Predmet C‑240/14

Eleonore Prüller‑Frey

protiv

Norberta Brodniga

i

Axa Versicherung AG

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht Korneuburg)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Odgovornost zračnih prijevoznika u slučaju nesreće — Zahtjev za naknadu štete — Montrealska konvencija — Uredba (EZ) br. 2027/97 — Besplatni let čija je svrha bila pokazati mogućem kupcu iz zraka pilotovu nekretninu — Uredba (EZ) br. 864/2007 — Izravna tužba koju nacionalno pravo predviđa protiv osiguravatelja od građanskopravne odgovornosti“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 9. rujna 2015.

1. Promet – Zračni prijevoz – Uredba br. 2027/97– Konvencija o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu – Odgovornost zračnih prijevoznika u slučaju nesreće – Područje primjene – Zračni prijevoznici – Pojam – Fizička osoba koja nije nositelj valjane licencije – Isključenje

   (uredbe Vijeća br. 2407/92 i br. 2027/97, kako su izmijenjene Uredbom br. 889/2002, čl. 2. st. 1. t. (a) do (c); Odluka Vijeća 2001/539; Montrealska konvencija iz 1999., čl. 1. st. 1. i 17.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Pravo koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze – Uredba br. 864/2007– Izravna tužba protiv osiguravatelja odgovorne osobe – Uvjeti izvršavanja – Podnošenje izravne tužbe na temelju prava koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze ili prava koje se primjenjuje na ugovor o osiguranju – Provjera od strane nacionalnog suca

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 864/2007, čl. 4. i 18.)

1.  Članak 2. stavak 1. točke (a) i (c) Uredbe br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u slučaju nesreća, kako je izmijenjena Uredbom br. 889/2002, i članak 1. stavak 1. Konvencije o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu, zaključene u Montréalu 28. svibnja 1999., odobrene u ime Europske unije Odlukom Vijeća 2001/539/EZ, treba tumačiti na način da se protive tomu da se zahtjev za naknadu štete osobe koja je bila putnica zrakoplova čije je mjesto polijetanja i slijetanja bilo isto mjesto koje se nalazi u jednoj državi članici i koja se besplatno prevozila na letu gdje je svrha leta bila pregledati iz zraka nekretninu radi zaključenja posla prijenosa nekretnine s pilotom te letjelice te je pretrpjela tjelesne ozljede zbog pada spomenutog zrakoplova ocjenjuje prema članku 17. te konvencije.

   Naime, Uredba br. 2027/97 primjenjuje se samo na zračne prijevoznike i na zračne prijevoznike Zajednice u smislu svojeg članka 2. stavka 1. točaka (a) i (b), odnosno na poduzeća za zračni promet s valjanom operativnom licencijom koju im je izdala država članica u skladu s odredbama Uredbe br. 2407/92 o licencijama zračnih prijevoznika.

   (t. 29., 35. i t. 1. izreke)

2.  Članak 18. Uredbe (EZ) br. 864/2007 o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) treba tumačiti na način da omogućuje da osoba koja je pretrpjela štetu podnese izravnu tužbu protiv štetnikova osiguravatelja, kad takvu tužbu predviđa pravo koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze, koje je temelj zahtjeva za naknadu štete, neovisno o onome što predviđa pravo primjenjivo na ugovor o osiguranju koje su izabrale stranke tog ugovora.

   Naime, članak 18. Uredbe br. 864/2007 nije kolizijsko pravilo u pogledu materijalnog prava koje se primjenjuje na utvrđivanje obveza osiguravatelja odnosno osiguranika na temelju ugovora o osiguranju. Taj se članak ograničava na to da omogućuje podnošenje izravne tužbe u slučaju kad jedno od prava koje navodi dopušta takvu mogućnost. Međutim, pravo osobe koja je pretrpjela štetu da podnese tužbu izravno protiv osiguravatelja odgovorne osobe nema utjecaja na ugovorne obveze stranaka dotičnog ugovora o osiguranju. Jednako tako, izbor prava koje se primjenjuje na taj ugovor, a koji su izvršile stranke, ne utječe na pravo osobe koja je pretrpjela štetu da podnese izravnu tužbu na temelju prava koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu. Posljedično, da bi utvrdio može li osoba koja je pretrpjela štetu podnijeti tužbu izravno protiv osiguravatelja, nacionalni sud treba istražiti omogućuje li pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu u glavnom postupku, a koje je određeno u skladu s člankom 4. Uredbe br. 864/2007, ili pravo koje se primjenjuje na ugovor o osiguranju sklopljen između stranaka, podnošenje takve tužbe.

   (t. 40.‑43., 45. i t. 2. izreke)