Predmet C‑229/14

Ender Balkaya

protiv

Kiesel Abbruch- und Recycling Technik GmbH

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeitsgericht Verden)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 98/59/EZ — Članak 1. stavak 1. točka (a) — Kolektivno otkazivanje — Pojam ‚radnik’ — Član uprave društva kapitala — Osoba koja radi u okviru programa stručnog osposobljavanja i reintegracije na tržište rada i prima potporu države za osposobljavanje, ali ne prima naknadu od poslodavca“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 9. srpnja 2015.

1. Socijalna politika – Usklađivanje zakonodavstava – Kolektivno otkazivanje – Direktiva 98/59 – Područje primjene – Pojam ‚radnik’ – Autonomno i jedinstveno tumačenje

   (Direktiva Vijeća 98/59, čl. 1. st. 1. t. (a))

2. Socijalna politika – Usklađivanje zakonodavstava – Kolektivno otkazivanje – Direktiva 98/59 – Područje primjene – Izračun pragova zaposlenih radnika – Nacionalni propis koji iz tog izračuna isključuje člana uprave društva kapitala – Nedopuštenost

   (Direktiva Vijeća 98/59, uv. izj. 2. i čl. 1. st. 1. t. (a))

3. Socijalna politika – Usklađivanje zakonodavstava – Kolektivno otkazivanje – Direktiva 98/59 – Područje primjene – Pojam ‚radnik’ – Pripravnik koji obavlja praktičnu djelatnost u poduzeću – Uključenost

   (Direktiva Vijeća 98/59, čl. 1. st. 1. t. (a))

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 33., 34., 36., 37.)

2.  Članak 1. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 98/59 o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje treba tumačiti na način da se protivi nacionalnom propisu ili praksi koja prilikom izračunavanja broja zaposlenih radnika, predviđenog tom odredbom, ne uzima u obzir člana uprave društva kapitala poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji svoju djelatnost obavlja prema uputama i uz nadzor drugog organa tog društva, kao protučinidbu za tu djelatnost prima naknadu i sam nema nikakve udjele u spomenutom društvu.

   U tom smislu, činjenica da je neka osoba član upravljačkog organa društva kapitala ne može sama po sebi isključiti mogućnost da se ta osoba u pogledu tog društva nalazi u odnosu podređenosti. Naime, treba ispitati uvjete pod kojima je taj član zaposlen, narav dužnosti koje su mu povjerene, okvir unutar kojeg se one izvršavaju, opseg ovlasti te osobe i opseg nadzora kojem je ona podvrgnuta unutar društva kao i okolnosti pod kojima se taj član može opozvati. Iako takav član uprave društva kapitala prilikom izvršavanja svojih dužnosti raspolaže marginom prosudbe većom od one koju uživa osobito radnik u smislu nacionalnog prava – u odnosu na kojeg poslodavac može detaljno odrediti zadatke koje mora obavljati i način na koji se moraju obavljati – to ne mijenja činjenicu da se spomenuti član u pogledu tog društva nalazi u odnosu podređenosti.

   Osim toga, to tumačenje potvrđuje cilj Direktive 98/59, koji je, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 2., među ostalim, usmjeren na pružanje veće zaštite radnicima u slučaju kolektivnog otkazivanja. Sukladno tom cilju, pojmovi kojima se određuje područje primjene spomenute direktive ne mogu se usko tumačiti, uključujući pojam „radnik“ iz njezina članka 1. stavka 1. točke (a).

   Konačno, nacionalni propis ili praksa koja ne uzima u obzir članove uprave društva kapitala prilikom izračunavanja broja zaposlenih radnika predviđenog člankom 1. stavkom 1. točkom (a) Direktive 98/59 može ne samo utjecati na zaštitu koju ta direktiva pruža tim članovima već prije svega lišiti sve radnike zaposlene u određenim poduzećima koja inače imaju više od 20 zaposlenika pravâ koja oni imaju na temelju spomenute direktive, čime ugrožava koristan učinak te direktive.

   (t. 38., 41., 44., 47., 48. i t. 1. izreke)

3.  Članak 1. stavak 1. točku (a) Direktive 98/59 o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje treba tumačiti na način da osobu koja obavlja praktičnu djelatnost u nekom poduzeću u obliku pripravništva a da pritom ne prima naknadu od svojeg poslodavca, ali kojoj javno tijelo nadležno za promicanje zapošljavanja isplaćuje financijsku potporu za tu djelatnost, koju to tijelo priznaje u svrhu stjecanja ili produbljivanja znanja ili završavanja strukovnog osposobljavanja, treba smatrati radnikom u smislu te odredbe.

   Naime, s jedne strane, pojam radnika u pravu Unije obuhvaća i osobe koje obavljaju pripravnički staž ili sudjeluju u stručnom osposobljavanju za neko zanimanje koje se može smatrati praktičnom pripremom povezanom sa stvarnim obavljanjem predmetnog zanimanja, pod uvjetom da se tijekom tog razdoblja obavlja stvarna i prava djelatnost u svojstvu zaposlene osobe, u korist i prema uputama poslodavca.

   S druge strane, ni pravni okvir radnog odnosa u nacionalnom pravu u sklopu kojeg se obavlja strukovno osposobljavanje ili pripravništvo ni izvor sredstava namijenjenih isplaćivanju naknade osobi u pitanju i, osobito, financiranje te naknade putem državnih potpora ne može ni na koji način utjecati na to smatra li se neka osoba radnikom ili ne.

   (t. 50.‑52. i t. 2. izreke)