Predmet C‑404/14

Postupak koji je pokrenula Marie Matoušková

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší soud)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članak 1. stavak 1. točka (b) — Materijalno područje primjene — Sporazum o raspodjeli nasljedstva između bračnog druga ostaviteljice i njezine maloljetne djece zastupane po skrbniku — Kvalifikacija — Pretpostavka sudskog odobrenja takvog sporazuma — Mjera koja se odnosi na roditeljsku odgovornost ili mjera koja se odnosi na nasljeđivanje“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 6. listopada 2015.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Područje primjene — Pojam „građanske stvari“ — Mjera koja se odnosi na roditeljsku odgovornost — Odobrenje sporazuma o raspodjeli nasljedstva koji je za račun malodobnih potomaka sklopio njihov skrbnik — Uključenost — Neprimjenjivost Uredbe br. 650/2012

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 1. st. 1. t. (b) i st. 3. t. (f))

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Nadležnost u području roditeljske odgovornosti — Zahtjevi koji se ne odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka — Odobrenje sporazuma o raspodjeli nasljedstva koji je za račun malodobnih potomaka sklopio njihov skrbnik — Nadležnost suda pred kojim se vodi postupak u nasljednim stvarima — Sud koji nije sud mjesta boravišta djeteta — Nepostojanje utjecaja

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 1. i 3.)

1.  Uredbu br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, treba tumačiti na način da je odobrenje sporazuma o raspodjeli nasljedstva koji za račun malodobnih potomaka sklopi skrbnik mjera koja se odnosi na izvršavanje roditeljske odgovornosti u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) te uredbe i koja stoga potpada pod njezino područje primjene, a ne mjera koja se odnosi na nasljeđivanje u smislu članka 1. stavka 3. točke (f) spomenute uredbe, isključena iz njezina područja primjene.

   Naime, poslovna sposobnost i s time povezana pitanja zastupanja trebaju se ocjenjivati prema vlastitim mjerilima, a ne kao prethodna pitanja koja ovise o pripadajućim pravnim radnjama. Stoga su postavljanje skrbnika malodobnim potomcima i nadzor izvršavanja njegovih radnji toliko usko povezani da nije prikladno primjenjivati različita pravila o nadležnosti, koja bi se razlikovala ovisno o području kojem pripada pravna radnja o kojoj je riječ.

   Posljedično, ne može se smatrati da je činjenica da se u okviru ostavinskog postupka zahtijeva da sudac nadležan za skrbništvo odobri takav sporazum o raspodjeli nasljedstva, a koju kao pretpostavku valjanosti tog sporazuma propisuje zakon države članice, odlučujuća za to da ta mjera potpada pod nasljedno pravo. Pretpostavka ishođenja odobrenja suca nadležnog za skrbništvo izravna je posljedica stanja i sposobnosti malodobnih potomaka te je mjera zaštite djeteta povezana s upravljanjem, čuvanjem ili raspolaganjem njegovom imovinom u okviru izvršavanja roditeljske odgovornosti u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (e) Uredbe br. 2201/2003.

   (t. 30., 31., 38. i izreka)

2.  Prema članku 12. stavku 3. Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, sudovi države članice također su nadležni za roditeljsku odgovornost u postupcima, osim onih iz stavka 1. tog članka, ako, s jedne strane, postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice da jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u njoj ili da je dijete njezin državljanin, i, s druge strane, nadležnost sudova su izričito ili na neki drugi nedvosmislen način prihvatile sve stranke u postupku u trenutku njegova pokretanja pred sudom, a to je i u interesu djeteta.

   U slučaju odobrenja sporazuma o raspodjeli nasljedstva koji je za račun malodobnih potomaka sklopio njihov skrbnik, a koje je pretpostavka valjanosti tog sporazuma propisana zakonom države članice, spomenuti članak 12. stavak 3. Uredbe br. 2201/2003 može biti temelj za utvrđivanje nadležnosti suda pred kojim se vodi postupak u stvarima nasljeđivanja radi odobravanja sporazuma o raspodjeli nasljedstva premda taj sud nije u državi članici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako su ispunjene gore spomenute pretpostavke.

   (t. 36., 37.)