Predmet C‑346/14

Europska komisija

protiv

Republike Austrije

„Povreda obveze države članice — Članak 4. stavak 3. UEU‑a — Članak 288. UFEU‑a — Direktiva 2000/60/EZ — Vodna politika Unije — Članak 4. stavak 1. — Sprečavanje pogoršanja stanja tijela površinske vode — Članak 4. stavak 7. — Odstupanje od zabrane pogoršanja — Prevladavajući javni interes — Odobrenje izgradnje hidroelektrane na rijeci Schwarze Sulm (Austrija) — Pogoršanje stanja voda“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 4. svibnja 2016.

1. Sudski postupak – Usmeni dio postupka – Ponovno otvaranje – Obveza ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka kako bi se strankama omogućilo podnošenje očitovanja o pravnim pitanjima iznesenima u mišljenju nezavisnog odvjetnika – Nepostojanje

   (čl. 252. st. 2. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 83.)

2. Okoliš – Vodna politika Unije – Direktiva 2000/60 – Obveze država članica tijekom roka za prenošenje – Obveza nedonošenja odredbi koje bi mogle ugroziti cilj propisan direktivom – Doseg

   (čl. 4. st. 3. UEU‑a; čl. 288. st. 3. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60, čl. 4. i čl. 13. st. 6.)

3. Okoliš – Vodna politika Unije – Direktiva 2000/60 – Okolišni ciljevi koji se odnose na površinske vode – Obveza provedbe potrebnih mjera radi sprečavanja pogoršanja stanja tijela površinske vode – Pojam provedbe – Odobrenje pojedinačnog projekta – Uključenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60, čl. 4. st. 1. t. (a) podt. (i.) i čl. 7.)

4. Okoliš – Vodna politika Unije – Direktiva 2000/60 – Okolišni ciljevi koji se odnose na površinske vode – Pojam pogoršanja stanja tijela površinske vode

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60, čl. 4. st. 1. t. (a) podt. (i.) i čl. 7.)

5. Okoliš – Vodna politika Unije – Direktiva 2000/60 – Okolišni ciljevi koji se odnose na površinske vode – Obveza provedbe potrebnih mjera radi sprečavanja pogoršanja stanja tijela površinske vode – Mogućnost odstupanja za projekte od prevladavajućeg javnog interesa – Uvjeti

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60, čl. 4. st. 1. i 7.)

6. Okoliš – Vodna politika Unije – Direktiva 2000/60 – Okolišni ciljevi koji se odnose na površinske vode – Obveza provedbe potrebnih mjera radi sprečavanja pogoršanja stanja tijela površinske vode – Mogućnost odstupanja za projekte od prevladavajućeg javnog interesa – Kvalifikacija projekta od prevladavajućeg javnog interesa – Diskrecijska ovlast država članica – Primjena na projekt kojim se nastoji potaknuti proizvodnja obnovljive energije hidroenergijom – Dopuštenost

   (čl.175. st. 1. UEZ‑a (sada čl.194. st. 1. UFEU‑a); Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60, čl. 4. st. 1. i 7. t. (c))

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (vidjeti t. 23., 24.)

2.  U roku koji je propisan za prenošenje direktive, države članice kojima je ona upućena moraju se suzdržati od donošenja odredbi koje bi ozbiljno mogle ugroziti postizanje rezultata koje propisuje ta direktiva. Takvu obvezu suzdržavanja koju imaju sva nacionalna tijela valja tumačiti na način da se odnosi na donošenje svih mjera, općih i posebnih, koje bi mogle proizvesti takav negativan učinak.

   Posljedično, kad je riječ o Direktivi 2000/60 o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, iako se na projekt na datum donošenja odluke o odobrenju nije odnosio članak 4. te direktive, država članica je ipak bila dužna, čak i prije datuma proteka roka dodijeljenog državama članicama za objavu planova upravljanja riječnim slivovima, na temelju članka 13. stavka 6. te direktive, suzdržati se od donošenja odredbi koje bi mogle ozbiljno ugroziti ostvarivanje rezultata propisanog u spomenutom članku 4.

   (vidjeti t. 50., 51.)

3.  Iz teksta članka 4. stavka 1. točke (a) podtočke (i) Direktive 2000/60 o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, u kojem je propisano da države članice provode potrebne mjere radi sprečavanja pogoršanja stanja svih površinskih voda, proizlazi da je obvezno takvo donošenje mjera država članica. U tom pogledu, odobrenje pojedinačnog projekta poput izgradnje hidroelektrane na rijeci čiji je vodotok u državi članici, treba smatrati takvim provođenjem.

