Predmet T‑82/13

(objavljeno u ulomcima)

Panasonic Corp.

i

MT Picture Display Co. Ltd

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Svjetsko tržište katodnih cijevi za televizore i zaslone računala — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u — Sporazumi i usklađena djelovanja u području cijena, podjele tržišta, mogućnosti i proizvodnje — Prava obrane — Dokaz sudjelovanja u zabranjenom sporazumu — Jedinstvena i trajna povreda — Smjernice o metodi za utvrđivanje novčanih kazni za 2006. — Proporcionalnost — Novčane kazne — Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015.

1. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost – Doseg – Granica – Poštovanje načela nediskriminacije

   (čl. 101. i 261. UFEU‑a)

2. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje – Korištenje najboljih dostupnih podataka – Metoda izračuna definirana smjernicama – Komisijina obveza primjene smjernica uz poštovanje načela jednakog postupanja i zaštite legitimnih očekivanja – Načelo zaštite legitimnih očekivanja koje ne obvezuje na iste načine sudove Unije pri izvršavanju njihove neograničene nadležnosti

   (čl. 101. i 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23., § 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13. i 15.)

1.  Kad je riječ o nadzoru koji sud Unije provodi nad Komisijinim odlukama u području tržišnog natjecanja, taj sud na temelju neograničene nadležnosti ima ovlast preinačiti pobijani akt, čak i ako ne dođe do njegova poništenja, vodeći računa o svim činjeničnim okolnostima, kako bi izmijenio, primjerice, iznos novčane kazne.

   Međutim, izvršavanje neograničene nadležnosti ne može prilikom određivanja iznosa novčanih kazni dovesti do diskriminacije između poduzetnika koji su sudjelovali u sporazumu protivnom članku 101. stavku 1. UFEU‑a. Ako sud Unije namjerava u pogledu jednog od tih poduzetnika posebno odstupiti od metode izračuna kojom se koristila Komisija i koju nije doveo u pitanje, to u presudi treba obrazložiti.

   (t. 155. i 156.)

2.  Na temelju stavka 13. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, s ciljem određivanja osnovnog iznosa novčane kazne koju valja izreći zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju, Komisija koristi vrijednosti prihoda od prodaje roba ili usluga koje ostvari poduzetnik u izravnoj ili neizravnoj vezi s povredom na geografskom području unutar Europskog gospodarskog prostora. U tom kontekstu, stavak 15. smjernica predviđa da je za utvrđivanje vrijednosti poduzetnikovih prihoda od prodaje Komisija dužna koristiti najbolje dostupne podatke u odnosu na tog poduzetnika.

   Smjernicama je propisano indikativno pravilo postupanja, od kojeg Komisija u određenom slučaju ne može odstupiti bez davanja razloga koji su u skladu s načelom jednakog postupanja. Naime, donošenjem tih pravila postupanja i najavom prilikom njihove objave da će ih od tog trenutka primjenjivati na slučajeve na koje se ona odnose, institucija o kojoj je riječ samoograničila se u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti i ne može odstupiti od tih pravila, pod prijetnjom sankcioniranja, ovisno o slučaju, na temelju povrede općih pravnih načela, poput načela jednakog postupanja ili zaštite legitimnih očekivanja.

   Međutim, iako je Komisija dužna poštovati načelo legitimnih očekivanja prilikom primjene indikativnih pravila koja si je nametnula, to načelo ne može pod istim uvjetima obvezivati sudove Unije ako ne namjeravaju primijeniti specifičnu metodu izračuna novčanih kazni u izvršavanju svoje neograničene nadležnosti, već oni situacije koje su im dane na rješavanje ispituju od slučaja do slučaja, vodeći računa o svim činjeničnim i pravnim okolnostima spomenutih situacija.

   (t. 157., 167. i 168.)