Predmet C‑66/13

Green Network SpA

protiv

Autorità per l’energia elettrica e il gas

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato)

„Prethodni postupak — Nacionalni program potpore potrošnji električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije — Obveza proizvođača i uvoznika električne energije da u nacionalnu mrežu unesu određenu količinu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije ili da kod nadležnog tijela kupe ‚zelene certifikate’ — Dokaz navedenog unosa u obliku predočavanja certifikata kojima se potvrđuje da proizvedena ili uvezena električna energija potječe iz obnovljivih izvora — Prihvaćanje certifikata izdanih u trećoj državi koje je uvjetovano sklapanjem bilateralnog sporazuma između dotične treće države i dotične države članice ili sklapanjem sporazuma između operatora nacionalne mreže iz te države članice i analognog tijela treće države — Direktiva 2001/77/EZ — Vanjska nadležnost Zajednice — Lojalna suradnja“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. studenoga 2014.

1. Međunarodni sporazumi – Nadležnost Zajednice – Nastanak isključive vanjske nadležnosti Zajednice izvršavanjem njezine unutarnje nadležnosti – Pretpostavke

   (čl. 3. st. 2. UFEU‑a)

2. Okoliš – Promicanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije – Direktiva 2001/77 – Jamstvo o podrijetlu – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Isključiva vanjska nadležnost Zajednice– Nacionalna odredba kojom se predviđa sklapanje sporazuma između države članice i treće države o jamstvu o podrijetlu električne energije uvezene iz treće države – Rizik utjecaja na pravila Zajednice – Nedopuštenost

   (Direktiva Parlamenta i Vijeća 2001/77, čl. 4. i 5.)

3. Okoliš – Promicanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije – Direktiva 2001/77 – Jamstvo o podrijetlu – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Isključiva vanjska nadležnost Zajednice – Nacionalna odredba kojom se predviđa sklapanje sporazuma između operatora nacionalne mreže iz države članice i analognog tijela treće države – Nadomještanje analogne kasnije odredbe za koju je presuđeno da je suprotna isključivoj vanjskoj nadležnosti Zajednice tom odredbom – Nedopuštenost

   (čl. 10. UEZ‑a; Direktiva Parlamenta i Vijeća 2001/77, čl. 4. i 5.)

1.  Kako Zajednica ima samo dodijeljene ovlasti, postojanje nadležnosti, pogotovo isključive, mora se temeljiti na zaključcima izvedenima iz opće i konkretne analize odnosa između predviđenog međunarodnog sporazuma i važećeg prava Unije. Ta analiza mora uzeti u obzir područja obuhvaćena pravilima Unije odnosno odredbama predviđenog sporazuma, njihove predvidljive mogućnosti razvoja kao i prirodu i sadržaj tih pravila i odredaba, kako bi se provjerilo može li sporazum u pitanju narušiti ujednačenu i dosljednu primjenu pravila Unije te funkcioniranje njima uspostavljenog sustava.

   (t. 33.)

2.  Ugovor o EZ‑u treba tumačiti na način da – imajući u vidu odredbe Direktive 2001/77 o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije – Europska zajednica raspolaže isključivom vanjskom nadležnošću koja se protivi nacionalnoj odredbi kakva je ona iz glavnog postupka, koja predviđa dodjelu oslobođenja od obveze stjecanja zelenih certifikata zbog unosa električne energije uvezene iz treće države na nacionalno potrošačko tržište uz uvjet prethodnog sklapanja sporazuma između dotične države članice i dotične treće države, kojim se jamči da je tako uvezena električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije, a prema modalitetima identičnima onima koje predviđa članak 5. navedene direktive.

   Naime, sklapanje takvih sporazuma države članice a da za to ne postoji nikakvo ovlaštenje u Direktivi 2001/77 može utjecati, s jedne strane, na cilj poticanja povećanja doprinosa obnovljivih izvora energije u proizvodnji energije na unutarnjem tržištu naveden u toj direktivi i, s druge strane, na obvezu država članica da povećaju svoju proizvodnju zelene električne energije te doprinesu ispunjavanju nacionalnih okvirnih ciljeva koji su im zadani u skladu s člankom 3. te direktive i na taj način sudjeluju u ostvarivanju okvirnog općeg cilja na razini same Zajednice.

   U tom smislu nacionalna odredba kojom se započinje postupak koji može dovesti do zaključenja takvog sporazuma dostaje da bi se ugrozila isključiva vanjska nadležnost Zajednice.

   (t. 38., 55., 59., 60., 65. i t. 1. izreke)

3.  Pravo Unije, kao i načelo lojalne suradnje iz članka 10. UEZ‑a, protivi se tomu da nacionalni sud – nakon što je otklonio primjenu nacionalne odredbe zbog njezine neusklađenosti s jednom isključivom vanjskom nadležnosti Europske zajednice – tu odredbu zamijeni ranijom, u osnovi analognom, nacionalnom odredbom koja predviđa dodjelu oslobođenja od obveze stjecanja zelenih certifikata zbog unosa električne energije uvezene iz treće države na nacionalno potrošačko tržište, uz uvjet prethodnog sklapanja između operatora nacionalne mreže i analognog lokalnog tijela dotične treće države sporazuma kojim se utvrđuju modaliteti provjere nužni za potvrđivanje da tako uvezena električna energija potječe iz obnovljivih izvora energije.

