Spojeni predmeti C‑191/14, C‑192/14, C‑295/14, C‑389/14 i C‑391/14 do C‑393/14

Borealis Polyolefine GmbH

protiv

Bundesminister für Land- und Forstwirtschaft, Umwelt und Wasserwirtschaft i dr.

(zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Landesverwaltungsgericht Niederösterreich, Raad van State (Nizozemska) i Tribunale amministrativo regionale per il Lazio)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije — Direktiva 2003/87/EZ — Članak 10.a stavak 5. — Metoda dodjele jedinica — Besplatna dodjela jedinica — Način izračuna jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije — Odluka 2011/278/EU — Članak 15. stavak 3. — Odluka 2013/448/EU — Članak 4. — Prilog II. — Valjanost“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 28. travnja 2016.

1. Sudski postupak – Zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka – Zahtjev za podnošenje očitovanja vezano uz pravna pitanja iznesena u mišljenju nezavisnog odvjetnika – Pretpostavke za ponovno otvaranje

   (Statut Suda, čl. 23.; Poslovnik Suda, čl. 83.)

2. Prethodna pitanja – Ocjena valjanosti – Pitanje o valjanosti odluke koja nije pobijana na temelju članka 263. UFEU‑a – Tužba u glavnom postupku koju je podnijelo društvo koje očito nije bilo ovlašteno podnijeti tužbu za poništenje – Dopuštenost

   (čl. 263. st. 4. i čl. 267. t. (b) UFEU‑a; Odluka Komisije 2011/278, čl. 10. st. 9. i čl. 15. st. 4.; Odluka Komisije 2013/448, čl. 4. i Prilog II.)

3. Okoliš – Onečišćenje zraka – Direktiva 2003/87 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica – Metoda dodjele – Izračun na temelju maksimalne godišnje količine takvih jedinica za dodjelu – Uzimanje u obzir emisija proizvođača električne energije prilikom određivanja te količine – Nedopuštenost

   (Direktiva 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10.a st. 3. i 5.; Odluka Komisije 2011/278, čl. 15. st. 3.)

4. Pravo Europske unije – Tumačenje – Višejezični tekstovi – Ujednačeno tumačenje – Odstupanja između različitih jezičnih verzija – Kontekst i cilj predmetnog propisa kao referentne osnove

5. Okoliš – Onečišćenje zraka – Direktiva 2003/87 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica – Metoda dodjele – Izračun na temelju maksimalne godišnje količine takvih jedinica za dodjelu – Uzimanje u obzir emisija postrojenja uključenih u sustav trgovanja jedinicama prije 2013. prilikom određivanja te količine – Nedopuštenost

   (Direktiva 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10.a st. 5. podst. 1. t. (b) i Prilog I.; Odluka Komisije 2013/448, čl. 4. i Prilog II.)

6. Prethodna pitanja – Ocjena valjanosti – Proglašenje nevaljanosti odredaba Komisijine odluke koje se odnose na faktor korekcije koji su države članice primijenile radi određivanja količine emisijskih jedinica stakleničkih plinova za besplatnu dodjelu – Učinci – Vremensko ograničenje

   (čl. 264. st. 2. i čl. 267. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2003/87; Odluka Komisije 2013/448, čl. 4. i Prilog II.)

7. Prethodna pitanja – Ocjena valjanosti – Proglašenje nevaljanosti akta Unije – Učinci – Analogna primjena članka 266. UFEU‑a – Obveze institucija Unije – Obveza poduzimanja mjera potrebnih za ispravljanje utvrđene nezakonitosti

   (čl. 266. i 267. UFEU‑a)

8. Prethodna pitanja – Ocjena valjanosti – Proglašenje nevaljanosti akta Unije – Učinci – Vremensko ograničenje – Iznimka u prilog operateru koji je pokrenuo sudski postupak ili podnio ekvivalentnu pritužbu prema primjenjivom nacionalnom pravu

   (čl. 267. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 40.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 46., 49., 50., 58.)

3.  Izuzimanje emisija proizvođača električne energije iz maksimalne godišnje količine jedinica proizlazi iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87 o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, koja Komisiji ne dodjeljuje nikakvu diskrecijsku ovlast u tom pogledu. Naime, upućivanje članka 10.a stavka 5. te direktive na postrojenja koja nisu obuhvaćena stavkom 3. treba tumačiti na način da se odnosi na postrojenja koja nisu ni proizvođači električne energije ni postrojenja za hvatanje CO2, ni cjevovodi za prijenos CO2, ni lokacije za skladištenje CO2.

