Predmet C‑306/13

LVP NV

protiv

Belgische Staat

(zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio rechtbank van eerste aanleg te Brussel)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednička organizacija tržišta — Banane — Uvozni režim — Primjenjive stope carine“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 18. prosinca 2014.

Međunarodni sporazumi – Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije – GATT iz 1994. – Izravan učinak – Nepostojanje – Nemogućnost pozivanja na sporazume o WTO‑u da bi se osporila zakonitost akta Unije – Iznimke – Akt Unije kojim se želi osigurati njegova provedba ili se na njega izričito i precizno poziva

(Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994.; Uredba Vijeća br. 1964/2005, čl. 1. st. 1.; Odluka Vijeća br. 94/800)

Odredbe Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. koji se nalazi u Prilogu 1.A Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ne mogu stvarati prava za pojedince na koja se oni mogu izravno pozivati pred nacionalnim sudovima radi pobijanja primjene stope carine od 176 eura po toni određenoj u članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1964/2005 o carinskim stopama za banane.

Naime, uzimajući u obzir njihovu narav i strukturu, sporazumi WTO‑a načelno ne pripadaju u norme u pogledu kojih Sud nadzire zakonitost akata institucija Unije. Sud je dužan nadzirati zakonitost određenog akta Unije s obzirom na pravila WTO‑a samo pod pretpostavkom da je Unija namjeravala izvršiti posebnu obvezu preuzetu u okviru WTO‑a ili u slučaju da akt Unije izričito upućuje na točno određene odredbe iz sporazumâ WTO‑a.

Međutim, svrha zajedničkog uređenja tržišta u sektoru banana nije osigurati izvršenje posebne obveze preuzete u okviru GATT‑a iz 1994. u pravnom poretku Unije, niti izričito upućuje na njegove točno određene odredbe. Isto tako, Uredbu br. 1964/2005 ne može se smatrati mjerom koja je namijenjena tomu da u pravnom poretku Unije osigura izvršenje posebne obveze preuzete u okviru WTO‑a. Na kraju, samo upućivanje na kontekst pregovora koje je Unija započela u okviru članka XXVIII. GATT‑a iz 1994., iz uvodnih izjava 2. do 5. Uredbe br. 1964/2005, ne može dovesti do zaključka da ta Uredba udovoljava uvjetu prema kojem dotični akt Unije treba izričito upućivati na točno određene odredbe sporazumâ WTO‑a.

(t. 44., 47., 49., 58.‑60. i izreka)

Predmet C‑306/13

LVP NV

protiv

Belgische Staat

(zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio rechtbank van eerste aanleg te Brussel)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednička organizacija tržišta — Banane — Uvozni režim — Primjenjive stope carine“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 18. prosinca 2014.

Međunarodni sporazumi — Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije — GATT iz 1994. — Izravan učinak — Nepostojanje — Nemogućnost pozivanja na sporazume o WTO‑u da bi se osporila zakonitost akta Unije — Iznimke — Akt Unije kojim se želi osigurati njegova provedba ili se na njega izričito i precizno poziva

(Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994.; Uredba Vijeća br. 1964/2005, čl. 1. st. 1.; Odluka Vijeća br. 94/800)

Odredbe Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. koji se nalazi u Prilogu 1.A Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ne mogu stvarati prava za pojedince na koja se oni mogu izravno pozivati pred nacionalnim sudovima radi pobijanja primjene stope carine od 176 eura po toni određenoj u članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1964/2005 o carinskim stopama za banane.

Naime, uzimajući u obzir njihovu narav i strukturu, sporazumi WTO‑a načelno ne pripadaju u norme u pogledu kojih Sud nadzire zakonitost akata institucija Unije. Sud je dužan nadzirati zakonitost određenog akta Unije s obzirom na pravila WTO‑a samo pod pretpostavkom da je Unija namjeravala izvršiti posebnu obvezu preuzetu u okviru WTO‑a ili u slučaju da akt Unije izričito upućuje na točno određene odredbe iz sporazumâ WTO‑a.

Međutim, svrha zajedničkog uređenja tržišta u sektoru banana nije osigurati izvršenje posebne obveze preuzete u okviru GATT‑a iz 1994. u pravnom poretku Unije, niti izričito upućuje na njegove točno određene odredbe. Isto tako, Uredbu br. 1964/2005 ne može se smatrati mjerom koja je namijenjena tomu da u pravnom poretku Unije osigura izvršenje posebne obveze preuzete u okviru WTO‑a. Na kraju, samo upućivanje na kontekst pregovora koje je Unija započela u okviru članka XXVIII. GATT‑a iz 1994., iz uvodnih izjava 2. do 5. Uredbe br. 1964/2005, ne može dovesti do zaključka da ta Uredba udovoljava uvjetu prema kojem dotični akt Unije treba izričito upućivati na točno određene odredbe sporazumâ WTO‑a.

(t. 44., 47., 49., 58.‑60. i izreka)