Predmet C‑493/12

Eli Lilly and Company Ltd

protiv

Human Genome Sciences Inc

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Chancery Division (Patents Court))

„Lijekovi za humanu primjenu — Svjedodžba o dodatnoj zaštiti — Uredba (EZ) br. 469/2009 — Članak 3. — Uvjeti za dobivanje te svjedodžbe — Pojam ‘proizvod zaštićen temeljnim patentom koji je na snazi’ — Kriteriji — Tekst zahtjevâ temeljnog patenta — Određenost i specifičnost — Funkcionalna definicija aktivnog sastojka — Strukturna definicija aktivnog sastojka — Europska patentna konvencija“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 12. prosinca 2013.

1. Usklađivanje zakonodavstava – Ujednačena zakonodavstva – Industrijsko i trgovinsko vlasništvo – Patentno pravo – Svjedodžba o dodatnoj zaštiti za lijekove – Pretpostavke za odobravanje – Aktivni sastojak zaštićen temeljnim patentom koji je na snazi– Pojam – Kriteriji procjene – Tekst zahtjevâ temeljnog patenta – Potreba za strukturnom definicijom navedenog aktivnog sastojka – Nepostojanje – Strukturna definicija aktivnog sastojka – Dopustivost – Pretpostavke – Određenost i specifičnost – Ocjena nacionalnog suda

   (Uredba br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. t. (a))

2. Usklađivanje zakonodavstava – Ujednačena zakonodavstva – Industrijsko i trgovinsko vlasništvo – Patentno pravo – Svjedodžba o dodatnoj zaštiti za lijekove – Cilj

   (Uredba br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća)

1.  Članak 3. točka (a) Uredbe br. 469/2009 o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove treba tumačiti u smislu da, kako bi se moglo smatrati da je neki aktivni sastojak „zaštićen temeljnim patentom na snazi” u smislu te odredbe, nije potrebno da taj aktivni sastojak u zahtjevima tog patenta bude naveden pomoću strukturne formule. Ako je aktivni sastojak pokriven funkcionalnom formulom u zahtjevima patenta priznatog od strane Europskog patentnog ureda, tom članku 3. točki (a) u načelu se ne protivi dodjela svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za taj aktivni sastojak, pod uvjetom da se ipak na temelju tih patentnih zahtjeva, protumačenih osobito u svjetlu opisa izuma, kao što to propisuju članak 69. Konvencije o priznavanju europskih patenata i pripadajući Protokol o tumačenju, može zaključiti da se ti patenti zahtjevi implicitno, ali nužno i specifično, odnose na aktivni sastojak u pitanju, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.

   Što se tiče zahtjeva koje propisuje Konvencija o priznavanju europskih patenata, Sud uopće nije nadležan za tumačenje odredaba te konvencije, s obzirom na to da joj Unija, za razliku od država članica, nije pristupila. Prema tome, Sud ne može sudu koji je uputio zahtjev dati druge naznake što se tiče načina na koji treba tumačiti doseg patentnih zahtjeva patenta koji je priznao Europski patentni ured.

   (t. 40., 44. i izreka)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 41.‑43.)