Predmet C‑21/13

Simon, Evers & Co. GmbH

protiv

Hauptzollamt Hamburg‑Hafen

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Finanzgericht Hamburg)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Trgovinska politika — Antidampinške pristojbe — Uredba (EZ) br. 499/2009 — Valjanost — Uvozni proizvodi podrijetlom iz Kine — Uvoz istih proizvoda otpremljenih iz Tajlanda — Zaobilaženje — Dokaz — Nesuradnja“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. rujna 2014.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost nacionalnog suca – Ocjena nužnosti i relevantnosti postavljenih pitanja – Zahtjevi o ocjeni valjanosti Uredbe Unije – Obveza Suda da ocijeni razloge nevaljanosti na koje se poziva jedna od stranaka u glavnom postupku, a koje nije naveo sud koji je uputio prethodno pitanje – Nepostojanje

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

   (uredbe Vijeća br. 384/96, čl. 13., i br. 499/2009)

3. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Zaobilaženje – Proširenje antidampinške pristojbe – Valjanost Uredbe br. 499/2009 – Zahtjev koji se odnosi na zamjenu uvoza iz zemlje na koju se primjenjuje antidampinška pristojba onim iz zemlje koja izbjegava tu pristojbu – Nepostojanje – Teret dokazivanja – Utvrđenje izbjegavanja utemeljeno na osnovi indicija koji se podudaraju – Dopuštenost

   (uredbe Vijeća br. 384/96, čl. 13. i 18., i br. 499/2009)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 26.‑28.)

2.  U području zajedničke trgovinske politike, a osobito u području mjera trgovinske zaštite, institucije Unije zbog kompleksnosti ekonomskih, političkih i pravnih situacija koje moraju ispitivati, raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću. Što se tiče sudskog nadzora takve ovlasti, on mora biti ograničen na provjeru toga jesu li poštovana postupovna pravila, koliko su činjenice koje se koriste za donošenje sporne odluke materijalno točne, postoji li očita pogreška u ocjeni tih činjenica i postoji li zlouporaba ovlasti.

   (t. 29.)

3.  Kada je riječ o izbjegavanju antidampinških mjera, članak 13. stavak 1. osnovne antidampinške Uredbe br. 384/96 određuje da se ono sastoji u promjeni strukture trgovine između trećih zemalja i Unije, koja proizlazi iz prakse, obrade ili rada za koje ne postoji dostatni valjani uzrok ili ekonomska opravdanost osim uvođenja pristojbe, ako postoje dokazi o šteti ili ako su popravni učinci pristojbe narušeni u smislu cijena i/ili količina sličnog proizvoda.

   U tom pogledu, iako iz osnovne Uredbe br. 384/96 proizlazi da zakonodavac Unije nije imao namjeru uspostaviti zakonsku pretpostavku koja bi omogućila da se iz nesuradnje dotičnih ili zainteresiranih stranaka izravno izvede zaključak o postojanju izbjegavanja mjera i time institucije Unije oslobodi od svake obveze dokazivanja, ipak, imajući u vidu mogućnost da se čak i do konačnih zaključaka dođe na osnovi dostupnih podataka i da se prema stranki koja nije surađivala ili je surađivala samo djelomično odnosi nepovoljnije nego da jest surađivala, institucije Unije su ovlaštene osloniti se na skup indicija koje se podudaraju i koje omogućuju donošenje zaključka o postojanju izbjegavanja u smislu članka 13. stavka 1. spomenute uredbe.

   U tom kontekstu ta odredba ne sadrži zahtjev koji se odnosi na zamjenu uvoza iz zemlje na koju se primjenjuje antidampinška pristojba onim iz zemlje koja izbjegava tu pristojbu, koji bi bio nužna pretpostavka postojanja izbjegavanja. Osim toga, definicija „izbjegavanja“ izražena je vrlo općenitim pojmovima koji institucijama Unije ostavljaju širok manevarski prostor, s obzirom na to da ništa nije pobliže određeno u vezi s prirodom i načinima „promjene strukture trgovine između trećih zemalja i Zajednice“.

