Predmet C‑358/14

Republika Poljska

protiv

Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije

„Tužba za poništenje — Usklađivanje zakonodavstava — Direktiva 2014/40/EU — Članak 2. točka 25., članak 6. stavak 2. točka (b), članak 7. stavci 1. do 5., prva rečenica članka 7., članci 12. do 14. i članak 13. stavak 1. točka (c) — Valjanost — Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda — Zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom — Duhanski proizvodi s mentolom — Pravna osnova — Članak 114. UFEU‑a — Načelo proporcionalnosti — Načelo supsidijarnosti“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. svibnja 2016.

1. Usklađivanje zakonodavstava – Članak 114. UFEU‑a – Područje primjene – Zabrana stavljanja određenih proizvoda na tržište – Uključenost

   (čl. 114. UFEU‑a)

2. Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Mjere koje se mogu donijeti radi uređenja sastojaka – Zabrana stavljanja duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom na tržište – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

   (čl. 5. st. 4. UEU‑a; čl. 114. st. 3. UFEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7.)

3. Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Mjere koje se mogu donijeti radi uređenja sastojaka – Zabrana stavljanja duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom na tržište – Usklađenost s člankom 114. UFEU‑a

   (čl. 114. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2014/40, uvodna izjava 15., čl. 2. t. 25. i čl. 7.)

4. Pravo Europske unije – Načela – Proporcionalnost – Doseg – Diskrecijska ovlast zakonodavca Unije – Sudski nadzor – Granice

   (čl. 5. st. 4. UEU‑a)

5. Pravo Europske unije – Načela – Načelo supsidijarnosti – Doseg – Ograničenje nadležnosti Unije s obzirom na situaciju države članice koja je naprednija od drugih – Isključenje

   (čl. 5. st. 3. UEU‑a)

6. Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Mjere koje se mogu donijeti radi uređenja sastojaka – Zabrana stavljanja duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom na tržište – Povreda načela supsidijarnosti – Nepostojanje

   (čl. 5. st. 3. UEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. i 7.)

7. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja – Država članica koja je sudjelovala u zakonodavnom postupku – Bespredmetan razlog

   (čl. 296. UFEU‑a)

1.  Kada postoje prepreke trgovini ili kada je vjerojatno da će se takve prepreke pojaviti u budućnosti zbog činjenice da su države članice u pogledu proizvoda ili kategorije proizvoda poduzele ili poduzimaju različite mjere koje osiguravaju različitu razinu zaštite i koje zbog te činjenice sprečavaju slobodno kretanje jednog proizvoda ili više njih u Uniji, članak 114. UFEU‑a ovlašćuje Unijina zakonodavca na postupanje u obliku donošenja odgovarajućih mjera uz poštovanje, s jedne strane, stavka 3. tog članka i, s druge strane, pravnih načela navedenih u UFEU‑u ili uspostavljenih sudskom praksom, osobito načela proporcionalnosti.

   U tom pogledu, izrazom „mjere za usklađivanje“ iz članka 114. UFEU‑a autori Ugovora željeli su Unijinom zakonodavcu dodijeliti, ovisno o općem kontekstu i specifičnim okolnostima područja koje treba uskladiti, marginu prosudbe kad je riječ o najprimjerenijoj tehnici usklađivanja radi postizanja željenog rezultata, osobito u područjima koja su obilježena složenim tehničkim značajkama. Tim mjerama može se, ovisno o okolnostima, obvezati sve države članice da odobre prodaju dotičnog proizvoda ili više njih kao i uvjetovati takvu obvezu odobrenja određenim pretpostavkama, pa čak i privremeno ili konačno zabraniti prodaju određenog proizvoda ili više njih.

   (t. 36.‑38.)

2.  Zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, kao što je to mentol, sadržana u članku 7. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda, ne povređuje načelo proporcionalnosti.

   Naime, ta je zabrana sposobna olakšati neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode te je također prikladna za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude. Naime, određene arome osobito su privlačne za mlade ljude te olakšavaju započinjanje konzumacije duhana. U tom pogledu, budući da je Unijin zakonodavac mogao valjano primijeniti isti pravni režim na sve svojstvene arome jer su njihova objektivna obilježja u biti slična onima drugih duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, s obzirom na to da njihova aroma prikriva ili ublažava oporost duhanskog dima, sposobnost navedene zabrane da ostvari cilj zaštite zdravlja ljudi, koji se nastoji postići, ne može biti dovedena u pitanje samo u odnosu na jednu određenu aromu.

