Predmet C‑97/14

SMK kft

protiv

Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél‑alföldi Regionális Adó Főigazgatósága

i

Nemzeti Adó- és Vámhivatal

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Gyulai Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 52. točka (c) i članak 55. — Određivanje mjesta isporuke usluga — Kupac usluge identificiran u svrhu poreza na dodanu vrijednost u nekoliko država članica — Otprema ili prijevoz iz države članice u kojoj je usluga fizički izvršena“

Sažetak – Presuda Suda (osmo vijeće) od 30 travnja 2015.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Identifikacija mjerodavnih elemenata prava Unije – Preoblikovanje pitanja

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Isporuka usluga – Određivanje mjesta oporezivanja – Procjena pokretne materijalne imovine ili rada na takvoj imovini – Odstupanje za takve usluge koje se isporučuju kupcima koji su identificirani u svrhu poreza na dodanu vrijednost u državi članici osim one na čijem se teritoriju usluge fizički izvršavaju – Kupac koji je identificiran u više država članica – Otprema ili prijevoz iz države članice u kojoj je usluga fizički izvršena ne kao rezultat isporuke, nego kao rezultat naknadne prodaje navedene imovine

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 52. t. (c) i čl. 55.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 27.‑30.)

2.  Članak 55. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, u verziji koja je bila na snazi do 1. siječnja 2010., treba tumačiti na način da se ne primjenjuje u situaciji u kojoj je kupac usluga bio identificiran u svrhu poreza na dodanu vrijednost istodobno u državi članici u kojoj su isporuke usluga fizički izvršene i u drugoj državi članici, a potom samo u toj drugoj državi članici, i u kojima je pokretna materijalna imovina na koju su se odnosile te usluge bila predmet otpreme ili prijevoza izvan države članice u kojoj su isporuke usluga fizički izvršene ne kao rezultat tih isporuka, nego kao rezultat naknadne prodaje te imovine.

   Naime, budući da određivanje mjesta isporuke usluga treba biti izvršeno isključivo s obzirom na činjenične elemente oporezive transakcije u pitanju, uvjet da je imovina otpremljena ili prevezena iz države članice u kojoj su usluge fizički izvršene, koji je za primjenu odstupanja propisan člankom 55. Direktive 2006/112, treba ocijeniti samo u odnosu na te elemente, a ne u odnosu na eventualne naknadne transakcije. Stoga, kako bi se navedeni članak 55. mogao primijeniti, prijevoz ili otprema imovine treba biti izvršena u okviru transakcije u vezi s radovima na takvoj imovini prije dovršetka, ovisno o slučaju, druge transakcije u vezi s takvom imovinom koja podliježe porezu na dodanu vrijednost.

   (t. 37., 38., 42. i izreka)