Predmet T‑265/12

Schenker Ltd

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Usluge međunarodnog zračnog otpremništva — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a — Određivanje cijena — Dodatne pristojbe i mehanizmi određivanja cijena koji imaju utjecaj na konačnu cijenu — Dokazi sadržani u zahtjevu za oslobađanje od novčane kazne — Zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnikâ i klijenata — Deontološka pravila o obvezi lojalnog postupanja i zabrani dvostrukog zastupanja — Fiducijarne obveze — Utjecaj na trgovinu među državama članicama — Pripisivanje protupravnog ponašanja — Odabir društava — Novčane kazne — Proporcionalnost — Težina povrede — Olakotne okolnosti — Jednakost postupanja — Suradnja — Nagodba — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. godine“

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 29. veljače 2016.

1. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Diskrecijska ovlast Komisije — Sudski nadzor — Neograničena nadležnost suda Unije — Doseg

   (čl. 261. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

2. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda — Upotreba kao dokaza izjava drugih poduzetnika koji su sudjelovali u povredi — Dopuštenost — Pretpostavke

   (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

3. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Komisijine ovlasti provjere — Ovlast zahtijevanja podnošenja komunikacije između odvjetnika i klijenta — Granice — Zaštita povjerljivosti takve komunikacije — Doseg

   (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2., 17. i 19.)

4. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda — Upotreba podataka i dokaza koje je poduzetnik podnio u zahtjevu za oslobađanje od novčane kazne — Dopuštenost — Odvjetnik koji je prekršio zabranu dvostrukog zastupanja ili obvezu lojalnog postupanja — Nepostojanje utjecaja — Pretpostavke

   (čl. 101. i 102. UFEU‑a)

5. Tržišno natjecanje — Promet — Pravila tržišnog natjecanja — Zračni prijevoz — Uredba br. 17 — Područje primjene — Aktivnosti koje se izravno tiču pružanja usluga zračnog prijevoza — Isključenje — Aktivnosti koje se ne tiču samog zračnog prijevoza, nego na uzvodno ili nizvodno tržište — Uključenost

   (čl. 101 UFEU‑a; Uredbe Vijeća br. 17 i 141, uv. izj. 3. i čl. 1.)

6. Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Određivanje mjerodavnog tržišta — Predmet — Utvrđivanje utjecaja na trgovinu između država članica — Znatan učinak

   (čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

7. Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Utjecaj na trgovinu između država članica — Kriteriji za ocjenu

   (čl. 101. UFEU‑a)

8. Tržišno natjecanje — Pravila Unije — Povrede — Pripisivanje — Pravni subjekt odgovoran za povredu — Prestanak postojanja u trenutku donošenja Komisijine odluke ili prijenos poslovanja na drugi subjekt s kojim je strukturalno povezan — Pripisivanje odgovornosti gospodarskom sljedniku — Dopuštenost

   (čl. 101. UFEU‑a)

9. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda i izriče novčana kazna — Odabir pravnih subjekata kojima se izriče sankcija — Margina prosudbe — Granice — Poštovanje načela jednakog postupanja

   (čl. 101. UFEU‑a,Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

10. Akt institucija — Obrazloženje — Obveza — Doseg — Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja — Mogućnost Komisije da tijekom postupka pred sudovima Unije ispravi činjenicu nepostojanja obrazloženja — Nepostojanje

    (čl. 101. i 296. UFEU‑a)

11. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Određivanje osnovnog iznosa — Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje — Težina povrede — Određivanje kazne proporcionalno elementima ocjene težine povrede — Ukupan prihod predmetnog poduzetnika — Prihod ostvaren od robe koja je predmet povrede — Potrebno uvažiti — Granice

    (čl. 101. UFEU‑a; Povelja o temeljnim pravima, čl. 49. st. 3.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 3; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)

12. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni — Pravna narav — Okvirno pravilo postupanja koje podrazumijeva samoograničavanje diskrecijske ovlasti Komisije — Mogućnost Komisije da od njega odstupi — Pretpostavke

    (čl. 101, UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13. i 37.)

13. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Određivanje osnovnog iznosa — Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje — Prodaja ostvarena u izravnoj ili neizravnoj vezi s povredom — Zabranjeni sporazum u sektoru usluga međunarodnog zračnog otpremništva — Zabranjeni sporazum koji se odnosi na otpremničke usluge kao paket usluga — Uzimanje u obzir vrijednosti prihoda od prodaje ostvarenih otpremničkim uslugama kao paketom usluga — Dopuštenost

    (čl. 101 UFEU‑a,Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t.13.)

14. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Određivanje osnovnog iznosa — Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje — Prodaja ostvarena u izravnoj ili neizravnoj vezi s povredom — Ograničavanje samo na prodaju na koju je zabranjeni sporazum stvarno utjecao — Nepostojanje

    (čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)

15. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Smjernice Komisije — Postojanje zabranjenog sporazuma koji se odnosi na uzvodno tržište — Okolnost koja obvezuje Komisiju da odstupi od Smjernica — Nepostojanje

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)

16. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Nastojanje postizanja cilja opće prevencije — Dopuštenost

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)

17. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Kriteriji — Olakotne okolnosti — Postojanje zabranjenog sporazuma koji se odnosi na uzvodno tržište — Nepostojanje

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29.)

18. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Načelo jednakog postupanja — Praksa Komisije prilikom donošenja odluka — Indikativni karakter

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)

19. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Poštovanje prava obrane — Pristup spisu — Doseg — Odbijanje dostave dokumenta — Posljedice — Nužnost razlikovanja, u pogledu tereta dokazivanja predmetnog poduzetnika, između dokumenata koji mu idu u korist i onih koji mu idu na štetu

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1. i 2.; Uredba Komisije br. 773/204, čl. 15.)

20. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Prilagodba osnovnog iznosa — Obavijest Komisije o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u zamjenu za suradnju inkriminiranih poduzetnika — Obvezujući karakter za Komisiju — Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja — Pretpostavke

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st.2.; Obavijest Komisije 2006/C 298/11, t. 38.)

21. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Pravni okvir — Smjernice koje je donijela Komisija — Obavijest Komisije o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u zamjenu za suradnju inkriminiranih poduzetnika — Diskrecijska ovlast Komisije — Sudski nadzor — Doseg

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st.2.; Obavijest Komisije 2006/C 298/11)

22. Tržišno natjecanje — Novčane kazne — Iznos — Određivanje — Mjerila — Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje inkriminiranog poduzetnika — Odobrenje uvjetnog oslobođenja od novčane kazne — Pretpostavka — 87491 / Pruženi podaci koji moraju omogućiti Komisiji da dobije detaljnu i preciznu ideju o vrsti i opsegu navodnog zabranjenog sporazuma — Nepostojanje — Podaci koji moraju omogućiti provedbu ciljanog nadzora u vezi s navodnom povredom

    (čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st.2.; Obavijest Komisije 2006/C 298/11, t. 8. podt. (a) i t. 9. podt. (a) i t. 18.)

23. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Postupak nagodbe — Pokretanje — Diskrecijska ovlast Komisije — Doseg

    (čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredbe Komisije br. 773/2004, čl. 10.a st. 1. i br. 622/2008, uvodna izjava 4.; Obavijest Komisije 2008/C 167/01)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 31.‑34.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 40.‑42.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 45., 46.)

4.  U pravu Unije ne postoje odredbe koje predviđaju da Komisija nema pravo upotrijebiti informacije i dokaze koje joj je podnio neki poduzetnik u zahtjevu za oslobađanje od novčane kazne, kada je odvjetnik koji je asistirao tom poduzetniku povrijedio zabranu dvostrukog zastupanja ili obvezu lojalnog postupanja u odnosu na svoje stare klijente koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu.

   Međutim, Komisija mora poštovati temeljna prava i opća načela prava Unije i tijekom prethodnih faza ispitnog postupka i dobivanja informacija.

