑a — Socijalna sigurnost radnika migranata — Uredba (EEZ) br. 1408/71 — Članak 3. i članak 94. — Uredba (EZ) br. 859/2003 — Članak 2. stavci 1. i 2. — Osiguranje za slučaj starosti i osiguranje za slučaj smrti — Bivši pomorci državljani treće države koja je postala članica Europske unije u 1995. — Isključenje prava na davanja za slučaj starosti“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 27. listopada 2016.

1. Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Osiguranje za slučaj starosti – Razdoblja koja treba uzeti u obzir – Razdoblje osiguranja koje je u skladu sa zakonodavstvom države članice navršio inozemni radnik, državljanin države koja je Europskoj uniji pristupila nakon navršenja tog razdoblja – Nacionalni propis države članice kojim se to razdoblje ne uzima u obzir – Dopuštenost

   (Uredba Vijeća br. 1408/71, čl. 94. st. 1. i 2.)

2. Građanstvo Unije – Slobodno kretanje osoba – Radnici – Ograničenja – Pomorac koji je u određenom razdoblju bio član posade broda čija se matična luka nalazi na državnom području države članice i koji je imao boravište na tom brodu, a da u navedenom razdoblju nije bio državljanin države članice – Zakonodavstvo navedene države članice kojim se tog pomorca isključuje od osiguranja za slučaj starosti – Dopuštenost

   (čl. 18. i 45. UFEU‑a)

3. Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Propisi Unije – Područje primjene ratione personae – Proširenje na državljane trećih država koji zbog svojeg državljanstva ne uživaju prava iz tog propisa – Zaposlena osoba koja je bila državljanin treće države tijekom razdoblja zaposlenja navršenog u skladu sa zakonodavstvom države članice, ali koja ulazi u područje primjene članka 1. Uredbe br. 859/2003 u trenutku podnošenja zahtjeva za starosnu mirovinu – Propis te države članice kojim se navedeno razdoblje ne uzima u obzir za određivanje prava na mirovinu tog radnika – Dopuštenost

   (Uredba Vijeća br. 859/2003, čl. 2. st. 1. i 2.)

1.  Članak 94. stavak 1. i članak 94. stavak 2. Uredbe br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 647/2005, treba tumačiti na način da se ne protive propisu države članice koji za potrebe određivanja prava na davanja za slučaj starosti ne uzima u obzir razdoblje osiguranja koje je u skladu s njezinim vlastitim zakonodavstvom navodno navršio inozemni radnik kada je država čiji je taj radnik državljanin Europskoj uniji pristupila nakon navršenja tog razdoblja.

   Naime, kako bi se pravom mogao pozivati na članak 94. stavak 2. Uredbe br. 1408/71, podnositelj zahtjeva mora biti u stanju pružiti dokaze o navršenom razdoblju osiguranja kao i, ovisno o slučaju, razdobljima zaposlenja ili boravišta navršenima u skladu sa zakonodavstvom države članice prije 1. listopada 1972. ili, kad je riječ o državama članicama koje su Uniji pristupile nakon tog datuma, prije dana primjene te uredbe na državnom području predmetne države članice.

   Međutim, prethodni propis je radnika isključivao od osiguranja za slučaj starosti zato što je bio državljanin treće države i boravio na brodovima na kojima je bio član posade. Takvo isključenje, iako se temelji na državljanstvu, u vrijeme nastanka činjenica o kojima je riječ, nije bilo zabranjeno pravom Unije s obzirom na to da ta država tada još nije bila pristupila Uniji.

   (vidjeti t. 56., 64., 66. i t. 1. izreke)

2.  Članke 18. i 45. UFEU‑a treba tumačiti na način da im se ne protivi zakonodavstvo države članice, na temelju kojega je pomorac koji je u određenom razdoblju bio član posade broda čija se matična luka nalazi na državnom području te države članice i koji je imao boravište na tom brodu isključen od osiguranja za slučaj starosti za to razdoblje zato što u navedenom razdoblju nije bio državljanin države članice.

   Naime, iz Akta o pristupanju države čiji je pomorac državljanin za postojeće države članice ne proizlazi nijedna obveza da s vlastitim državljanima postupaju jednako kao što su postupale s državljanima drugih država članica prije pristupanja potonjih Uniji.

   (vidjeti t. 71., 73. i t. 2. izreke)

3.  Članak 2. stavak 1. i 2. Uredbe br. 859/2003 o proširenju odredaba Uredbe br. 1408/71 i Uredbe br. 574/72 na državljane trećih zemalja za koje ne vrijede spomenute odredbe isključivo na osnovi njihova državljanstva treba tumačiti na način da se ne protivi propisu države članice prema kojemu razdoblje zaposlenja koje je zaposlena osoba navršila u skladu sa zakonodavstvom te države članice te koja nije bila državljanin države članice u tom razdoblju ali koja u trenutku kad je zatražila isplatu starosne mirovine ulazi u područje primjene članka 1. te uredbe, ta država članica ne uzima u obzir za određivanje prava na mirovinu tog radnika.

   (vidjeti t. 79. i t. 3. izreke)