   Naime, članak 4. stavak 1. točka (a) Direktive 2000/60 tipskom formulacijom ne samo da određuje ciljeve planiranja i upravljanja već ima i obvezujuće učinke u svakoj fazi postupka propisanog tom direktivom, jednom kada se utvrdi ekološko stanje tijela odnosnih voda. Osim toga, kad je riječ o sustavu odstupanja iz članka 4. stavka 7. te direktive, struktura kategorija odstupanja predviđenih tom odredbom omogućuje zaključak da članak 4. te direktive ne sadrži samo načelne obveze, nego se odnosi i na pojedinačne projekte. Naime, razlozi za odstupanje primjenjuju se osobito kad nepoštovanje ciljeva spomenutog članka 4. uslijedi nakon novih promjena fizičkih svojstava tijela površinske vode i ako iz toga proizlaze negativni utjecaji ili novih djelatnosti održivog ljudskog razvoja. Do toga može doći slijedom novih odobrenja projekata. Naime, ne mogu se odvojeno razmatrati projekt i provedba planova upravljanja.

   (vidjeti t. 53., 54., 56.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (vidjeti t. 58., 59.)

5.  Osim u slučaju odobrenja odstupanja na temelju članka 4. stavka 7. Direktive 2000/60 o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, treba izbjegavati bilo kakvo pogoršanje stanja tijela površinske vode. Tako obveza sprečavanja takvog pogoršanja i dalje obvezuje u svakom stadiju provedbe Direktive 2000/60 te se primjenjuje na svaku vrstu i na svako stanje tijela površinskih voda za koja je usvojen plan upravljanja. Dotična država članica mora stoga odbiti odobrenje projekta koji bi mogao dovesti do pogoršanja stanja tijela odnosnih voda ili ugroziti postizanje dobrog stanja površinskih voda, osim ako smatra da je projekt obuhvaćen izuzećem na temelju članka 4. stavka 7. te direktive.

   U tom pogledu, radi utvrđivanja je li Odluka o odobrenju projekta donesena uz poštovanje uvjeta propisanih u članku 4. stavku 7. Direktive 2000/60, valja ispitati, na prvom mjestu, jesu li poduzete sve praktične mjere radi ublažavanja negativnog utjecaja predmetnog projekta na stanje tijela dotične vode, na drugom mjestu, jesu li razlozi na kojima se temelji taj projekt izričito navedeni i obrazloženi, na trećem mjestu, je li taj projekt sukladan prevladavajućem javnom interesu i/ili jesu li koristi za okoliš i društvo vezane uz ostvarenje ciljeva iz članka 4. stavka 1. te direktive manje od koristi za ljudsko zdravlje, održavanje sigurnosti osoba ili održivi razvoj koji proizlaze iz provedbe tog istog projekta i, na četvrtom mjestu, mogu li se povoljni ciljevi koji se nastoje ostvariti, zbog tehničke održivosti ili neproporcionalnih troškova, postići sredstvima koja predstavljaju znatno bolju opciju za okoliš.

   (vidjeti t. 64., 66.)

6.  Državama članicama treba dodijeliti određenu marginu prosudbe radi utvrđivanja je li određeni projekt u prevladavajućem javnom interesu u smislu članka 4. stavka 7. točke (c) Direktive 2000/60 o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike. Naime, ta direktiva, koja je donesena na temelju članka 175. stavka 1. UEZ‑a (koji je postao članak 192. stavak 1. UFEU‑a), postavlja zajednička načela i opći okvir djelovanja za zaštitu voda te osigurava koordinaciju, integraciju, a dugoročno i razvoj općih načela i struktura koji omogućuju zaštitu i ekološki održivo korištenje vodama u Uniji. Ta načela i taj okvir države članice kasnije trebaju razvijati donošenjem posebnih mjera. Ta direktiva dakle nema za cilj potpuno usklađivanje propisa država članica u području koje se tiče voda.

   Proizlazi da, u okviru te margine prosudbe država članica može s pravom smatrati da je projekt, kojim se nastoji potaknuti proizvodnja obnovljive energije hidroenergijom, u prevladavajućem javnom interesu. Naime, članak 194. stavak 1. UFEU‑a propisuje da, u kontekstu uspostavljanja i funkcioniranja unutarnjeg tržišta i u pogledu potrebe za očuvanjem i unapređenjem okoliša, cilj je energetske politike Unije u duhu solidarnosti među državama članicama osigurati funkcioniranje energetskog tržišta, osigurati sigurnost opskrbe energijom u Uniji, promicati energetsku učinkovitost i uštedu energije te razvoj novih i obnovljivih oblika energije te promicati međupovezanost energetskih mreža.

   Osim toga, promicanje obnovljivih izvora energije, koje se nalazi pri vrhu prioriteta Unije, opravdano je osobito s obzirom na činjenicu da korištenje tih izvora energije doprinosi zaštiti okoliša i održivom razvoju te da može doprinijeti sigurnosti te diversifikaciji opskrbe energijom i ubrzati ostvarivanje ciljeva iz Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

   (vidjeti t. 70.‑73.)