Predmet C-333/14

SCOTCH WHISKY ASSOCIATION I DR.

protiv

Lord Advocate

i

Advocate General for Scotland

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Session (Škotska))

„Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednička organizacija tržišta poljoprivrednih proizvoda — Uredba (EU) br. 1308/2013 — Slobodno kretanje robe — Članak 34. UFEU‑a — Količinska ograničenja — Mjere s istovrsnim učinkom — Najniža cijena alkoholnih pića izračunana na temelju količine alkohola u proizvodu — Opravdanje — Članak 36. UFEU‑a — Zaštita zdravlja i života ljudi — Ocjena nacionalnog suda“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 23. prosinca 2015.

1. Poljoprivreda — Zajednička organizacija tržišta — Vino — Nacionalni propis kojim se određuje najniža cijena po jedinici alkohola za maloprodaju vina — Dopuštenost — Opravdanje — Zaštita zdravlja i života ljudi — Uvjet — Poštovanje načela proporcionalnosti

   (Uredba br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 167.)

2. Slobodno kretanje robe — Količinska ograničenja — Mjere s istovrsnim učinkom — Nacionalni propis kojim se određuje najniža cijena po jedinici alkohola za maloprodaju alkoholnih pića — Nedopuštenost — Opravdanje — Zaštita zdravlja i života ljudi — Obveza određivanja najmanje ograničavajućih mjera — Provjera od strane nacionalnog suca

   (čl. 34. i 36. UFEU‑a)

3. Slobodno kretanje robe — Odstupanja — Zaštita zdravlja i života ljudi — Nacionalni propis kojim se određuje najniža cijena po jedinici alkohola za maloprodaju alkoholnih pića — Opravdanje — Uvjet — Poštovanje načela proporcionalnosti — Kriteriji za ocjenu — Datum koji treba uzeti u obzir

   (čl. 36. UFEU‑a)

1.  Uredbu (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi br. 922/72, br. 234/79, br. 1037/2001 i br. 1234/2007 treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalna mjera kojom se određuje najniža cijena po jedinici alkohola za maloprodaju vina, pod uvjetom da je ta mjera stvarno prikladna za jamčenje ostvarenja cilja zaštite zdravlja i života ljudi i da, vodeći računa o ciljevima zajedničke poljoprivredne politike kao i o dobrom djelovanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, ne prekoračuje ono što je nužno za ostvarenje spomenutog cilja zaštite zdravlja i života ljudi.

   Naime, Uredba br. 1308/2013 ne sadržava niti odredbe kojima se dopušta određivanje maloprodajnih cijena vina, bilo na nacionalnoj razini ili na razini Unije, niti odredbe kojima se državama članicama zabranjuje donošenje nacionalnih mjera o određivanju tih cijena. Slijedom toga, države članice načelno ostaju nadležne za donošenje određenih mjera koje nisu predviđene spomenutom uredbom, pod uvjetom da se tim mjerama ne odstupa niti ne ugrožava spomenuta uredba niti sprječava njezino dobro djelovanje. U tom pogledu, što se tiče određivanja najniže cijene po jedinici alkohola ono može ugroziti Uredbu br. 1308/2013 s obzirom na to da je ono protivno načelu slobodnog određivanja prodajnih cijena poljoprivrednih proizvoda na temelju slobodnog tržišnog natjecanja na kojemu se ta uredba temelji. Međutim, budući da uspostava zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda ne sprječava države članice da primijene nacionalna pravila kojima se nastoji postići cilj od općeg interesa različit od onih obuhvaćenih tom organizacijom, čak i ako ta pravila mogu utjecati na funkcioniranje zajedničkog tržišta u sektoru o kojem je riječ, država članica može se pozvati na cilj zaštite zdravlja i života ljudi kako bi opravdala mjeru kojom se ugrožava sustav slobodnog određivanja cijena u uvjetima stvarnog tržišnog natjecanja, na kojem se temelji Uredba br.1308/2013.

   Mjera ograničavanja mora ipak zadovoljavati načelo proporcionalnosti, to jest biti prikladna za jamčenje ostvarenja predviđenog cilja i ne prelaziti ono što je nužno za ostvarenje toga cilja. Ispitivanje proporcionalnosti treba izvršiti vodeći računa, osobito, o ciljevima Zajedničke poljoprivredne politike kao i o dobrom djelovanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, što zahtijeva odmjeravanje važnosti tih ciljeva i cilja tog propisa, odnosno zaštite javnog zdravlja.

   (t. 17., 19., 24., 26.-29., t. 1. izreke)

2.  Članke 34. i 36. UFEU‑a treba tumačiti na način da im se protivi to da država članica, nastojeći povećanjem cijene konzumacije alkohola ostvariti cilj zaštite zdravlja i života ljudi, donese propis kojim se određuje najniža cijena po jedinici alkohola za maloprodaju alkoholnih pića i odbaci mjeru, poput povećanja trošarina, koja može biti manje ograničavajuća za trgovinu i tržišno natjecanje u Europskoj uniji. Sama okolnost da potonja mjera može donijeti dodatne pogodnosti i udovoljiti širem cilju borbe protiv zloupotrebe alkohola ne može opravdati njezino odbacivanje.

