Predmet C‑399/12

Savezna Republika Njemačka

protiv

Vijeća Europske unije

„Tužba za poništenje — Vanjsko djelovanje Europske unije — Članak 218. stavak 9. UFEU‑a — Utvrđivanje stajališta koje u ime Europske unije treba donijeti tijelo osnovano na temelju međunarodnog sporazuma — Međunarodni sporazum kojega Europska unija nije stranka — Međunarodna organizacija za vinogradarstvo i vinarstvo (OIV) — Pojam ,akata koji proizvode pravne učinke' — Preporuke OIV‑a“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 7. listopada 2014.

1. Sudski postupak — Intervencija — Razlozi različiti od razloga koje je iznijela glavna stranka koju se podupire — Dopuštenost — Pretpostavka — Povezanost s predmetom spora

   (Statut Suda, čl. 40.)

2. Međunarodni sporazumi — Međunarodni sporazumi u području poljoprivrede i ribarstva — Međunarodna organizacija za vinogradarstvo i vinarstvo — Okolnost da Europska unija nije stranka tog sporazuma — Odluka Vijeća Unije o utvrđivanju stajališta koja u ime Unije trebaju usvojiti države članice u toj organizaciji koja je pozvana donositi akte koji proizvode pravne učinke — Dopuštenost

   (čl. 218. st. 9. UFEU‑a)

1.  Na temelju članka 40. Statuta Suda Europske unije, stranka kojoj je dopuštena intervencija u postupak pred tim sudom ne može izmijeniti predmet spora kako je omeđen zahtjevima i razlozima glavnih stranaka. Iz toga slijedi da su dopušteni jedino argumenti intervenijenta koji ulaze u okvir određen tim zahtjevima i razlozima.

   (t. 27.)

2.  Unija, iako nije stranka Sporazuma o osnivanju Međunarodne organizacije za vinogradarstvo i vinarstvo, sklopljenoga 3. travnja 2001. (Sporazum o OIV‑u), ovlaštena je utvrditi stajalište koje u njezino ime treba usvojiti u pogledu preporuka OIV‑a koje su stavljene na glasovanje u općoj skupštini te organizacije, a koje se odnose na nove enološke postupke, metode analize koje omogućuju određivanje sastava proizvoda iz sektora vina ili specifikacije za čistoću i identifikaciju tvari koje se koriste u tim postupcima, i koje mogu presudno utjecati na sadržaj propisa koje donese zakonodavac Unije u području zajedničke organizacije tržišta vina.

   Naime, prije svega, tekst članka 218. stavka 9. UFEU‑a nije prepreka tomu da Unija donese odluku kojom se utvrđuje stajalište koje u njezino ime treba usvojiti tijelo osnovano na temelju međunarodnog sporazuma kojeg ona nije stranka.

   Nadalje, OIV ulazi u područje zajedničke poljoprivredne politike i, točnije, zajedničke organizacije tržišta vina, područje koje u velikoj mjeri uređuje zakonodavac Unije na temelju svoje nadležnosti utvrđene u članku 43. UFEU‑a. Kad je područje o kojem je riječ u takvoj nadležnosti Unije, nesudjelovanje Unije u međunarodnom sporazumu o kojem je riječ ne sprečava je da provodi tu nadležnost utvrđujući, u okviru svojih institucija, stajalište koje u njezino ime treba usvojiti u tijelu osnovanom na temelju tog sporazuma, osobito preko država članica stranaka tog sporazuma koje djeluju solidarno u njezinu interesu.

   Napokon, takve su preporuke „akti koji proizvode pravne učinke“ u smislu članka 218. stavka 9. UFEU‑a.

   (t. 50.‑52., 63., 64.)