   Međutim, čak i pod pretpostavkom da, s jedne strane, deontološka pravila koja se tiču zabrane dvostrukog zastupanja i obveze lojalnog postupanja treba smatrati izrazom zajedničkih općih načela o kojima treba voditi računa u postupku pred Komisijom i, s druge strane, da postupanje odvjetnika o kojem je riječ nije bilo u skladu s tim pravilima, mora se utvrditi da Komisija u ovim okolnostima nije počinila pogrešku kada je odlučila da je imala pravo upotrijebiti informacije i dokaze iz zahtjeva za oslobađanje od novčane kazne, ako su sve te informacije i dokazi bili na raspolaganju društvu koje je podnijelo zahtjev za oslobađanje od novčane kazne, neovisno o povredi odvjetnikovoj profesionalne tajne u odnosu na stare klijente. Nadalje, ne postoji obveza koja nekom poduzetniku nameće da mu asistira ili da ga zastupa odvjetnik u pripremi i podnošenju zahtjeva za oslobađanje od novčane kazne. Naposljetku, povreda nacionalnih deontoloških pravila koju počini odvjetnik, a koja se na njega primjenjuju, može biti sankcionirana primjenom nacionalnog prava.

   (t. 48., 52., 53., 55., 56.)

5.  Postupanje poduzetnika, kako bi ga se moglo izuzeti iz područja primjene Uredbe br. 17 na temelju članka 1. Uredbe br. 141 o neprimjeni Uredbe Vijeća br. 17 na sektor prijevoza, treba imati za cilj ili učinak ograničavanje tržišnog natjecanja na tržištu prijevoza. Sukladno trećoj uvodnoj izjavi spomenute uredbe, jedino postupanja koja se izravno tiču pružanja usluga prijevoza trebaju biti izuzeta navedenim člankom.

   Nadalje, valja podsjetiti da se postupanje poduzetnika koje se ne odnosi na sam zračni prijevoz, nego na tržište koje je uzvodno ili nizvodno od tržišta zračnog prijevoza ne može smatrati kao da se izravno odnosi na pružanje usluga prijevoza i stoga nije izuzeto člankom 1. Uredbe br. 141.

   Usto, članak 1. Uredbe br. 141 ne izuzima sve aktivnosti poduzetnika samo iz razloga što dio njegovih aktivnosti obuhvaća usluge zračnog prijevoza. Stoga, čak i da neki poduzetnik nabavlja usluge prijevoza na uzvodnom tržištu, njegove aktivnosti na nizvodnom tržištu, koje izravno ne obuhvaćaju usluge prijevoza, neće biti izuzete na temelju spomenutog članka.

   (t. 77., 78., 81.)

6.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 141.‑143.)

7.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 151.)

8.  Kada neko društvo prekrši pravila tržišnog natjecanja, na njemu je da, sukladno načelu osobne odgovornosti, odgovara za tu povredu. Međutim, načelo osobne odgovornosti omogućava da se, u pojedinim slučajevima, gospodarski sljednik nekog društva smatra odgovornim za postupanje tog društva.

   Stoga, s jedne strane, gospodarski sljednik nekog pravnog subjekta, koji je odgovoran za povredu prava tržišnog natjecanja Unije, može se smatrati odgovornim ako je navedeni pravni subjekt prestao postojati u trenutku donošenja odluke Komisije.

   S druge strane, kada društvo koje je odgovorno za povredu prava tržišnog natjecanja prenese gospodarsku aktivnost na predmetnom tržištu na neko drugo društvo u trenutku kada su ta dva društva dio istog poduzetnika, društvo na koje je prenesena aktivnost može se smatrati odgovornim zbog strukturne veze koja je u tom slučaju postojala između ta dva društva.

   U ta dva slučaja pripisivanje odgovornosti gospodarskom sljedniku opravdano je kako bi se učinkovito provela pravila tržišnog natjecanja. Naime, kada Komisija ne bi imala takvu mogućnost, poduzetnicima bi bilo lakše izbjeći sankcije restrukturiranjem, prijenosom ili drugim pravnim i organizacijskim izmjenama. Cilj suzbijanja postupanja protivnih pravilima tržišnog natjecanja i sprječavanja njihova ponavljanja na način da se izriču sankcije s odvraćajućim učinkom bio bi na taj način ugrožen.

   (t. 189.‑193.)

9.  Sukladno članku 23. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 1/2003, Komisija može poduzetnicima odlukom izreći novčane kazne ako bilo namjerno ili nepažnjom prekrše odredbe članka 101. UFEU‑a. Ta odredba isključivo upućuje na mogućnost kažnjavanja poduzetnika, ali ne određuje pravne subjekte kojima se novčana kazna može izreći. Komisija raspolaže stoga marginom prosudbe što se tiče izbora pravnih osoba kojima izriče kaznu za povredu prava tržišnog natjecanja Unije.

