Predmet C‑417/14 RX‑II

Livio Missir Mamachi di Lusignano

protiv

Europske komisije

„Preispitivanje presude Općeg suda Europske unije Missir Mamachi di Lusignano/Komisija (T‑401/11 P, EU:T:2014:625) — Javna služba — Izvanugovorna odgovornost Europske unije koja se temelji na povredi obveze institucije da osigura zaštitu svojih dužnosnika — Preminuli dužnosnik — Neimovinska šteta koju je dužnosnik pretrpio prije svoje smrti — Neimovinska i imovinska šteta koju su pretrpjeli članovi dužnosnikove obitelji — Nadležnost — Opći sud — Službenički sud Europske unije — Ugrožavanje jedinstva prava Unije“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 10. rujna 2015.

1. Tužbe dužnosnikâ – Nadležnost Službeničkog suda – Tužba za naknadu štete koju su podnijeli članovi obitelji preminulog dužnosnika kao osobe na koje se odnosi Pravilnik o osoblju – Uključenost

   (čl. 270. UFEU‑a; Statut Suda, Prilog I., čl. 1.; Pravilnik o osoblju, čl. 73., 90. i 91.)

2. Tužbe dužnosnikâ – Neograničena nadležnost – Sporovi financijske naravi u smislu članka 91. stavka 1. Pravilnika – Pojam – Tužba za utvrđivanje odgovornosti koju su podnijeli članovi obitelji preminulog dužnosnika – Uključenost – Pretpostavka – Tužba koja proizlazi iz veze zaposlenja koja povezuje dužnosnika i instituciju o kojoj je riječ

   (čl. 270. i 340. UFEU‑a; Statut Suda, Prilog I., čl. 1.; Pravilnik o osoblju, čl. 90. i čl. 91. st. 1.)

3. Preispitivanje – Utvrđivanje ugrožavanja jedinstva prava Unije – Pravila o nadležnosti koja je Opći sud uspostavio u svoju korist, što može uzrokovati posljedice na strukturu sudskih stupnjeva Suda – Postojanje ugrožavanja jedinstva prava Unije

   (čl. 256., 257. i 270. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 62.b st. 1. i Prilog I., čl. 1.; Pravilnik o osoblju, čl. 91. st. 1.; Odluka Vijeća 2004/752)

4. Preispitivanje – Utvrđivanje ugrožavanja jedinstva prava Unije – Posljedice koje iz toga proizlaze – Ukidanje presude i vraćanje predmeta žalbenom sudu na ponovno suđenje

   (Statut Suda, čl. 62.b)

1.  Što se tiče nadležnosti Službeničkog suda ratione personae, odredbe članka 90. stavka 2. i članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju, koje općenito upućuju na svaku osobu na koju se Pravilnik o osoblju primjenjuje, ne omogućuju, kao takve, da se uspostavi razlika s obzirom na to je li tužbu podnio dužnosnik ili bilo koja druga osoba na koju se taj pravilnik primjenjuje. Stoga je Službenički sud nadležan ratione personae za odlučivanje ne samo o tužbama koje podnesu dužnosnici nego i o tužbama koje podnesu bilo koje druge osobe na koje se taj pravilnik odnosi.

   U tom smislu članak 73. stavak 2. točka (a) Pravilnika o osoblju dužnosnikove potomke i srodnike u uzlaznoj liniji izričito navodi kao osobe koje u slučaju smrti dužnosnika mogu steći pravo na davanje. Iz toga proizlazi da su osobe na koje se ta odredba odnosi kako otac tako i djeca preminulog dužnosnika. Posljedično, pitanje imaju li otac i djeca preminulog dužnosnika doista pravo na davanja zajamčena Pravilnikom o osoblju, osobito ona iz njegova članka 73., ne može se uzeti u obzir u svrhu određivanja nadležnosti Službeničkog suda ratione personae na temelju članka 1. Priloga I. Statutu Suda u vezi s člankom 270. UFEU‑a i člankom 91. stavkom 1. Pravilnika o osoblju.

   (t. 33.‑35.)

