Predmet C‑569/13

Bricmate AB

protiv

Tullverketa

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio förvaltningsrätten i Malmö)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Trgovinska politika — Antidampinška pristojba uvedena na uvoz keramičkih pločica podrijetlom iz Kine — Provedbena uredba (EU) br. 917/2011 — Valjanost — Uredba (EZ) br. 1225/2009 — Članak 3. stavci 2., 3., 5. i 6., članak 17., članak 20. stavak 1. — Utvrđivanje štete i uzročno-posljedične veze — Pogreške koje se tiču činjenica i očite pogreške u ocjeni — Dužna pažnja — Ispitivanje elemenata koje je dostavio uvoznik koji je dio uzorka — Obveza obrazlaganja — Pravo na obranu“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 10. rujna 2015.

1. Sudski postupak – Usmeni dio – Ponovno otvaranje – Pretpostavke

   (čl. 252. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda Europske unije, čl. 23.; Poslovnik Suda, čl. 83.)

2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Šteta – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 3. st. 1., 2., 3. i 6.)

3. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Šteta – Čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir – Sveobuhvatna ocjena

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 3. st. 2., 3., 5. i 6.)

4. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Ispitni postupak – Obveza dužne pažnje institucija – Opseg – Obveza da se po službenoj dužnosti ocijeni utjecaj materijalne netočnosti na utvrđivanje štete – Propust dužne pažnje koji ne dovodi u pitanje utvrđenje postojanja štete i uzročno‑posljedične veze između dampinškog uvoza i štete

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 3. st. 2., 3., 5. i 6.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 39.‑41.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 46.)

3.  Objektivno ispitivanje utvrđivanja postojanja štete nanesene industriji Unije, predviđeno u članku 3. stavku 2. Uredbe br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, treba se odnositi, s jedne strane, na obujam dampinškog uvoza i učinak tog uvoza na cijene sličnih proizvoda na tržištu Unije i, s druge strane, na utjecaj tog uvoza na industriju Unije. Dakle, kada je riječ o utvrđivanju spomenutog obujma ili spomenutih cijena, članak 3. stavak 3. Uredbe br. 1225/2009 predviđa čimbenike koje treba uzeti u obzir prilikom tog ispitivanja, pojašnjavajući da jedan ili nekoliko tih čimbenika ne mogu sami po sebi biti odlučujuća osnova za prosudbu. Isto se odnosi na utjecaj dampinškog uvoza na industriju Unije. Naime, iz članka 3. stavka 5. te uredbe proizlazi da je na institucijama Unije da ocijene sve čimbenike i relevantne gospodarske pokazatelje koji utječu na položaj te industrije, s obzirom na to da samo jedan ili nekoliko tih čimbenika nisu nužno odlučujuća osnova za prosudbu. Ta odredba stoga daje tim institucijama diskrecijsku ovlast u ispitivanju i ocjeni različitih pokazatelja. Naposljetku, kada je riječ o uzročno‑posljedičnoj vezi, u skladu s člankom 3. stavkom 6. spomenute uredbe, institucije Unije trebaju pokazati da obujam uvoza i/ili razine cijena utvrđenih sukladno stavku 3. tog članka imaju učinak na industriju Unije u smislu stavka 5. istog i da je taj učinak takav da ga se može smatrati značajnim.

   (t. 52.‑55.)

4.  Kada jedna zainteresirana stranka tijekom ispitnog postupka obavijesti Komisiju o pogreškama koje postoje u statističkim podacima Eurostata koji se odnose na prosječnu cijenu uvoza, na Komisiji je da po službenoj dužnosti ocijeni učinak spomenute netočnosti na utvrđivanje štete. U tom pogledu ta institucija ne može samo poslati službama Eurostata jedan zahtjev za podatke i čekati reakciju nacionalnih nadležnih tijela. Naprotiv, na Komisiji je da, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, podnese pozitivne dokaze i objektivno ispita podatke koji se odnose na cijenu predmetnog uvoza. Naime, činjenica da te službe nisu odgovorile ili da su kao odgovor poslale neuvjerljive elemente odgovora ni na koji način ne oslobađa Komisiju obveze da provede tu ocjenu. Stoga, kada nije provedena provjera osnovanosti navodne netočnosti prije donošenja uredbe o uvođenju konačne antidampinške pristojbe, ne može se smatrati da su institucije Unije s potrebnom pažnjom ispitale elemente koji proizlaze iz podataka sadržanih u statističkim podacima Eurostata.

   Međutim, to što nisu ispitani podaci koji se odnose na prosječne cijene i obujam uvoza nije takve naravi da bi moglo učiniti nevaljanima zaključke do kojih su došle institucije Unije, s obzirom na to da je smjer pokazatelja izmijenjenih na osnovi ispravljenih podataka radi utvrđivanja štete nastale industriji Uniji i uzročno‑posljedične veze između uvoza i štete ostao u globalu isti.

   (t. 67.‑69.)