   Iz tog slijedi da je Vijeće s pravno dovoljnom sigurnošću utvrdilo promjenu u strukturi trgovine između Kine, Tajlanda i Unije radi donošenja Uredbe br. 499/2009 o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom br. 1174/2005 o uvozu ručnih paletnih viličara i njihovih osnovnih dijelova podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz istog proizvoda otpremljenoga iz Tajlanda, bez obzira na to je li prijavljen kao proizvod podrijetlom iz Tajlanda ili ne, i da valjanost te uredbe nije upitna.

   Usto, s obzirom na to da su institucije svoj zaključak o postojanju takvog izbjegavanja antidampinške pristojbe na uvoz ručnih paletnih viličara i njihovih osnovnih dijelova podrijetlom iz Kine utemeljile na skupu indicija koji se podudaraju, zaključivši da je promjena strukture trgovine između Tajlanda i Unije započela upravo nakon uvođenja antidampinških pristojbi na spomenuti uvoz, to vremensko podudaranje važna je indicija koja omogućuje utvrditi logičnu i razumnu vezu između značajnog povećanja uvoza iz Tajlanda i nametanja antidampinške pristojbe. Isto tako, u kontekstu potpune nesuradnje tijekom ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera institucije Unije su bile ovlaštene osloniti se na indicije kako bi zaključile postoji li u Tajlandu praksa, obrada ili rad kojima je jedini cilj izbjeći antidampinške pristojbe koje se tiču uvoza iz Kine. Slijedi da je postojalo izbjegavanje mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe br. 384/96, zbog čega valjanost Uredbe br. 499/2009 nije upitna.

   (t. 30., 36., 47.‑50., 52., 56.‑58. i izreka)

Predmet C‑21/13

Simon, Evers & Co. GmbH

protiv

Hauptzollamt Hamburg‑Hafen

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Finanzgericht Hamburg)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Trgovinska politika — Antidampinške pristojbe — Uredba (EZ) br. 499/2009 — Valjanost — Uvozni proizvodi podrijetlom iz Kine — Uvoz istih proizvoda otpremljenih iz Tajlanda — Zaobilaženje — Dokaz — Nesuradnja“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. rujna 2014.

1. Prethodna pitanja — Nadležnost nacionalnog suca — Ocjena nužnosti i relevantnosti postavljenih pitanja — Zahtjevi o ocjeni valjanosti Uredbe Unije — Obveza Suda da ocijeni razloge nevaljanosti na koje se poziva jedna od stranaka u glavnom postupku, a koje nije naveo sud koji je uputio prethodno pitanje — Nepostojanje

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Diskrecijska ovlast institucija — Sudski nadzor — Granice

   (uredbe Vijeća br. 384/96, čl. 13., i br. 499/2009)

3. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Zaobilaženje — Proširenje antidampinške pristojbe — Valjanost Uredbe br. 499/2009 — Zahtjev koji se odnosi na zamjenu uvoza iz zemlje na koju se primjenjuje antidampinška pristojba onim iz zemlje koja izbjegava tu pristojbu — Nepostojanje — Teret dokazivanja — Utvrđenje izbjegavanja utemeljeno na osnovi indicija koji se podudaraju — Dopuštenost

   (uredbe Vijeća br. 384/96, čl. 13. i 18., i br. 499/2009)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 26.‑28.)

2.  U području zajedničke trgovinske politike, a osobito u području mjera trgovinske zaštite, institucije Unije zbog kompleksnosti ekonomskih, političkih i pravnih situacija koje moraju ispitivati, raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću. Što se tiče sudskog nadzora takve ovlasti, on mora biti ograničen na provjeru toga jesu li poštovana postupovna pravila, koliko su činjenice koje se koriste za donošenje sporne odluke materijalno točne, postoji li očita pogreška u ocjeni tih činjenica i postoji li zlouporaba ovlasti.

