Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014CJ0025

    Presuda Suda (peto vijeće) od 17. prosinca 2015.
    Union des syndicats de l’immobilier (UNIS) protiv Ministre du Travail, de l’Emploi et de la Formation professionnelle et du Dialogue social i Syndicat national des résidences de tourisme (SNRT) i dr. i Beaudout Père et Fils SARL protiv Ministre du Travail, de l’Emploi et de la Formation professionnelle et du Dialogue social i dr.
    Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 56. UFEU‑a – Sloboda pružanja usluga – Načela jednakog postupanja i nediskriminacije – Obveza transparentnosti – Područje primjene te obveze – Nacionalni kolektivni ugovori – Sustav dopunske socijalne zaštite – Određivanje socijalnih partnera osiguravatelja koji upravlja tim sustavom – Proširenje tog sustava uredbom ministra na sve radnike i poslodavce iz predmetne grane djelatnosti – Ograničavanje vremenskih učinaka prethodne odluke Suda.
    Spojeni predmeti C-25/14 i C-26/14.

    Court reports – general

    Spojeni predmeti C‑25/14 i C‑26/14

    Union des syndicats de l’immobilier (UNIS)

    protiv

    Ministre du Travail, de l’Emploi et de la Formation professionnelle et du Dialogue social

    i

    Syndicat national des résidences de tourisme (SNRT) i dr.

    i

    Beaudout Père et Fils SARL

    protiv

    Ministre du Travail, de l’Emploi et de la Formation professionnelle et du Dialogue social i dr.

    (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Conseil d’État (Francuska))

    „Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 56. UFEU‑a — Sloboda pružanja usluga — Načela jednakog postupanja i nediskriminacije — Obveza transparentnosti — Područje primjene te obveze — Nacionalni kolektivni ugovori — Sustav dopunske socijalne zaštite — Određivanje socijalnih partnera osiguravatelja koji upravlja tim sustavom — Proširenje tog sustava uredbom ministra na sve radnike i poslodavce iz predmetne grane djelatnosti — Ograničavanje vremenskih učinaka prethodne odluke Suda“

    Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 17. prosinca 2015.

    1. Sloboda pružanja usluga — Odredbe Ugovora — Davanje odobrenja za pružanje usluga koje zahtijeva intervenciju državnih tijela — Poštovanje obveze transparentnosti — Određen prekogranični interes

      (čl. 56. UFEU‑a)

    2. Prethodna pitanja — Dopuštenost — Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu — Postojanje eventualnog prekograničnog interesa — Postojanje elemenata koji omogućuju koristan odgovor

      (čl. 267 UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 94.)

    3. Sloboda pružanja usluga — Jednako postupanje — Obveza transparentnosti — Povjeravanje upravljanja sustavom obveznog dopunskog kolektivnog osiguranja kolektivnim sporazumom jednom gospodarskom subjektu kojega su izabrali socijalni partneri — Proširenje navedenog sporazuma na sve poslodavce i radnike u jednom sektoru djelatnosti — Izostanak primjerenog oglašavanja koje bi omogućilo uzimanje u obzir postojanje povoljnije ponude — Nedopuštenost

      (čl. 56. UFEU‑a)

    4. Prethodna pitanja — Tumačenje — Vremenski učinci presuda o tumačenju — Retroaktivni učinak — Ograničavanje od strane Suda — Posebnosti u području javne nabave — Ugovor o dopunskom socijalnom osiguranju koji obilježava vrlo osjetljiv socijalni kontekst

    1.  Kada se radi o pružanju usluga koje zahtijevaju intervenciju državnih tijela, kao što je to davanje odobrenja za pružanje usluga, obveza transparentnosti ne primjenjuje se na bilo koje radnje, već samo na one koje predstavljaju određeni prekogranični interes, zbog činjenice da one objektivno mogu zanimati gospodarske subjekte sa sjedištem u državama članicama različitima od one kojoj pripada vlast koja to odobrenje dodjeljuje.

      U tom pogledu, postojanje određenog prekograničnog interesa mora se ocjenjivati na temelju svih relevantnih kriterija kao što su gospodarski značaj nabave, mjesto njezine provedbe ili njezini tehnički aspekti, imajući u vidu karakteristike samog tog tržišta.

      (t. 27., 30.)

    2.  Međutim, kao što to proizlazi i iz članka 94. Poslovnika Suda, Sud u zahtjevu za prethodnu odluku mora biti u mogućnosti pronaći prikaz činjenica na kojima se temelje pitanja kao i vezu koja postoji osobito između tih činjenica i tih pitanja. Stoga se utvrđenje potrebnih elemenata koji omogućuju provjeru postojanja određenog prekograničnog interesa kao i, općenito govoreći, sva utvrđenja koja nacionalni sudovi moraju izvršiti i o kojima ovisi primjenjivost akta sekundarnog prava ili akta primarnog prava Unije moraju provesti prije pokretanja postupka pred Sudom.