   Međutim, Komisija nije kod tog odabira potpuno slobodna. Ona mora poštovati opća načela prava Unije i temeljna prava osigurana na razini Unije.

   Stoga, kada Komisija odluči, tijekom svojeg ispitnog postupka, da neće izreći novčanu kaznu određenoj kategoriji pravnih osoba koje mogu biti u sastavu poduzetnika koji je počinio povredu, ona mora osobito poštovati načelo jednakog postupanja.

   Iz toga slijedi da kriteriji koje je Komisija utvrdila za razlikovanje pravnih osoba kojima izriče novčanu kaznu od onih kojima je odlučila ne izreći novčanu kaznu ne samo da ne smiju biti arbitrarni nego se moraju i dosljedno primjenjivati.

   Komisija stoga može odlučiti ne izreći novčane kazne starim društvima majkama društava kćeri uključenima u povredu pravila tržišnog natjecanja. Takav pristup je pokriven marginom prosudbe kojom raspolaže Komisija. Naime, u okviru nje Komisija može uzeti u obzir činjenicu da bi pristup koji ima za cilj kazniti sve pravne osobe koje se mogu smatrati odgovornima za povredu mogao značajno otežati njezine ispitne postupke.

   Komisija nije prekoračila granice svoje margine prosudbe kada je odlučila izreći kazne jedino društvima koja su izravno uključena u povredu kao i sadašnjim društvima majkama koja se mogu smatrati odgovornima za njihovo postupanje, a ne i njihovim starim društvima majkama.

   (t. 211.‑214., 216., 217., 219.)

10.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 229.‑231., 424.‑428.)

11.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 244.‑248., 276.)

12.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 251., 252.)

13.  Komisija, sukladno točki 13. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003, utvrđuje vrijednost prihoda od prodaje robe ili usluga izravno ili neizravno povezanih s povredom. Međutim, kad je riječ o zabranjenom sporazumu u sektoru usluga međunarodnog zračnog otpremništva, koji seo dnosi na novi sustav izvoza koji obuhvaća otpremničke usluge kao paket usluga, Komisija ne prekoračuje granice koje si je postavila točkom 13. Smjernica kada upotrijebi vrijednost prihoda koji je tužitelj ostvario od otpremničkih usluga kao paketa usluga, a ne isključivo vrijednost prihoda ostvarenih od usluga podnošenja dokumenata u sklopu novog sustava izvoza.

    (t. 256.)

14.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 267., 268., 270.)

15.  Postojanje zabranjenog sporazuma koji se odnosi na uzvodno tržište na koji se odnosi povreda za koju je izrečena novčana kazna ne smije se smatrati okolnošću koja obvezuje Komisiju da odstupi od opće metodologije predviđene u točki 13. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003.

    Naime, uporaba kriterija vrijednosti prihoda od prodaje kao početne točke za izračun iznosa novčanih kazni osobito objašnjava činjenicom da dio ukupnog prihoda koji potječe od prodaje proizvoda ili usluga koje su obuhvaćene povredom najbolje odražava ekonomsku važnost te povrede i da se radi o objektivnom kriteriju koji se lako primjenjuje.

    Pristup prema kojemu bi postojanje zabranjenog sporazuma koji se odnosi na uzvodno tržište obvezivalo Komisiju da prilagodi vrijednost prihoda od prodaje ostvarenog u vezi s povredom koja se odnosi na nizvodno tržište, imao bi za posljedicu uvođenje faktora nesigurnosti već u stadiju sasvim prve etape izračuna iznosa novčane kazne. Naime, kao prvo, iznos odbitaka koje bi trebalo oduzeti općenito je teško utvrditi. Kao drugo, kako bi se poštovalo načelo jednakog postupanja, trebalo bi krenuti od odbitka ne samo u slučaju da se neki zabranjeni sporazum odnosi na uzvodno tržište, već općenitije, u svim slučajevima u kojima bi faktori koji se trebaju smatrati suprotnima pravu Unije mogli imati izravan ili neizravan utjecaj na cijene proizvoda ili usluga o kojima je riječ. Kao treće, takav pristup imao bi za posljedicu da se osnova izračuna iznosa novčane kazne može dovesti u pitanje nakon donošenja Komisijine odluke, u slučajevima u kojima bi se nakon tog dana otkrili faktori koji mogu imati izravan ili neizravan utjecaj na cijene ulaznih elemenata. Stav koji podržava tužitelj stoga može otvoriti vrata sporovima bez kraja i rješenja, uključujući navode o diskriminaciji.

