Predmet C‑32/14

ERSTE Bank Hungary Zrt.

protiv

Attile Sugára

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 93/13/EEZ — Nepošteni uvjeti u ugovorima koje je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem — Ugovor o hipotekarnom zajmu — Članak 7. stavak 1. — Sprječavanje korištenja nepoštenih uvjeta — Odgovarajuća i djelotvorna sredstva — Priznanje duga — Javnobilježnički akt — Izdavanje potvrde o ovršnosti od strane javnog bilježnika — Ovršna isprava — Obveze javnog bilježnika — Ispitivanja nepoštenih uvjeta po službenoj dužnosti — Sudski nadzor — Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 1. listopada 2015.

Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13 — Sredstva za sprečavanje korištenja nepoštenih uvjeta — Nacionalni propis koji javnom bilježniku omogućuje da na javnu ispravu koja se odnosi na ugovor stavi potvrdu o ovršnosti ili da je odbije ukinuti bez nadzora nad nepoštenim karakterom odredbi navedenog ugovora — Dopuštenost — Pretpostavke — Poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti — Provjera koja je na nacionalnom sudu

(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1.)

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo koje bilježniku koji je u skladu s formalnim uvjetima sastavio javnu ispravu koja se odnosi na ugovor sklopljen između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača, omogućuje da na navedenu ispravu stavi potvrdu o ovršnosti ili da je odbije ukinuti, kad ni u jednom ni u drugom stadiju nije izvršen nadzor nad nepoštenim karakterom odredbi navedenog ugovora.

Naime, u Direktivi 93/13 ne postoji niti jedna odredba u vezi s ulogom koja se javnom bilježniku može ili treba dati po pitanju nadzora nad nepoštenim ugovornim odredbama. Stoga tom direktivom nije dan odgovor na pitanje treba li – u okolnostima u kojima ga nacionalno zakonodavstvo ovlaštuje da na javnu ispravu koja se odnosi na ugovor stavi potvrdu o ovršnosti, te da tu potvrdu ukine – na javnog bilježnika proširiti i mogućnost da izvršava nadležnosti koje neposredno spadaju u sudsku funkciju. Iz toga slijedi da kada u pravu Unije nisu usklađeni nacionalni mehanizmi prisilnog izvršenja s ulogom dodijeljenom javnim bilježnicima u okviru tih mehanizama, nacionalni pravni sustav svake države članice treba uspostaviti takva pravila u skladu s načelom postupovne neovisnosti, pod uvjetom da ta pravila nisu nepovoljnija od onih koja uređuju slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine u praksi nemogućim ili vrlo teškim provođenje prava prenesenih pravom Unije (načelo djelotvornosti).

Ako u postupku povodom spora između prodavatelja robe ili pružatelja usluga te potrošača Direktiva 93/13 nalaže pozitivnu intervenciju nacionalnog suda pred kojim se vodi postupak, nezavisnu od samih ugovornih strana, poštovanje načela djelotvornosti ne može u cijelosti nadoknaditi potpunu pasivnost predmetnog potrošača. Slijedom toga, činjenica da se potrošač na zaštitu koju ima na temelju pravnih odredbi o nepoštenim uvjetima može pozvati samo ako pokrene sudski postupak, ne može se sama za sebe smatrati suprotnom načelu djelotvornosti.

Međutim na nacionalnom sudu – koji je jedini neposredno upoznat s procesnim pravilima koja se odnose na pravna sredstva iz svojeg unutarnjeg pravnog poretka i koji je jedini nadležan za tumačenje nacionalnog prava – je da ocijeni jamče li ta sredstva djelotvornu sudsku zaštitu potrošaču.

(t. 48., 49., 62.‑65. i izreka)