      Međutim, zbog duha suradnje koji prevladava u odnosima između nacionalnih sudova i Suda u okviru prethodnog postupka, izostanak takvih prethodnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev u vezi s postojanjem eventualnog određenog prekograničnog interesa nužno ne dovodi do nedopuštenosti zahtjeva ako Sud, s obzirom na podatke koji proizlaze iz spisa, smatra da može dati koristan odgovor sudu koji je uputio zahtjev. Takav je osobito slučaj kada odluka o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku sadržava dovoljno relevantnih podataka za ocjenu eventualnog postojanja takvog interesa.

      (t. 28., 29.)

    3.  Obveza transparentnosti, koja proizlazi iz članka 56. UFEU‑a, protivi se proširenju koje provodi država članica na sve poslodavce i radnike u određenom sektoru djelatnosti kolektivnog ugovora koji su sklopile organizacije koje predstavljaju poslodavce i radnike u određenom sektoru djelatnosti, a kojim se jednom gospodarskom subjektu kojeg su izabrali socijalni partneri povjerava upravljanje sustavom obveznog dopunskog socijalnog osiguranja za radnike a da nacionalni propis ne predviđa primjereno oglašavanje koje nadležnom javnom tijelu omogućuje da u cijelosti uzme u obzir dostavljene podatke koji se odnose na postojanje povoljnije ponude.

      Naime, čini se da je u slučaju mehanizma poput onoga u glavnom postupku intervencija javnog tijela uzrok stvaranja isključivog prava i zbog toga u načelu treba biti povezana s poštovanjem obveze transparentnosti koja proizlazi iz članka 56. UFEU‑a. U tom pogledu, predmet odnosne odluke o proširenju, odnosno predmetni ugovor, nema za posljedicu izuzimanje te odluke od zahtjeva transparentnosti koji proizlaze iz članka 56. UFEU‑a.

      Iako ne podrazumijeva nužno obvezu provođenja postupka javne nabave, ova obveza implicira određeni stupanj primjerenog oglašavanja kojim se omogućuje, s jedne strane, otvaranje tržišnog natjecanja i, s druge strane, nadzor nepristranosti postupaka dodjele. Stoga ni činjenica da su kolektivni ugovori i sporazumi kao i njihovi dodaci bili položeni kod tijela uprave te su se mogli pregledati putem interneta, ni objava obavijesti u Službenom listu iz koje je razvidan početak postupka proširenja tog dodatka, ni mogućnost za sve zainteresirane da iznesu svoje primjedbe nakon te objave ne predstavljaju, čak ni uzevši zajedno, stupanj primjerenog oglašavanja koji bi osigurao da zainteresirani gospodarski subjekti mogu, sukladno ciljevima obveze transparentnosti, iskazati svoj interes kad je riječ o upravljanju predmetnim sustavom kolektivnog osiguranja u glavnom postupku prije donošenja potpuno nepristrane odluke.

      (t. 36., 37., 44.‑46. i izreka)

    4.  Sud može samo iznimno biti doveden u situaciju da ograniči mogućnost da se zainteresirane osobe pozovu na odredbu koju je protumačio s ciljem dovođenja u pitanje pravnih odnosa ustanovljenih u dobroj vjeri.

      U području javne nabave članci 2.d i 2.f Direktive Vijeća 89/665 o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima, kako je izmijenjena Direktivom 2007/66/EZ od 11. prosinca 2007., u vezi s uvodnim izjavama 25. do 27. Direktive 2007/66, dopuštaju državama članicama da pod određenim uvjetima ograniče mogućnost podnošenja pravnog sredstva protiv ugovora o javnim nabavama sklopljenih uz kršenje prava Unije. Iz toga proizlazi da u određenim okolnostima interes izbjegavanja pravne neizvjesnosti može opravdati davanje prednosti stabilnosti ugovornih situacija koje se već provode pred poštovanjem prava Unije.

      Kada u vrlo osjetljivom socijalnom kontekstu, presuda Suda navodi pravnu situaciju koja se odnosi na konkretan doseg obveze transparentnosti koja proizlazi iz članka 56. UFEU‑a, radi se o situaciji na temelju koje su poslodavci i radnici – s obzirom na to da nisu bili neposredno uključeni u postupak proširenja na sve poslodavce i djelatnike u određenom sektoru djelatnosti kolektivnih ugovora kojima se određuje ustanova za kolektivno osiguranje kao jedini subjekt koji upravlja jednim ili više sustava dopunskog kolektivnog osiguranja ili naknadom troškova zdravstvene skrbi – prihvatili ugovorne obveze kojima im se dodjeljuju jamstva dopunskog kolektivnog osiguranja, treba smatrati da se učinci ove presude ne tiču kolektivnih ugovora koji se odnose na određivanje jednog subjekta za upravljanje sustavom dopunskog socijalnog osiguranja koje je javno tijelo odredilo obveznim za sve poslodavce i radnike određenog sektora djelatnosti prije datuma objave ove presude, ne dovodeći u pitanje pravna sredstva podnesena prije tog datuma.

      (t. 50.‑53. i izreka)

    Top