Predmet C‑151/14

Europska komisija

protiv

Republike Latvije

„Povreda obveze države članice — Članak 49. UFEU‑a — Sloboda poslovnog nastana — Javni bilježnici — Uvjet državljanstva — Članak 51. UFEU‑a — Povezanost s izvršavanjem javnih ovlasti“

Sažetak – Presuda Suda (sedmo vijeće) od 10. rujna 2015.

Sloboda poslovnog nastana – Odstupanja – Djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti – Djelatnosti javnog bilježnika – Isključenje – Uvjet državljanstva za pristup javnobilježničkom zanimanju – Nedopuštenost

(čl. 49. i čl. 52. st. 1. UFEU‑a)

Povređuje obveze koje ima na temelju članka 49. UFEU‑a država članica čiji propis nameće uvjet državljanstva za pristup javnobilježničkom zanimanju, ako djelatnosti povjerene javnim bilježnicima u pravnom poretku te države članice nisu povezane s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a.

Naime, na prvom mjestu, kad je riječ o djelatnosti solemnizacije, njezina je karakteristika to da je javni bilježnik dužan, među ostalim, provjeriti jesu li sve zakonske pretpostavke za sastavljanje akta ispunjene. Nadalje, samo akti ili sporazumi kojima su stranke slobodno pristupile predmet su solemnizacije, dok intervencija javnog bilježnika pretpostavlja prethodno postojanje pristanka stranaka ili suglasnosti njihovih volja. Osim toga, iako obveza provjere koju imaju javni bilježnici uistinu ide za ciljem u općem interesu, samo postupanje u tom cilju ne može opravdati to da se isključiva prava koja su za to potrebna ograniče samo na javne bilježnike koji su državljani predmetne države članice niti je dovoljno da bi se djelatnost smatrala izravno i specifično povezanom s izvršavanjem javnih ovlasti. K tome, ni javnobilježničko ovjeravanje potpisa građana u okviru postupka podnošenja građanskih zakonodavnih inicijativa ne može se smatrati povezanim s izvršavanjem javnih ovlasti.

Kao drugo, što se tiče drugih djelatnosti povjerenih javnom bilježniku, budući da se zadaci u vezi s nasljeđivanjem obavljaju ili na osnovi sporazuma ili kao pripremni zadaci pod nadzorom suda, ne mogu se prema tome kao takvi smatrati izravno i specifično povezanima s izvršavanjem javnih ovlasti. Nadalje, nadležnost javnog bilježnika u području razvoda, koja se temelji isključivo na volji stranaka i ostavlja netaknutima isključiva prava suda za slučajeve nepostojanja sporazuma među njima, nije izravno i specifično povezana s izvršavanjem javnih ovlasti.

Naposljetku, što se tiče posebnog statusa javnih bilježnika u nacionalnom pravnom poretku, potpadaju li te djelatnosti pod iznimku predviđenu člankom 51. prvim stavkom UFEU‑a treba provjeriti u odnosu na prirodu predmetnih djelatnosti samih po sebi, a ne s obzirom na taj status kao takav. U tom pogledu, javni bilježnici obavljaju svoje zanimanje u uvjetima tržišnog natjecanja, što nije karakteristično za izvršavanje javnih ovlasti.

(t. 57., 58., 60., 63., 67., 70., 73., 74., 76., 77.)