Predmet C‑52/14

Pfeifer & Langen GmbH & Co. KG

protiv

Bundesanstalt für Landwirtschaft und Ernährung

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberverwaltungsgericht für das Land Nordrhein‑Westfalen)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita financijskih interesa Europske unije — Uredba (EZ, Euratom) br. 2988/95 — Članak 3. stavak 1. — Rok zastare — Dies a quo — Ponovljene nepravilnosti — Prekid roka zastare — Pretpostavke — Nadležno tijelo — Dotična osoba — Radnja u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti — Razdoblje jednako dvostrukom roku zastare“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 11. lipnja 2015.

1. Vlastita sredstva Europske unije — Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije — Procesuiranje nepravilnosti — Rok zastare — Primjenjivost kako na nepravilnosti zbog kojih se može izreći upravna kazna tako i na one koje su predmet upravne mjere

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1., 4. i 5.)

2. Vlastita sredstva Europske unije — Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije — Procesuiranje nepravilnosti — Rok zastare — Radnja koja uzrokuje prekid — Radnja nadležnog tijela o kojoj se obavješćuje dotična osoba u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti — Pojam

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 3.)

3. Vlastita sredstva Europske unije — Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije — Stalna ili ponovljena nepravilnost — Mjerila za ocjenu

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 2.; Uredba Komisije br. 1998/78, kako je izmijenjena Uredbom br. 1714/88, čl. 13. st. 1. t. (a))

4. Vlastita sredstva Europske unije — Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije — Procesuiranje nepravilnosti — Rok zastare — Maksimalno ograničenje — Obavješćivanje dotične osobe o radnjama nadležnog tijela u vezi s istragom ili sudskim postupkom — Nepostojanje utjecaja na protek maksimalnog roka

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 3. i 4.)

5. Vlastita sredstva Europske unije — Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije — Procesuiranje nepravilnosti — Stalna ili ponovljena nepravilnost — Rok zastare — Dan od kojega rok počinje teći

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 4.)

1.  Rok zastare propisan člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica primjenjiv je kako na nepravilnosti koje dovode do izricanja upravne kazne u smislu članka 5. navedene uredbe tako i na nepravilnosti koje su predmet upravne mjere koja se sastoji u povratu nepravilno stečene koristi u skladu s člankom 4. navedene uredbe.

   (t. 21., 23.)

2.  U skladu s člankom 3. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, rok zastare može se prekinuti radnjom nadležnog tijela o kojoj se obavješćuje dotična osoba u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti. Kada je riječ o pojmu „nadležn[o] tijel[o]“ u smislu te odredbe, on se mora shvatiti kao tijelo koje je na temelju nacionalnog prava nadležno za poduzimanje radnji u vezi s istragom ili sudskim postupkom o kojem je riječ, a to tijelo može biti različito od onoga koje dodjeljuje ili izvršava povrat iznosa koji su nepravilno stečeni na štetu financijskih interesa Europske unije.

   U tom kontekstu, valja smatrati da je dotična osoba obaviještena o radnjama u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti u smislu članka 3. stavka 1. trećeg podstavka kad skup činjeničnih elemenata omogućava zaključak da je dotična osoba stvarno obaviještena o odnosnim radnjama u vezi s istragom ili sudskim postupkom. Kad je riječ o pravnoj osobi, ta je pretpostavka ispunjena ako je osoba čije se postupanje prema nacionalnom pravu može pripisati toj pravnoj osobi stvarno obaviještena o odnosnoj radnji, a što je na nacionalnom sudu da provjeri. Usto, kako bi se kvalificirala radnjom u vezi s istragom ili sudskim postupkom u smislu te odredbe, radnja mora dovoljno precizno odrediti transakcije na koje se odnose sumnje u nepravilnosti. Međutim, taj zahtjev preciznosti ne zahtijeva da se navedenom radnjom navodi mogućnost izricanja posebne upravne sankcije ili mjere.