   Nadalje, takav asimetrični tretman emisija proizvođača električne energije i postrojenja koja ispuštaju stakleničke plinove u skladu je s glavnim ciljem Direktive 2003/87 koji je zaštita okoliša smanjenjem emisija stakleničkih plinova.

   (t. 65., 78., 79.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 90.)

5.  Prilikom utvrđivanja maksimalne godišnje količine jedinica koja je temelj za izračun emisijskih jedinica stakleničkih plinova za besplatnu dodjelu, Komisija je morala uzeti u obzir, u skladu s člankom 10.a stavkom 5. prvim podstavkom točkom (b) Direktive 2003/87 o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, samo emisije postrojenja uključenih u sustav Zajednice počevši od 2013. Prema tome, toj odredbi se protivi uzimanje u obzir emisija koje potječu od djelatnosti navedenih u Prilogu I. navedenoj direktivi počevši od 2013. u mjeri u kojoj su te emisije proizvela postrojenja uključena u sustav trgovanja jedinicama prije tog datuma.

   Slijedom toga, s obzirom na to da je Komisija, barem djelomično, uzela u obzir emisije postrojenja uključenih u sustav trgovanja jedinicama prije 2013. radi određivanja maksimalne godišnje količine jedinica koje se mogu besplatno dodijeliti, potonja količina nije u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz članka 10.a stavka 5. prvog podstavka točke (b) Direktive 2003/87 jer je prevelika. Isto tako, jedinstveni međusektorski faktor korekcije određen člankom 4. Odluke 2013/448, o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. navedene direktive, i njezinim Prilogom II. također je protivan toj odredbi. Posljedično su članak 4. Odluke 2013/448 i njezin Prilog II. nevaljani.

   (t. 94., 95., 98., 99. i t. 2. izreke)

6.  Kad to važni razlozi pravne sigurnosti opravdavaju, Sud na temelju članka 264. drugog podstavka UFEU‑a, koji je po analogiji primjenjiv na zahtjev za prethodnu odluku o valjanosti akata Unije na temelju članka 267. UFEU‑a, raspolaže diskrecijskom ovlašću da u svakom pojedinom slučaju odredi koji se učinci predmetnog akta moraju smatrati konačnima.

   Potrebno je ograničiti vremenske učinke proglašenja članka 4. Odluke 2013/448, o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87, i njezina Priloga II. nevaljanima kako bi se omogućilo Komisiji da poduzme potrebne mjere i kako se mjere donesene do isteka tog razdoblja na temelju poništenih odredaba ne bi mogle dovesti u pitanje. Naime, poništenje jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije, određenog člankom 4. Odluke 2013/448 i njezinim Prilogom II., može dovesti u pitanje sve prethodne konačne dodjele besplatnih emisijskih jedinica stakleničkih plinova u državama članicama na temelju propisa koji se smatrao valjanim. Prema tome, proglašenje nevaljanosti navedenih odredaba može imati teške posljedice za velik broj pravnih odnosa nastalih u dobroj vjeri. Ti važni razlozi pravne sigurnosti mogu opravdati ograničenje vremenskih učinaka tog proglašenja. Osim toga, privremena pravna praznina koja bi proizašla iz proglašenja nevaljanosti mogla bi ugroziti provedbu sustava trgovanja jedinicama uspostavljenog Direktivom 2003/87, a time i ostvarenje njezinih ciljeva.

   (t. 103., 105., 106., 111. i t. 3. izreke)

7.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 107.)

8.  Na Sudu je da, kada koristi mogućnost ograničavanja učinaka u prošlosti proglašenja akta Unije nevaljanim u prethodnom postupku, utvrdi može li se predvidjeti iznimka od tog ograničenja vremenskih učinaka koje je odlučeno u presudi u korist stranke u glavnom postupku koja je pred nacionalnim sudom podnijela tužbu protiv nacionalnih mjera za provedbu akta Unije ili, naprotiv, čak i u odnosu na tu stranku, proglašenje akta Unije nevaljanim koje stvara učinke samo u budućnosti predstavlja primjereni lijek.

   (t. 108.)