   (t. 68., 73., 74. i t. 2. izreke)

Predmet C‑66/13

Green Network SpA

protiv

Autorità per l’energia elettrica e il gas

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato)

„Prethodni postupak — Nacionalni program potpore potrošnji električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije — Obveza proizvođača i uvoznika električne energije da u nacionalnu mrežu unesu određenu količinu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije ili da kod nadležnog tijela kupe ‚zelene certifikate’ — Dokaz navedenog unosa u obliku predočavanja certifikata kojima se potvrđuje da proizvedena ili uvezena električna energija potječe iz obnovljivih izvora — Prihvaćanje certifikata izdanih u trećoj državi koje je uvjetovano sklapanjem bilateralnog sporazuma između dotične treće države i dotične države članice ili sklapanjem sporazuma između operatora nacionalne mreže iz te države članice i analognog tijela treće države — Direktiva 2001/77/EZ — Vanjska nadležnost Zajednice — Lojalna suradnja“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. studenoga 2014.

1. Međunarodni sporazumi — Nadležnost Zajednice — Nastanak isključive vanjske nadležnosti Zajednice izvršavanjem njezine unutarnje nadležnosti — Pretpostavke

   (čl. 3. st. 2. UFEU‑a)

2. Okoliš — Promicanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije — Direktiva 2001/77 — Jamstvo o podrijetlu — Međunarodni sporazumi — Sklapanje — Isključiva vanjska nadležnost Zajednice– Nacionalna odredba kojom se predviđa sklapanje sporazuma između države članice i treće države o jamstvu o podrijetlu električne energije uvezene iz treće države — Rizik utjecaja na pravila Zajednice — Nedopuštenost

   (Direktiva Parlamenta i Vijeća 2001/77, čl. 4. i 5.)

3. Okoliš — Promicanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije — Direktiva 2001/77 — Jamstvo o podrijetlu — Međunarodni sporazumi — Sklapanje — Isključiva vanjska nadležnost Zajednice — Nacionalna odredba kojom se predviđa sklapanje sporazuma između operatora nacionalne mreže iz države članice i analognog tijela treće države — Nadomještanje analogne kasnije odredbe za koju je presuđeno da je suprotna isključivoj vanjskoj nadležnosti Zajednice tom odredbom — Nedopuštenost

   (čl. 10. UEZ‑a; Direktiva Parlamenta i Vijeća 2001/77, čl. 4. i 5.)

1.  Kako Zajednica ima samo dodijeljene ovlasti, postojanje nadležnosti, pogotovo isključive, mora se temeljiti na zaključcima izvedenima iz opće i konkretne analize odnosa između predviđenog međunarodnog sporazuma i važećeg prava Unije. Ta analiza mora uzeti u obzir područja obuhvaćena pravilima Unije odnosno odredbama predviđenog sporazuma, njihove predvidljive mogućnosti razvoja kao i prirodu i sadržaj tih pravila i odredaba, kako bi se provjerilo može li sporazum u pitanju narušiti ujednačenu i dosljednu primjenu pravila Unije te funkcioniranje njima uspostavljenog sustava.

   (t. 33.)

2.  Ugovor o EZ‑u treba tumačiti na način da – imajući u vidu odredbe Direktive 2001/77 o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije – Europska zajednica raspolaže isključivom vanjskom nadležnošću koja se protivi nacionalnoj odredbi kakva je ona iz glavnog postupka, koja predviđa dodjelu oslobođenja od obveze stjecanja zelenih certifikata zbog unosa električne energije uvezene iz treće države na nacionalno potrošačko tržište uz uvjet prethodnog sklapanja sporazuma između dotične države članice i dotične treće države, kojim se jamči da je tako uvezena električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije, a prema modalitetima identičnima onima koje predviđa članak 5. navedene direktive.

   Naime, sklapanje takvih sporazuma države članice a da za to ne postoji nikakvo ovlaštenje u Direktivi 2001/77 može utjecati, s jedne strane, na cilj poticanja povećanja doprinosa obnovljivih izvora energije u proizvodnji energije na unutarnjem tržištu naveden u toj direktivi i, s druge strane, na obvezu država članica da povećaju svoju proizvodnju zelene električne energije te doprinesu ispunjavanju nacionalnih okvirnih ciljeva koji su im zadani u skladu s člankom 3. te direktive i na taj način sudjeluju u ostvarivanju okvirnog općeg cilja na razini same Zajednice.

   U tom smislu nacionalna odredba kojom se započinje postupak koji može dovesti do zaključenja takvog sporazuma dostaje da bi se ugrozila isključiva vanjska nadležnost Zajednice.

   (t. 38., 55., 59., 60., 65. i t. 1. izreke)

3.  Pravo Unije, kao i načelo lojalne suradnje iz članka 10. UEZ‑a, protivi se tomu da nacionalni sud – nakon što je otklonio primjenu nacionalne odredbe zbog njezine neusklađenosti s jednom isključivom vanjskom nadležnosti Europske zajednice – tu odredbu zamijeni ranijom, u osnovi analognom, nacionalnom odredbom koja predviđa dodjelu oslobođenja od obveze stjecanja zelenih certifikata zbog unosa električne energije uvezene iz treće države na nacionalno potrošačko tržište, uz uvjet prethodnog sklapanja između operatora nacionalne mreže i analognog lokalnog tijela dotične treće države sporazuma kojim se utvrđuju modaliteti provjere nužni za potvrđivanje da tako uvezena električna energija potječe iz obnovljivih izvora energije.

   (t. 68., 73., 74. i t. 2. izreke)