   Naime, zbog same činjenice da sprječava da se niža cijena koštanja uvezenih proizvoda odrazi na prodajnu cijenu za potrošača, spomenuti propis može sprečavati pristup nacionalnom tržištu alkoholnih pića zakonito stavljenih na tržište u drugim državama članicama i stoga predstavlja mjeru koja ima istovrstan učinak količinskom ograničenju u smislu članka 34. UFEU‑a Mjera koja ima učinak istovrstan količinskim ograničenjima uvoza može se opravdati, među ostalim, razlozima zaštite zdravlja i života ljudi u smislu članka 36. UFEU‑a samo ako je prikladna za jamčenje ostvarenja cilja koji se nastoji postići i ne prelazi ono što je nužno za njegovo ostvarenje. U tom pogledu, kad je riječ o tome je li predmetni propis prikladan za ostvarenje cilja zaštite zdravlja i života ljudi, nije nerazumno zaključiti da je mjera kojom se određuje najniža cijena prodaje alkoholnih pića i čiji je cilj, osobito, povećanje cijene jeftinih alkoholnih pića, prikladna za, općenito, smanjenje konzumacije alkohola i, posebno, smanjenje opasne ili štetne konzumacije, s obzirom na to da potrošači koji se odaju takvoj vrsti konzumacije većinom kupuju jeftina alkoholna pića.

   Kada je riječ o pitanju prekoračuje li spomenuti nacionalni propis ono što je nužno za učinkovitu zaštitu zdravlja i života ljudi, porezna mjera kojom se povećava oporezivanje alkoholnih pića može biti manje ograničavajuća za trgovinu tim proizvodima unutar Unije od mjere kojom se određuje najniža cijena po jedinici alkohola. Naime, potonjom se mjerom znatno ograničava sloboda određivanja maloprodajnih cijena od strane gospodarskih subjekata i ona stoga predstavlja ozbiljnu prepreku pristupu nacionalnom tržištu alkoholnih pića zakonito stavljenih na tržište u drugim državama članicama kao i prepreku slobodnom tržišnom natjecanju. U tom pogledu, činjenica da povećano oporezivanje alkoholnih pića dovodi do općenitog povećanja cijena alkohola pogađajući kako osobe koje alkohol konzumiraju umjereno tako i one koje se odaju njegovoj opasnoj ili štetnoj konzumaciji, s obzirom na dvojaki cilj nacionalnog propisa o kojem je riječ, ne dovodi do zaključka da je to oporezivanje manje učinkovito od donesene mjere. Upravo suprotno, činjenica da mjera povećanog oporezivanja može donijeti dodatne pogodnosti u odnosu na određivanje najniže cijene po jedinici alkohola, doprinoseći ostvarenju općeg cilja borbe protiv zloupotrebe alkohola, ne samo da ne predstavlja razlog za odbacivanje takve mjere nego zapravo predstavlja element koji opravdava donošenje te mjere umjesto one kojom se određuje najniža cijena po jedinici alkohola.

   (t. 32., 33., 36., 46.-48.,50., t. 2. izreke)

3.  Članak 36. UFEU‑a treba tumačiti na način da je nacionalni sud, prilikom ispitivanja nacionalnog propisa s obzirom na opravdanje povezano sa zaštitom zdravlja i života ljudi u smislu tog članka, dužan objektivno ispitati može li se na temelju dokaza koje je podnijela država članica o kojoj je riječ razumno zaključiti da su odabrana sredstva prikladna za ostvarenje predviđenih ciljeva kao i mogu li se ti ciljevi ostvariti mjerama koje su manje ograničavajuće za slobodno kretanje robe i za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda.

   Što se tiče nacionalnog propisa kojim se određuje najniža cijena po jedinici alkohola za maloprodaju alkoholnih pića, sud koji je uputio zahtjev može uzeti u obzir postojanje eventualnih znanstvenih nesigurnosti glede konkretnih i stvarnih učinaka takve mjere na konzumaciju alkohola radi ostvarenja predviđenog cilja. U tom pogledu, okolnost da je nacionalnim propisom predviđeno da će određivanje najniže cijene po jedinici alkohola prestati važiti u određenom roku, osim ako nacionalni zakonodavac ne odluči zadržati to uređenje, predstavlja element koji nacionalni sud također može uzeti u obzir. Također, taj sud mora ocijeniti i prirodu i opseg ograničenja slobodnog kretanja robe koje proizlazi iz mjere poput najniže cijene po jedinici alkohola, prilikom njegove usporedbe s ostalim mogućim mjerama koje manje ugrožavaju trgovinu unutar Unije kao i utjecaj takve mjere na dobro djelovanje zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, pri čemu je ta ocjena neodvojivo povezana s ispitivanjem proporcionalnosti.

   Osim toga, kad je riječ o datumu relevantnom za ocjenu zakonitosti mjere o kojoj je riječ, članak 36. UFEU‑a treba tumačiti na način da nadzor proporcionalnosti mjere kojom se određuje najniža cijena po jedinici alkohola za maloprodaju alkoholnih pića nije ograničen samo na podatke, dokaze ili druge elemente kojima je prilikom donošenja te mjere raspolagao nacionalni zakonodavac. U tom pogledu, u okolnostima kada nacionalni sud treba ispitati usklađenost nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku s pravom Unije, iako taj propis nije stupio na snagu u nacionalnom pravnom poretku, nadzor usklađenosti spomenute mjere s pravom Unije treba izvršiti na temelju podataka, dokaza ili drugih elemenata kojima na dan donošenja odluke raspolaže nacionalni sud, u skladu s uvjetima predviđenim njegovim nacionalnim pravom.

   (t. 57.-59., 63., 65., t. 3. i 4. izreke)