   (t. 29., 33., 39., 47. i t. 1. do 3. izreke)

3.  Nepravilnost je „staln[a] ili ponovljen[a]“ u smislu članka 3. stavka 1. podstavka 2. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica kad ju je počinio subjekt koji stječe gospodarske koristi iz skupa sličnih transakcija koje krše istu odredbu prava Unije. U tom pogledu, kada je riječ vremenskoj vezi kojom nepravilnosti moraju biti povezane kako bi činile „ponovljen[u] nepravilnos[t]“ u smislu te odredbe, zahtijeva se jedino da je trajanje koje razdvaja svaku nepravilnost od prethodne kraće od roka zastare propisanog u podstavku 1. istog stavka. Nepravilnosti poput onih koje se odnose na izračun količina šećera koje je skladištio proizvođač, koje su nastupile tijekom različitih prodajnih razdoblja i koje obuhvaćaju proizvođačeve pogrešne obavijesti o navedenim količinama i stoga uključuju isplatu neopravdanih iznosa na temelju naknade za troškove skladištenja – na temelju Uredbe br. 1998/78 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu sustava naknade za troškove skladištenja u sektoru šećera –u načelu predstavljaju ponovljen[u] nepravilnos[t] u smislu članka 3. stavka 1. podstavka 2. Uredbe br. 2988/95, što je dužan provjeriti nacionalni sud.

   Kada je riječ o pojmu „staln[e] [ili] ponovljen[e] nepravilnosti“ u smislu članka 3. stavka 1. podstavka 2. Uredbe br. 2988/95, on se temelji na objektivnim kriterijima koji su svojstveni toj kategoriji nepravilnosti i neovisni su o ponašanju nacionalne uprave u pogledu predmetnog subjekta. Stoga kvalifikacija skupa nepravilnosti kao „staln[e] [ili] ponovljen[e] nepravilnosti“ u smislu te odredbe nije isključena u situaciji kada nadležna tijela dotičnu osobu nisu podvrgnula redovitim i detaljnim kontrolama.

   (t. 49., 56., 60., 61. i t. 4. i 5. izreke)

4.  Iz teksta i strukture članka 3. stavka 1. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica proizlazi da ta odredba u podstavku 4. nameće apsolutno ograničenje koje se primjenjuje na rok zastare sudskih postupaka o nepravilnosti, a on nastupa najkasnije na dan isteka razdoblja jednakog dvostrukom roku zastare od onog propisanog u podstavku 1. te odredbe, a da pritom nadležno tijelo nije izreklo sankciju, osim u slučaju kad je upravni postupak suspendiran u skladu s člankom 6. stavkom 1. te uredbe.

   Iz toga slijedi, osim u slučaju ove posljednje pretpostavke, da radnje u vezi s istragom ili sudskim postupkom koje je poduzelo nadležno tijelo i o kojima je obaviještena dotična osoba u skladu s člankom 3. stavkom 1. podstavkom 3. navedene uredbe nemaju učinak prekida roka propisanog u članku 3. stavku 1. podstavku 4. te uredbe.

   (t. 63., 72., 74. i t. 7. izreke)

5.  Članak 3. stavak 1. podstavak 4. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica treba tumačiti na način da u slučaju stalne ili ponovljene nepravilnosti rok propisan u tom podstavku počinje teći računajući od dana prestanka te nepravilnosti, neovisno o datumu na koji je nacionalna uprava saznala za tu nepravilnost.

   U tom pogledu, datum na koji su nacionalna tijela saznala za nepravilnost ne utječe na početak navedenog roka. Naime, osim činjenice da ništa u tekstu navedene odredbe ne omogućuje donošenje suprotnog tumačenja, mora se naglasiti da nacionalna uprava ima opću obvezu dužne pažnje prilikom provjeravanja ispravnosti plaćanja koja sama provodi i koja opterećuju proračun Unije. Ta obveza podrazumijeva da nacionalna uprava mora poduzeti mjere za žurno ispravljanje nepravilnosti. U tim bi okolnostima prihvaćanje stajališta da rok propisan u članku 3. stavku 1. podstavku 4. Uredbe br. 2988/95 počinje teći računajući od trenutka kad je uprava utvrdila te nepravilnosti moglo na određen način ohrabriti inertno držanje nacionalnih tijela prilikom procesuiranja navedenih nepravilnosti, izlažući pri tome subjekte, s jedne strane, dugom razdoblju pravne nesigurnosti i, s druge strane, riziku da po proteku tog razdoblja više ne budu u mogućnosti podnijeti dokaze o ispravnosti predmetnih transakcija.