2.  Što se tiče pitanja obuhvaća li nadležnost Službeničkog suda ratione materiae tužbe za naknadu štete koje se temelje na povredi obveze institucije da osigura zaštitu svojih dužnosnika, i članak 270. UFEU‑a i članak 91. Pravilnika o osoblju, koji se odnose na sve sporove između Unije i njezinih službenika, ne definiraju narav tužbe koja je moguća u slučaju odbijanja upravne žalbe. Stoga, ako se spor odnosi na zakonitost akta kojim je tužitelj oštećen, u smislu članka 90. tog pravilnika, Službenički sud nadležan je o njemu odlučivati, bez obzira na narav tužbe o kojoj je riječ.

   Također, Službenički sud nadležan je ratione materiae za odlučivanje o tužbi za naknadu štete koju je dužnosnik podnio protiv institucije o kojoj ovisi kad spor proizlazi iz veze zaposlenja koja povezuje tu osobu i instituciju. Isto vrijedi i za tužbu za naknadu štete koju podnese svaka osoba na koju se, iako nije dužnosnik, primjenjuje Pravilnik o osoblju zbog njezinih obiteljskih veza s dužnosnikom, kad spor proizlazi iz veze zaposlenja koja povezuje tog dužnosnika i instituciju o kojoj je riječ, s obzirom na činjenicu da članak 1. Priloga I. Statutu Suda u vezi s člankom 270. UFEU‑a i člankom 91. Pravilnika o osoblju Službeničkom sudu dodjeljuje nadležnost za odlučivanje o svakom sporu između Unije i svake osobe na koju se Pravilnik o osoblju primjenjuje.

   Usto, činjenica da je izvanugovorna odgovornost Unije u pogledu članova dužnosnikove obitelji na koje se odnosi Pravilnik o osoblju podvrgnuta materijalnim pretpostavkama koje proizlaze iz članka 340. UFEU‑a, dok je odgovornost u pogledu dužnosnika podvrgnuta posebnim pravilima koja su specijalna u odnosu na te pretpostavke, ne može u tom smislu isključiti nadležnost Službeničkog suda ratione materiae na temelju članka 1. Priloga I. Statutu Suda u vezi s člankom 270. UFEU‑a i člankom 91. stavkom 1. Pravilnika o osoblju. Naime, nadležnost ratione materiae tog suda proizlazi iz izvora spora o kojem je riječ, a ne iz pravnog temelja na kojem se može temeljiti pravo na naknadu štete.

   (t. 37., 41., 42., 49., 50.)

3.  Ugrožava jedinstvo prava Unije, u smislu članka 62.b prvog stavka Statuta Suda, odluka Općeg suda koji je, s jedne strane, presudio da Službenički sud ima samo iznimnu nadležnost u odnosu na dužnosnike i, s druge strane, tužbu koju su podnijeli nasljednici dužnosnika uputio samome sebi kako bi o njoj odlučio kao prvostupanjski sud, uskrativši tako Službeničkom sudu njegovu izvornu nadležnost i uspostavivši pravilo o nadležnosti u svoju korist, što može imati posljedice na određivanje nadležnog suda u području žalbi i posljedično na strukturu sudskih stupnjeva Suda.

   Naime, pravosudni sustav, kako je trenutačno uređen UFEU‑om, Statutom Suda i Odlukom 2004/752 o osnivanju Službeničkog suda Europske unije, sadržava strogo razgraničenje nadležnosti triju sudova Suda Europske unije, tj. Suda, Općeg suda i Službeničkog suda, pa nadležnost jednoga od tih triju sudova za odlučivanje o pravnom sredstvu nužno isključuje nadležnost ostalih dvaju sudova. Pravila o nadležnosti sudova Unije tako predviđena UFEU‑om kao i Statutom Suda i njegovim prilogom dio su primarnog prava i zauzimaju središnje mjesto u pravnom poretku Unije. Njihovo je poštovanje, uz važnost za same sporove o javnoj službi Unije, temeljni zahtjev u tom pravnom poretku i nužna pretpostavka osiguranja jedinstva prava Unije.

   (t. 54.‑58.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 59.‑61.)