Predmet C‑527/12

Europska komisija

protiv

Savezne Republike Njemačke

„Povreda obveze države članice — Državne potpore nespojive s unutarnjim tržištem — Obveza povrata — Članak 108. stavak 2. UFEU‑a — Uredba (EZ) br. 659/1999 — Članak 14. stavak 3. — Odluka Komisije — Mjere koje trebaju poduzeti države članice“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 11. rujna 2014.

1. Potpore koje dodjeljuju države – Odluka Komisije kojom se utvrđuje nespojivost potpore s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Obveze država članica – Obveza povrata – Opseg – Povrat u prijašnje stanje

   (čl. 108. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.)

2. Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite pomoći – Primjena nacionalnog prava – Pretpostavke – Provedba postupka koji osigurava neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije – Ocjena s obzirom na okolnosti slučaja

   (čl. 108. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.)

3. Tužba zbog povrede obveze – Nepoštovanje obveze povrata nezakonitih potpora – Sredstva obrane – Apsolutna nemogućnost izvršenja – Kriteriji procjene – Poteškoće u izvršenju – Obveza Komisije i države članice da surađuju u traženju rješenja koje je u skladu s Ugovorom

   (čl. 4. st. 3. UEU‑a; čl. 108. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 3.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 37., 42.)

2.  Pravo Unije ne zahtijeva da se povrat nezakonite potpore od strane nadležnog nacionalnog tijela od korisnika izvrši jedino na temelju odluke Komisije o povratu. U tom smislu, država članica o kojoj je riječ slobodno bira načine na koje će ispuniti svoju obvezu povrata potpore proglašene nespojivom s unutarnjim tržištem, pod uvjetom da odabrane mjere ne utječu na opseg i učinkovitost prava Unije.

   Stoga je sloboda država članica u pogledu odabira načinâ povrata takve potpore ograničena jer ti načini ne smiju praktično onemogućiti povrat koji se potražuje prema pravu Unije. Primjena nacionalnih postupaka podvrgnuta je uvjetu da oni omogućuju neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije, što je uvjet koji odražava zahtjeve načela učinkovitosti. Posljedično, pitanje je li država članica o kojoj je riječ odabirom tih načina ispunila svoje obveze povrata potpore proglašene nespojivom s unutarnjim tržištem s obzirom na zahtjev učinkovitosti mora se ocijeniti od slučaja do slučaja, prema konkretnim okolnostima slučaja.

   (t. 39.‑41., 43.)

3.  Što se tiče eventualnog opravdanja za znatno kašnjenje povrata nezakonite potpore, jedino je sredstvo obrane koje država članica može iznijeti protiv tužbe zbog povrede obveze države članice koju podnese Komisija na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a ono koje se temelji na apsolutnoj nemogućnosti izvršenja odluke o kojoj je riječ. Ta apsolutna nemogućnost također može biti pravne naravi kad proizlazi iz odluka nacionalnih sudova, pod uvjetom da su te odluke u skladu s pravom Unije.

   Stoga u slučaju da se pokaže da odredbe nacionalnog građanskog prava ne omogućuju osiguranje učinkovitog povrata sporne potpore, moglo bi biti potrebno, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, ne primijeniti nacionalnu odredbu i prikloniti se drugim mjerama, pri čemu te mjere ne mogu biti isključene zbog razloga koji se odnose na nacionalni pravni poredak. U tom smislu članak 4. stavak 3. UEU‑a također za nacionalne sudove stvara obvezu lojalne suradnje s Komisijom i sudovima Unije, u okviru koje oni moraju poduzeti sve opće ili pojedinačne mjere prikladne za osiguranje izvršenja obveza koje proizlaze iz prava Unije i suzdržati se od poduzimanja onih mjera koje bi mogle dovesti u pitanje ostvarivanje ciljeva Ugovora.

   Usto, kontrola izvršnog naslova od strane nacionalnog suca izdanog radi povrata nezakonite potpore i eventualno poništenje tog naslova moraju se smatrati jednostavnim odrazom načela djelotvorne sudske zaštite koje je opće načelo prava Unije.

   (t. 45., 48., 49., 55., 56.)