   (t. 67.‑69. i t. 6. izreke)

Predmet C‑52/14

Pfeifer & Langen GmbH & Co. KG

protiv

Bundesanstalt für Landwirtschaft und Ernährung

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberverwaltungsgericht für das Land Nordrhein‑Westfalen)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita financijskih interesa Europske unije — Uredba (EZ, Euratom) br. 2988/95 — Članak 3. stavak 1. — Rok zastare — Dies a quo — Ponovljene nepravilnosti — Prekid roka zastare — Pretpostavke — Nadležno tijelo — Dotična osoba — Radnja u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti — Razdoblje jednako dvostrukom roku zastare“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 11. lipnja 2015.

1. Vlastita sredstva Europske unije – Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije – Procesuiranje nepravilnosti – Rok zastare – Primjenjivost kako na nepravilnosti zbog kojih se može izreći upravna kazna tako i na one koje su predmet upravne mjere

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1., 4. i 5.)

2. Vlastita sredstva Europske unije – Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije – Procesuiranje nepravilnosti – Rok zastare – Radnja koja uzrokuje prekid – Radnja nadležnog tijela o kojoj se obavješćuje dotična osoba u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti – Pojam

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 3.)

3. Vlastita sredstva Europske unije – Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije – Stalna ili ponovljena nepravilnost – Mjerila za ocjenu

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 2.; Uredba Komisije br. 1998/78, kako je izmijenjena Uredbom br. 1714/88, čl. 13. st. 1. t. (a))

4. Vlastita sredstva Europske unije – Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije – Procesuiranje nepravilnosti – Rok zastare – Maksimalno ograničenje – Obavješćivanje dotične osobe o radnjama nadležnog tijela u vezi s istragom ili sudskim postupkom – Nepostojanje utjecaja na protek maksimalnog roka

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 3. i 4.)

5. Vlastita sredstva Europske unije – Uredba o zaštiti financijskih interesa Unije – Procesuiranje nepravilnosti – Stalna ili ponovljena nepravilnost – Rok zastare – Dan od kojega rok počinje teći

   (Uredba Vijeća br. 2988/95, čl. 3. st. 1. podst. 4.)

1.  Rok zastare propisan člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica primjenjiv je kako na nepravilnosti koje dovode do izricanja upravne kazne u smislu članka 5. navedene uredbe tako i na nepravilnosti koje su predmet upravne mjere koja se sastoji u povratu nepravilno stečene koristi u skladu s člankom 4. navedene uredbe.

   (t. 21., 23.)

2.  U skladu s člankom 3. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, rok zastare može se prekinuti radnjom nadležnog tijela o kojoj se obavješćuje dotična osoba u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti. Kada je riječ o pojmu „nadležn[o] tijel[o]“ u smislu te odredbe, on se mora shvatiti kao tijelo koje je na temelju nacionalnog prava nadležno za poduzimanje radnji u vezi s istragom ili sudskim postupkom o kojem je riječ, a to tijelo može biti različito od onoga koje dodjeljuje ili izvršava povrat iznosa koji su nepravilno stečeni na štetu financijskih interesa Europske unije.

   U tom kontekstu, valja smatrati da je dotična osoba obaviještena o radnjama u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti u smislu članka 3. stavka 1. trećeg podstavka kad skup činjeničnih elemenata omogućava zaključak da je dotična osoba stvarno obaviještena o odnosnim radnjama u vezi s istragom ili sudskim postupkom. Kad je riječ o pravnoj osobi, ta je pretpostavka ispunjena ako je osoba čije se postupanje prema nacionalnom pravu može pripisati toj pravnoj osobi stvarno obaviještena o odnosnoj radnji, a što je na nacionalnom sudu da provjeri. Usto, kako bi se kvalificirala radnjom u vezi s istragom ili sudskim postupkom u smislu te odredbe, radnja mora dovoljno precizno odrediti transakcije na koje se odnose sumnje u nepravilnosti. Međutim, taj zahtjev preciznosti ne zahtijeva da se navedenom radnjom navodi mogućnost izricanja posebne upravne sankcije ili mjere.