    (t. 276., 278., 280.)

16.  Vrijednost prihoda od prodaje upotrijebljena je kao zamjenska vrijednost za gospodarsku važnost povrede ne samo zato što najbolje odražava i gospodarsku važnost te povrede i relativni udio svakog od poduzetnika koji su sudjelovali u povredi, već i zato što se radi o objektivnom kriteriju koji je lako primjenjiv. Ta potonja kvaliteta vrijednosti prihoda od prodaje čini da je Komisijino postupanje predvidivo poduzetnicima i da im omogućuje procjenu visine iznosa novčane kazne kojoj se izlažu ako odluče sudjelovati u zabranjenom sporazumu. Stoga je cilj uporabe kriterija vrijednosti prihoda od prodaje u točki 13. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003 među ostalim i opća prevencija. Međutim, ništa se ne protivi tome da, u okviru zadaće nadzora poštovanja prava tržišnog natjecanja Unije koju joj daje Ugovor Komisija slijedi cilj opće prevencije, kada utvrđuje opću metodu za izračun iznosa novčanih kazni.

    (t. 291.)

17.  Točkom 29. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003 utvrđuje se netaksativan popis olakotnih okolnosti koje, pod određenim uvjetima, mogu dovesti do smanjenja osnovnog iznosa novčane kazne.

    Naime, ako je povredu počinilo nekoliko poduzetnika, valja ispitati relativnu težinu sudjelovanja u povredi svakog od njih, kao bi se utvrdilo postoje li, u odnosu na njih, otegotne ili olakotne okolnosti.

    Međutim, nije moguće povezati postojanje zabranjenog sporazuma koji obuhvaća uzvodno tržište s jednom od olakotnih okolnosti izričito spomenutom u točki 29. spomenutih Smjernica.

    (t. 317.‑319.)

18.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 326.‑329., 431.)

19.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 341.‑345.)

20.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 361.)

21.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 362.)

22.  Komisija, u trenutku kada zaprimi zahtjev za oslobađanje od novčane kazne u smislu točke 8. podtočke (a) Obavijesti o oslobađanju od novčanih kazni i smanjenju njihova iznosa, još nema saznanja o zabranjenom sporazumu o kojem je riječ. Prema tome, kao što je precizirano u bilješki br. 1., u točki 8. podtočki (a) te obavijesti, ona je dužna provesti prethodnu ocjenu zahtjeva za oslobađanje od novčane kazne, koja se temelji isključivo na vrsti i kvaliteti podataka koje je poduzetnik dostavio.

    Spomenutoj se obavijesti, dakle, ne protivi to da Komisija odobri uvjetno oslobađanje od novčane kazne nekom poduzetniku, čak i ako joj podaci koje je dostavio poduzetnik još uvijek ne omogućuju da dobije detaljnu i preciznu ideju o vrsti i opsegu navodnog zabranjenog sporazuma.

    Naime, s jedne strane, iako točka 9. podtočka (a) spomenute obavijesti zahtijeva da poduzetnik koji podnosi zahtjev za oslobađanje od novčane kazne dostavi Komisiji „detaljan opis“, osobito, navodnog zabranjenog sporazuma i njegova zemljopisnog opsega kao i „određene podatke“ o njegovu predmetu, ta obveza vrijedi samo ako je poduzetnik imao ta saznanja u trenutku podnošenja zahtjeva. S druge strane, valja podsjetiti da suradnja poduzetnika u otkrivanju zabranjenog sporazuma o kojem Komisija još nije imala saznanja ima sama po sebi vrijednost koja može opravdati oslobođenje od novčane kazne. Naime, cilj točke 8. podtočke (a) i točke 18. spomenute obavijesti je da olakša otkrivanje povreda nepoznatih Komisiji, koje bi ostale tajne kada poduzetnik koji podnosi zahtjev za oslobađanje od novčane kazne ne bi priopćio dokaze.

