Predmet T‑494/12

Biscuits Poult SAS

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu

(žigovi i dizajni) (OHIM)

„Dizajn Zajednice — Postupak za proglašavanje ništavosti — Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje razlomljeni keks — Razlog ništavosti — Nedostatak individualnog karaktera — Članak 4., članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2014.

1. Dizajni Zajednice – Uvjeti za zaštitu – Vidljivost obilježja proizvoda prikazanog dizajnom

   (Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 3. t. (a) i (b) i čl. 4. st. 1.)

2. Dizajni Zajednice – Uvjeti za zaštitu – Dizajn koji čini sastavni dio složenoga proizvoda – Dio koji mora biti vidljiv prilikom normalne upotrebe proizvoda kako bi se moglo smatrati da je nov i da ima individualni karakter

   (Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 3. t. (a) i (c) i čl. 4. st. 2. i 3.)

3. Dizajni Zajednice – Razlozi za ništavost – Nedostatak individualnog karaktera – Dizajn koji na upućenog korisnika ne ostavlja drugačiji dojam u odnosu na dojam koji ostavlja raniji dizajn – Prikaz razlomljenog keksa

   (Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 6. st. 1. i čl. 25. st. 1. t. (b))

1.  Iz članka 3. točke (a) Uredbe br. 6/2002 o dizajnu Zajednice proizlazi da je „dizajn” definiran kao „vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, posebno crta, obrisa, boja, oblika, teksture i/ili materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije“. Iz toga proizlazi da se „zaštita dizajna“ u smislu članka 4. stavka 1. te uredbe sastoji u zaštiti vanjskog izgleda proizvoda odnosno, u skladu s člankom 3. točkom (b) iste uredbe, bilo kojeg industrijskog ili zanatskog predmeta ili dijela takvog predmeta. Osim toga, iz uvodnih izjava 7., 12. i 14. iste uredbe, koje se odnose na zaštitu industrijskog dizajna, na ograničenje zaštite na vidljive dijelove i na dojam ostavljen na upućenog korisnika koji promatra vanjski izgled proizvoda, proizlazi da ta uredba priznaje zaštitu isključivo vidljivim sastavnim dijelovima proizvoda ili dijelovima proizvoda, koji zbog toga mogu biti registrirani kao dizajni. Stoga se obilježja proizvoda koja nisu vidljiva, a koja se ne odnose na njegov vanjski izgled, ne mogu uzeti u obzir radi određivanja može li dizajn biti predmet zaštite.

   (t. 18.‑20., 29.)

2.  Namjena niti učinak članka 4. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 6/2002 o dizajnu Zajednice nije povećanje broja različitih obilježja proizvoda koji, sukladno članku 3. točki (a) te uredbe, može biti dizajn, već je to uspostavljanje posebnog pravila koje se odnosi isključivo na dizajne primijenjene na proizvod ili sadržane u proizvodu koji čini sastavni dio složenoga proizvoda u smislu članka 3. točke (c) uredbe. Sukladno tom pravilu, ti dizajni su zaštićeni jedino ako, kao prvo, sastavni dio, nakon što je ugrađen u složeni proizvod, ostaje vidljiv pri normalnoj upotrebi toga proizvoda i, kao drugo, ta vidljiva obilježja sastavnoga dijela samostalno ispunjavaju uvjete novosti i individualnog karaktera.

   Naime, s obzirom na posebnu prirodu sastavnih dijelova složenog proizvoda u smislu članka 3. točke (c) uredbe, koji se mogu proizvoditi i prodavati odvojeno od složenog proizvoda, razumno je da zakonodavac prizna mogućnost da ti sastavni dijelovi budu registrirani kao dizajni, ali samo ako su oni nakon ugradnje u složeni proizvod vidljivi i to svojim vidljivim dijelovima pri normalnoj uporabi složenog proizvoda te ako su ti dijelovi novi i imaju individualni karakter.

   (t. 21.‑23.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 25., 28., 33., 34.)