   (t. 29., 33., 39., 47. i t. 1. do 3. izreke)

3.  Nepravilnost je „staln[a] ili ponovljen[a]“ u smislu članka 3. stavka 1. podstavka 2. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica kad ju je počinio subjekt koji stječe gospodarske koristi iz skupa sličnih transakcija koje krše istu odredbu prava Unije. U tom pogledu, kada je riječ vremenskoj vezi kojom nepravilnosti moraju biti povezane kako bi činile „ponovljen[u] nepravilnos[t]“ u smislu te odredbe, zahtijeva se jedino da je trajanje koje razdvaja svaku nepravilnost od prethodne kraće od roka zastare propisanog u podstavku 1. istog stavka. Nepravilnosti poput onih koje se odnose na izračun količina šećera koje je skladištio proizvođač, koje su nastupile tijekom različitih prodajnih razdoblja i koje obuhvaćaju proizvođačeve pogrešne obavijesti o navedenim količinama i stoga uključuju isplatu neopravdanih iznosa na temelju naknade za troškove skladištenja – na temelju Uredbe br. 1998/78 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu sustava naknade za troškove skladištenja u sektoru šećera –u načelu predstavljaju ponovljen[u] nepravilnos[t] u smislu članka 3. stavka 1. podstavka 2. Uredbe br. 2988/95, što je dužan provjeriti nacionalni sud.

   Kada je riječ o pojmu „staln[e] [ili] ponovljen[e] nepravilnosti“ u smislu članka 3. stavka 1. podstavka 2. Uredbe br. 2988/95, on se temelji na objektivnim kriterijima koji su svojstveni toj kategoriji nepravilnosti i neovisni su o ponašanju nacionalne uprave u pogledu predmetnog subjekta. Stoga kvalifikacija skupa nepravilnosti kao „staln[e] [ili] ponovljen[e] nepravilnosti“ u smislu te odredbe nije isključena u situaciji kada nadležna tijela dotičnu osobu nisu podvrgnula redovitim i detaljnim kontrolama.

   (t. 49., 56., 60., 61. i t. 4. i 5. izreke)

4.  Iz teksta i strukture članka 3. stavka 1. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica proizlazi da ta odredba u podstavku 4. nameće apsolutno ograničenje koje se primjenjuje na rok zastare sudskih postupaka o nepravilnosti, a on nastupa najkasnije na dan isteka razdoblja jednakog dvostrukom roku zastare od onog propisanog u podstavku 1. te odredbe, a da pritom nadležno tijelo nije izreklo sankciju, osim u slučaju kad je upravni postupak suspendiran u skladu s člankom 6. stavkom 1. te uredbe.

   Iz toga slijedi, osim u slučaju ove posljednje pretpostavke, da radnje u vezi s istragom ili sudskim postupkom koje je poduzelo nadležno tijelo i o kojima je obaviještena dotična osoba u skladu s člankom 3. stavkom 1. podstavkom 3. navedene uredbe nemaju učinak prekida roka propisanog u članku 3. stavku 1. podstavku 4. te uredbe.

   (t. 63., 72., 74. i t. 7. izreke)

5.  Članak 3. stavak 1. podstavak 4. Uredbe br. 2988/95 o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica treba tumačiti na način da u slučaju stalne ili ponovljene nepravilnosti rok propisan u tom podstavku počinje teći računajući od dana prestanka te nepravilnosti, neovisno o datumu na koji je nacionalna uprava saznala za tu nepravilnost.

   U tom pogledu, datum na koji su nacionalna tijela saznala za nepravilnost ne utječe na početak navedenog roka. Naime, osim činjenice da ništa u tekstu navedene odredbe ne omogućuje donošenje suprotnog tumačenja, mora se naglasiti da nacionalna uprava ima opću obvezu dužne pažnje prilikom provjeravanja ispravnosti plaćanja koja sama provodi i koja opterećuju proračun Unije. Ta obveza podrazumijeva da nacionalna uprava mora poduzeti mjere za žurno ispravljanje nepravilnosti. U tim bi okolnostima prihvaćanje stajališta da rok propisan u članku 3. stavku 1. podstavku 4. Uredbe br. 2988/95 počinje teći računajući od trenutka kad je uprava utvrdila te nepravilnosti moglo na određen način ohrabriti inertno držanje nacionalnih tijela prilikom procesuiranja navedenih nepravilnosti, izlažući pri tome subjekte, s jedne strane, dugom razdoblju pravne nesigurnosti i, s druge strane, riziku da po proteku tog razdoblja više ne budu u mogućnosti podnijeti dokaze o ispravnosti predmetnih transakcija.

   (t. 67.‑69. i t. 6. izreke)