    Prema tome, prema točki 8. podtočki (a) i točkama 9. i 18. obavijesti o suradnji iz 2006. dokazi koje dostavi poduzetnik ne moraju biti podaci i dokazi koji se odnose upravo na povrede koje je Komisija utvrdila na kraju upravnog postupka. Dovoljno je da su joj omogućili obaviti ciljani nadzor u vezi s navodnom povredom koja obuhvaća povredu ili povrede koje su utvrđene na kraju tog postupka.

    (t. 368.‑371.)

23.  Sukladno članku 10.a stavku 1. Uredbe br. 773/2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 101. i 102. UFEU‑a, kako je izmijenjena Uredbom br. 622/2008, Komisija može odrediti rok u kojem se stranke mogu pisano očitovati da su spremne sudjelovati u razgovorima o uvjetima nagodbe s ciljem mogućeg predlaganja ponuda za nagodbu. Iz teksta te odredbe jasno proizlazi da Komisija nije obvezna stupiti u kontakt sa strankama, nego da raspolaže marginom prosudbe u tom pogledu. To tumačenje članka 10.a stavka 1. Uredbe br. 773/2004, kako je izmijenjena, potvrđuje uvodna izjava 4. Uredbe br. 622/2008, prema kojoj Komisija zadržava široko pravo diskrecije u odlučivanju u kojim bi predmetima bilo primjereno istražiti interes stranaka za sudjelovanje u razgovorima o uvjetima nagodbe kako bi odlučila hoće li ih započeti, prekinuti ih ili postići konačnu nagodbu o predmetu.

    U tom kontekstu, valja istaknuti da je Komisijina praksa u skladu s tim pristupom. Naime, prema točki 6. Obavijesti o postupcima nagodbe poduzetih u svrhu donošenja odluke na temelju članaka 7. i 23. Uredbe br. 1/2003 u predmetima kartela, kada smatra da bi u pojedinom slučaju bilo primjereno načelno postići nagodbu, Komisija je obvezna istražiti mogući interes svih stranaka za postizanje nagodbe, iako stranke iz tog postupka nemaju pravo na taj oblik postupka. Iz spomenute točke jasno proizlazi da je samo u slučaju ako smatra da bi u pojedinom predmetu bilo primjereno postići nagodbu obvezna istražiti interes poduzetnika o kojima je riječ. Prema tome, navedena točka predviđa i mogućnost da ona smatra da predmet nije primjeren za postizanje nagodbe a da prije toga nije stupila u kontakt s predmetnim strankama i da nije istražila njihov interes za postizanje nagodbe.

    Naime, s obzirom na to da nagodba ima za cilj razumnu upotrebu Komisijinih sredstava određivanjem učinkovitih i pravovremenih sankcija, Komisija može, u skladu s uvodnom izjavom 4. Uredbe br. 622/2008 uzeti u obzir vjerojatnost da će se u razumnom roku postići zajednički dogovor s uključenim strankama u odnosu na opseg potencijalnih prigovora. U tom kontekstu, ona može uzeti u obzir čimbenike kao što su broj uključenih stranaka, predvidiva suprotna stajališta o raspodjeli odgovornosti i opseg pobijanja činjenica. Iz te uvodne izjave također proizlazi da ona može uzeti u obzir i druga razmatranja kao ona vezano za mogućnost ostvarivanja učinkovitosti postupka, kao i mogućnost uspostave presedana. . Iz te uvodne izjave također proizlazi da Komisija može uzeti u obzir druge čimbenike kao što je to primjerice mogućnost uspostave presedana, a ne samo one koji se odnose na eventualno povećanje učinkovitosti.

    Usto, okolnost da poduzetnici iskazuju svoj interes za sudjelovanje u nagodbi jedan je od čimbenika koji Komisija može uzeti u obzir prilikom odlučivanja je li predmet primjeren za postizanje nagodbe, s obzirom na to da taj čimbenik može utjecati na vjerojatnost da će se u razumnom roku postići zajednički dogovor s uključenim strankama u odnosu na opseg potencijalnih prigovora. Međutim, težina takvog iskazivanja interesa može varirati ovisno o stadiju postupka. Naime, ako Komisija, a da pritom ne počini pogrešku, odluči da neće pokušati nagodbu i ako se već upustila u nenagodbeni postupak, povećanje učinkovitosti do kojeg bi moglo doći nagodbom može se pokazati ograničenim.

    (t. 395., 396., 402., 417.)