   Usto, valja utvrditi da je Unijin zakonodavac skrbio o tome da se ublaže negativne gospodarske i socijalne posljedice zabrane stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom. Naime, Unijin zakonodavac odvagnuo je, s jedne strane, gospodarske posljedice navedene zabrane i, s druge strane, obveze osiguranja u skladu s člankom 114. stavkom 3. UFEU‑a povećanog stupnja zaštite ljudskog zdravlja što se tiče proizvoda za koji su karakteristična kancerogena, mutagena ili reproduktivno‑toksična svojstva. U tom pogledu, treba navesti da sâma činjenica da Unijin zakonodavni akt može više utjecati na jednu državu članicu nego na druge ne može povrijediti načelo proporcionalnosti s obzirom na to da su ispunjene pretpostavke za njegovu primjenu. Naime, Direktiva 2014/40 utječe na sve države članice i pretpostavlja da je osigurana ravnoteža između različitih postojećih interesa, uzimajući u obzir ciljeve koje ona nastoji ostvariti. Slijedom toga, nastojanje ostvarenja takve ravnoteže uz uzimanje u obzir situacije svih država članica Unije, a ne specifične situacije samo jedne države članice, ne može se smatrati protivnim načelu proporcionalnosti.

   (t. 50., 81., 82., 84., 99., 102. i 103.)

3.  Zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, kao što su to mentol ili druga aroma, sadržana u članku 7. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda, mogla je biti valjano donesena na temelju članka 114. UFEU‑a.

   Naime, s jedne strane, iz uvodne izjave 15. Direktive 2014/40 proizlazi da su prilikom donošenja te direktive postojale znatne razlike između propisa država članica, pa su neke od njih uspostavile različite popise dopuštenih ili zabranjenih aroma, dok druge nisu donijele posebne propise o tom pitanju. Također, čini se vjerojatnim da bi u slučaju nepostojanja mjera donesenih na razini Unije na nacionalnoj razini bili uspostavljeni različiti režimi primjenjivi na duhanske proizvode sa svojstvenom aromom, uključujući mentol. S druge strane, s obzirom na to da je tržište duhanskih proizvoda tržište čiji je relativno značajan dio trgovina između država članica, nacionalna pravila o pretpostavkama koje moraju ispuniti ti proizvodi, osobito pretpostavke koje se odnose na njihov sastav, po svojoj naravi mogu sprečavati slobodno kretanje robe ako nije provedeno usklađivanje na razini Unije Stoga se uklanjanjem razlika između nacionalnih propisa što se tiče sastava duhanskih proizvoda odnosno sprečavanja njihova nejednakog razvoja, uključujući zabranjivanje određenih aditiva na razini Unije, nastoji olakšati neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta dotičnih proizvoda.

   Osim toga, ništa ne navodi na zaključak da Unijin zakonodavac, propisujući u članku 7. stavcima 2. do 5. Direktive 2014/40 mehanizme čiji je cilj utvrđenje duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom u smislu članka 2. točke 25. te direktive, nije poštovao marginu prosudbe u vezi s najprimjerenijom tehnikom usklađivanja radi postizanja željenog rezultata. Naprotiv, ti dinamični mehanizmi sadržavaju prednosti u odnosu na donošenje popisa zabranjenih ili dopuštenih aroma koji mogu ubrzo zastarjeti stalnim razvojem trgovačkih strategija proizvođača odnosno koje se može lako zaobići.

   (t. 57., 58., 62., 64., 66., 68. i 69.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 78., 79. i 97.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 111., 114. i 119.)

6.  Zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, kao što je to mentol, sadržana u članku 7. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda, ne povređuje načelo supsidijarnosti.

   Naime, čak i pod pretpostavkom da drugi dio dvostrukog cilja koji nastoji ostvariti Direktiva 2014/40, odnosno osiguranje visoke razine zaštite zdravlja ljudi, može biti bolje ostvaren na razini država članica, to ne utječe na činjenicu da ostvarivanje tog cilja na toj razini može učvrstiti, odnosno obuhvaćati, situacije u kojima bi određene države članice dopuštale stavljanje na tržište duhanskih proizvoda koji sadržavaju određene svojstvene arome, dok bi ih druge zabranjivale, što bi na taj način bilo upravo suprotno prvom cilju te direktive, odnosno poboljšanju funkcioniranja unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode. Iz međuovisnosti dvaju ciljeva Direktive 2014/40 proizlazi da je Unijin zakonodavac mogao valjano smatrati da njegova aktivnost mora uključivati uspostavu sustava stavljanja na tržište Unije duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom i da se zbog te međuovisnosti taj dvojaki cilj mogao bolje ostvariti na razini Unije.

   (t. 116.‑118.)

7.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 122. i 125.)