   (t. 29.)

3.  Kada je riječ o izbjegavanju antidampinških mjera, članak 13. stavak 1. osnovne antidampinške Uredbe br. 384/96 određuje da se ono sastoji u promjeni strukture trgovine između trećih zemalja i Unije, koja proizlazi iz prakse, obrade ili rada za koje ne postoji dostatni valjani uzrok ili ekonomska opravdanost osim uvođenja pristojbe, ako postoje dokazi o šteti ili ako su popravni učinci pristojbe narušeni u smislu cijena i/ili količina sličnog proizvoda.

   U tom pogledu, iako iz osnovne Uredbe br. 384/96 proizlazi da zakonodavac Unije nije imao namjeru uspostaviti zakonsku pretpostavku koja bi omogućila da se iz nesuradnje dotičnih ili zainteresiranih stranaka izravno izvede zaključak o postojanju izbjegavanja mjera i time institucije Unije oslobodi od svake obveze dokazivanja, ipak, imajući u vidu mogućnost da se čak i do konačnih zaključaka dođe na osnovi dostupnih podataka i da se prema stranki koja nije surađivala ili je surađivala samo djelomično odnosi nepovoljnije nego da jest surađivala, institucije Unije su ovlaštene osloniti se na skup indicija koje se podudaraju i koje omogućuju donošenje zaključka o postojanju izbjegavanja u smislu članka 13. stavka 1. spomenute uredbe.

   U tom kontekstu ta odredba ne sadrži zahtjev koji se odnosi na zamjenu uvoza iz zemlje na koju se primjenjuje antidampinška pristojba onim iz zemlje koja izbjegava tu pristojbu, koji bi bio nužna pretpostavka postojanja izbjegavanja. Osim toga, definicija „izbjegavanja“ izražena je vrlo općenitim pojmovima koji institucijama Unije ostavljaju širok manevarski prostor, s obzirom na to da ništa nije pobliže određeno u vezi s prirodom i načinima „promjene strukture trgovine između trećih zemalja i Zajednice“.

   Iz tog slijedi da je Vijeće s pravno dovoljnom sigurnošću utvrdilo promjenu u strukturi trgovine između Kine, Tajlanda i Unije radi donošenja Uredbe br. 499/2009 o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom br. 1174/2005 o uvozu ručnih paletnih viličara i njihovih osnovnih dijelova podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz istog proizvoda otpremljenoga iz Tajlanda, bez obzira na to je li prijavljen kao proizvod podrijetlom iz Tajlanda ili ne, i da valjanost te uredbe nije upitna.

   Usto, s obzirom na to da su institucije svoj zaključak o postojanju takvog izbjegavanja antidampinške pristojbe na uvoz ručnih paletnih viličara i njihovih osnovnih dijelova podrijetlom iz Kine utemeljile na skupu indicija koji se podudaraju, zaključivši da je promjena strukture trgovine između Tajlanda i Unije započela upravo nakon uvođenja antidampinških pristojbi na spomenuti uvoz, to vremensko podudaranje važna je indicija koja omogućuje utvrditi logičnu i razumnu vezu između značajnog povećanja uvoza iz Tajlanda i nametanja antidampinške pristojbe. Isto tako, u kontekstu potpune nesuradnje tijekom ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera institucije Unije su bile ovlaštene osloniti se na indicije kako bi zaključile postoji li u Tajlandu praksa, obrada ili rad kojima je jedini cilj izbjeći antidampinške pristojbe koje se tiču uvoza iz Kine. Slijedi da je postojalo izbjegavanje mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe br. 384/96, zbog čega valjanost Uredbe br. 499/2009 nije upitna.

   (t. 30., 36., 47.‑50., 52., 56.‑58. i izreka)