Predmet C-371/14

APEX GmbH Internationale Spedition

protiv

Hauptzollamt Hamburg‑Stadt

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Trgovinska politika — Damping — Džepni plinski kremeni upaljači koji se ne mogu ponovno puniti — Uredba (EZ) br. 1225/2009 — Članak 11. stavak 2. — Istek — Članak 13. — Izbjegavanje mjera — Provedbena uredba (EU) br. 260/2013 — Valjanost — Proširenje antidampinške pristojbe u vrijeme kada više nije na snazi uredba kojom je ona uvedena — Promjena strukture trgovine“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 17. prosinca 2015.

1. Prethodna pitanja — Nadležnost nacionalnog suca — Ocjena nužnosti i relevantnosti postavljenih pitanja — Zahtjevi za ocjenu valjanosti Unijine uredbe — Obveza Suda da ocijeni razloge nevaljanosti na koje se poziva jedna od stranaka u glavnom postupku, a koje nije naveo sud koji je uputio zahtjev — Nepostojanje

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Izbjegavanje mjera — Proširenje antidampinške pristojbe — Valjanost Uredbe br. 260/2013 — Donošenje uredbe o retroaktivnom proširenju antidampinške pristojbe, nakon isteka te pristojbe — Dopuštenost — Pretpostavke

   (Uredba Vijeća br. 1458/2007, Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 13. i Uredba Vijeća br. 260/2013)

3. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Diskrecijska ovlast institucija — Sudski nadzor — Granice

   (uredbe Vijeća br. 1225/2009 i br. 260/2013)

4. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Izbjegavanje mjera — Proširenje antidampinške pristojbe — Valjanost Uredbe br. 260/2013 — Utvrđivanje izbjegavanja mjera — Teret dokazivanja koji snosi Komisija — Utvrđivanje izbjegavanja mjera na osnovi skupa podudarajućih indicija — Dopuštenost — Nedovoljna podudarnost indicija — Nevaljanost Uredbe

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 13. st. 3. i čl. 18. st. 1. i 6., te Uredba Vijeća br. 260/2013.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 36.-38.)

2.  Što se tiče valjanosti Provedbene uredbe br. 260/2013 o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom br. 1458/2007 o uvozu džepnih plinskih kremenih upaljača koji se ne mogu ponovno puniti podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz džepnih plinskih kremenih upaljača koji se ne mogu ponovno puniti poslanih iz Socijalističke Republike Vijetnama, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Socijalističke Republike Vijetnama ili nemaju, na tu valjanost ne utječe to što je Uredba br. 260/2013 donesena u vrijeme kada Uredba br. 1458/2007 više nije bila na snazi.

   Naime, radi utvrđivanja dosega neke odredbe prava Unije, u konkretnom slučaju članka 13. Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, valja istodobno voditi računa o njezinom tekstu, o njezinom kontekstu i o njezinim ciljevima.

   U tom pogledu, članak 13. Uredbe br. 1225/2009 treba razumjeti na način da se ne protivi donošenju uredbe o proširenju antidampinških mjera u vrijeme kada te mjere više nisu na snazi, pod uvjetom da se, s jedne strane, proširenje odnosi isključivo na razdoblje koje prethodi isteku tih mjera i da je, s druge strane, naloženo evidentiranje predmetnog uvoza u skladu s člankom 13. stavkom 3. i člankom 14. stavkom 5. Uredbe br. 1225/2009 ili su, ako je primjenjivo, zatražena jamstva, u trenutku pokretanja ispitnog postupka o mogućem izbjegavanju mjera, kako bi se omogućila retroaktivna primjena proširenih mjera počevši od datuma navedenog evidentiranja.

   (t. 42., 55., 58., 59.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 61.)

4.  U okviru ispitnog postupka o mogućem izbjegavanju uvedenih antidampinških mjera iz članka 18. Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice proizlazi da zakonodavac Unije nije imao namjeru uspostaviti zakonsku pretpostavku koja bi omogućila da se iz nesuradnje dotičnih ili zainteresiranih stranaka izravno izvede zaključak o postojanju izbjegavanja mjera i time institucije Unije oslobodi od svake obveze dokazivanja. Međutim, imajući u vidu mogućnost da se čak i do konačnih zaključaka dođe na osnovi dostupnih podataka i da se prema stranci koja nije surađivala ili je surađivala samo djelomično odnosi nepovoljnije nego da jest surađivala, također je očito da su institucije Unije ovlaštene osloniti se na skup indicija koje se podudaraju i koje omogućuju donošenje zaključka o postojanju izbjegavanja u smislu članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1225/2009.

   Oslanjajući se na podatke koji su raspoloživi u skladu s člankom 18. Uredbe br. 1225/2009, Provedbena uredba br. 260/2013 o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom br. 1458/2007 o uvozu džepnih plinskih kremenih upaljača koji se ne mogu ponovno puniti podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz džepnih plinskih kremenih upaljača koji se ne mogu ponovno puniti poslanih iz Socijalističke Republike Vijetnama, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Socijalističke Republike Vijetnama ili nemaju, navodi da je obujam uvoza predmetnog proizvoda iz Narodne Republike Kine (NRK) u Uniju bio nizak u 2007. te da je obujam uvoza tog proizvoda iz Vijetnama u Uniju od te godine znatno povećan. Međutim, iz Uredbe br. 260/2013 također proizlazi da je izvoz dijelova za upaljače iz NRK‑a u Vijetnam povećan još od 1999.

   Iz navedenog proizlazi da se ne može valjano zaključiti da postoji veza između, s jedne strane, povećanja izvoza dijelova za upaljače iz NRK‑a u Vijetnam i, s druge strane, povećanja uvoza predmetnog proizvoda iz Vijetnama u Uniju.

   U tim okolnostima ne može se smatrati da su se Vijeće i Komisija oslonili na skup u dovoljnoj mjeri podudarajućih indicija koje omogućuju donošenje zaključka o postojanju izbjegavanja mjera u smislu članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1225/2009. Uredbu br. 260/2013 stoga treba proglasiti nevaljanom.

   (t. 68., 75.-78. i izreka)