Predmet C‑527/12

Europska komisija

protiv

Savezne Republike Njemačke

„Povreda obveze države članice — Državne potpore nespojive s unutarnjim tržištem — Obveza povrata — Članak 108. stavak 2. UFEU‑a — Uredba (EZ) br. 659/1999 — Članak 14. stavak 3. — Odluka Komisije — Mjere koje trebaju poduzeti države članice“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 11. rujna 2014.

1. Potpore koje dodjeljuju države — Odluka Komisije kojom se utvrđuje nespojivost potpore s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat — Obveze država članica — Obveza povrata — Opseg — Povrat u prijašnje stanje

   (čl. 108. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.)

2. Potpore koje dodjeljuju države — Povrat nezakonite pomoći — Primjena nacionalnog prava — Pretpostavke — Provedba postupka koji osigurava neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije — Ocjena s obzirom na okolnosti slučaja

   (čl. 108. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.)

3. Tužba zbog povrede obveze — Nepoštovanje obveze povrata nezakonitih potpora — Sredstva obrane — Apsolutna nemogućnost izvršenja — Kriteriji procjene — Poteškoće u izvršenju — Obveza Komisije i države članice da surađuju u traženju rješenja koje je u skladu s Ugovorom

   (čl. 4. st. 3. UEU‑a; čl. 108. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 3.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 37., 42.)

2.  Pravo Unije ne zahtijeva da se povrat nezakonite potpore od strane nadležnog nacionalnog tijela od korisnika izvrši jedino na temelju odluke Komisije o povratu. U tom smislu, država članica o kojoj je riječ slobodno bira načine na koje će ispuniti svoju obvezu povrata potpore proglašene nespojivom s unutarnjim tržištem, pod uvjetom da odabrane mjere ne utječu na opseg i učinkovitost prava Unije.

   Stoga je sloboda država članica u pogledu odabira načinâ povrata takve potpore ograničena jer ti načini ne smiju praktično onemogućiti povrat koji se potražuje prema pravu Unije. Primjena nacionalnih postupaka podvrgnuta je uvjetu da oni omogućuju neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije, što je uvjet koji odražava zahtjeve načela učinkovitosti. Posljedično, pitanje je li država članica o kojoj je riječ odabirom tih načina ispunila svoje obveze povrata potpore proglašene nespojivom s unutarnjim tržištem s obzirom na zahtjev učinkovitosti mora se ocijeniti od slučaja do slučaja, prema konkretnim okolnostima slučaja.

   (t. 39.‑41., 43.)

3.  Što se tiče eventualnog opravdanja za znatno kašnjenje povrata nezakonite potpore, jedino je sredstvo obrane koje država članica može iznijeti protiv tužbe zbog povrede obveze države članice koju podnese Komisija na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a ono koje se temelji na apsolutnoj nemogućnosti izvršenja odluke o kojoj je riječ. Ta apsolutna nemogućnost također može biti pravne naravi kad proizlazi iz odluka nacionalnih sudova, pod uvjetom da su te odluke u skladu s pravom Unije.

   Stoga u slučaju da se pokaže da odredbe nacionalnog građanskog prava ne omogućuju osiguranje učinkovitog povrata sporne potpore, moglo bi biti potrebno, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, ne primijeniti nacionalnu odredbu i prikloniti se drugim mjerama, pri čemu te mjere ne mogu biti isključene zbog razloga koji se odnose na nacionalni pravni poredak. U tom smislu članak 4. stavak 3. UEU‑a također za nacionalne sudove stvara obvezu lojalne suradnje s Komisijom i sudovima Unije, u okviru koje oni moraju poduzeti sve opće ili pojedinačne mjere prikladne za osiguranje izvršenja obveza koje proizlaze iz prava Unije i suzdržati se od poduzimanja onih mjera koje bi mogle dovesti u pitanje ostvarivanje ciljeva Ugovora.

   Usto, kontrola izvršnog naslova od strane nacionalnog suca izdanog radi povrata nezakonite potpore i eventualno poništenje tog naslova moraju se smatrati jednostavnim odrazom načela djelotvorne sudske zaštite koje je opće načelo prava Unije.

   (t. 45., 48., 49., 55., 56.)