Predmet C‑265/13

Emiliano Torralbo Marcos

protiv

Korota SA i Fondo de Garantía Salarial

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Social no 2 de Terrassa)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 47. — Pravo na učinkovito pravno sredstvo — Sudske pristojbe i kaucije za ulaganje žalbe u području socijalnog prava — Provedba prava Unije — Nepostojanje — Područje primjene prava Unije — Nenadležnost Suda“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 27. ožujka 2014.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Zahtjev za tumačenje Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Nacionalni propis koji općenito uređuje određene pristojbe u području izvršavanja sudske vlasti i nameće sudske pristojbe i kaucije za ulaganje žalbe u području socijalnog prava – Nacionalni propis čiji cilj nije provedba odredaba prava Unije i na koji ne može utjecati nijedan specifični propis prava Unije – Pravna situacija koja ne pripada području primjene prava Unije – Nenadležnost Suda

   (čl. 267. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. i čl. 51. st. 1.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/94)

2. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Predmet nacionalnog postupka koji nema ni jednu poveznicu s pravom Unije – Tužba čiji je cilj dovesti do intervencije nacionalne jamstvene institucije u slučaju insolventnosti poslodavca – Situacija koja u ovom stadiju postupka ne pripada području primjene Direktive 2008/94 ni pravu Unije – Nenadležnost Suda

   (čl. 267. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/9, čl. 2. st. 1. i 3.)

1.  Područje primjene Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u pogledu djelovanja država članica, definirano je u njezinom članku 51. stavku 1., prema kojem su odredbe Povelje državama članicama upućene samo kada primjenjuju pravo Unije. Članak 51. stavak 1. Povelje potvrđuje ustaljenu sudsku praksu Suda prema kojoj se temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije, ali ne i izvan njih. Odnosno, kada pravna situacija ne ulazi u područje primjene prava Unije, Sud nije nadležan o njoj odlučivati te eventualno prizivane odredbe Povelje ne mogu same po sebi biti temelj takve nadležnosti.

   U prvom redu, cilj nacionalnog propisa koji predviđa sudske pristojbe i kaucije za ulaganje žalbe u području socijalnog prava te koji na opći način uređuje određene pristojbe u području izvršavanja sudske vlasti nije provedba odredaba prava Unije. Nadalje, pravo Unije ne sadrži posebna pravila u tom području niti može utjecati na taj nacionalni propis.

   (t. 28.‑30., 32. i izreka)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 36.‑40.)