Predmet C‑292/12

Ragn‑Sells AS

protiv

Sillamäe Linnavalitsus

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tartu ringkonnakohus)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2008/98/EZ — Gospodarenje otpadom — Članak 16. stavak 3. — Načelo blizine — Uredba (EZ) br. 1013/2006 — Pošiljke otpada — Miješani komunalni otpad — Industrijski i građevinski otpad — Postupak dodjele koncesije za usluge skupljanja i prijevoza otpada nastalog na području lokalne jedinice — Obveza budućeg koncesionara da skupljeni otpad prevozi do postrojenja za obradu koje je odredio davatelj koncesije — Najbliža pogodna postrojenja za obradu“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 12. prosinca 2013.

1. Prethodna pitanja – Dopuštenost – Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu – Doseg obveze u području tržišnog natjecanja

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Okoliš – Otpad – Pošiljke – Uredba br. 1013/2006 – Obveza nametnuta budućem koncesionaru za skupljanje i prijevoz otpada da određene vrste otpada doprema najbližem postrojenju za obradu – Primjenjivost članaka 34. do 36. UFEU‑a – Nepostojanje

   (čl. 34. do 36. UFEU‑a; Uredba br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća)

3. Okoliš – Otpad – Pošiljke – Uredba br. 1013/2006 – Miješani komunalni otpad i otpad namijenjen oporabi – Obveza dopreme spomenutog otpada u najbliže pogodno postrojenje za obradu sa sjedištem u istoj državi članici – Načela samodostatnosti i blizine – Dopuštenost

   (Uredba br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11. st. 1. t. (a); Direktiva br. 2008/98 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 16.)

4. Okoliš – Otpad – Pošiljke – Uredba br. 1013/2006 – Otpad namijenjen oporabi koji nije miješani komunalni otpad – Obveza proizvođača tog otpada da ga ili predaju poduzetniku ovlaštenom za skupljanje otpada ili da ga izravno dopreme navedenom postrojenju – Obveza tog poduzetnika da dopreme spomenuti otpad u najbliže pogodno postrojenje za obradu sa sjedištem u istoj državi članici – Nedopuštenost

   (Uredba br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1. t. (b) i čl. 2., čl. 12. st. 1. i čl. 18.; Direktiva br. 2008/98 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 16.)

5. Sloboda pružanja usluga – Sloboda poslovnog nastana – Odredbe Ugovora – Neprimjenjivost na unutarnje situacije države članice

   (čl. 49. i 56. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 39.‑43.)

2.  Obveza koju je lokalna zajednica države članice nametnula budućem koncesionaru za skupljanje i prijevoz otpada da određene vrste otpada skupljenog na području te zajednice, i to bilo miješani komunalni otpad bilo industrijski i građevinski otpad, doprema radi obrade poduzetniku sa sjedištem u istoj državi članici obuhvaćena je Uredbom br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, čiji je cilj osigurati usklađen sustav postupaka kojima se može ograničiti kretanje otpada s ciljem osiguravanja zaštite okoliša. Iz toga proizlazi da nije potrebno dalje ispitivati je li navedena obveza u skladu s člancima 34. i 36. UFEU‑a.

   (t. 44., 49.)

3.  Odredbe Uredbe br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, u vezi s člankom 16. Direktive 2008/98 o otpadu, treba tumačiti na način da daju ovlast lokalnoj zajednici da obveže poduzetnika kojemu je povjereno skupljanje otpada na njezinom području da miješani komunalni otpad skupljen iz privatnih kućanstava kao i, ako je potrebno, od drugih proizvođača prevozi do najbližeg pogodnog postrojenja za obradu sa sjedištem u istoj državi članici.

   Naime, iz tih odredaba proizlazi da države članice mogu usvojiti mjere opće primjene kojima se ograničavaju isporuke otpada namijenjenog oporabi i miješanog komunalnog otpada između država članica, u obliku općih ili djelomičnih zabrana tih isporuka, a s ciljem provedbe načela blizine, prioriteta oporabe i samodostatnosti u skladu s Direktivom 2008/98.

   Obveza koju lokalna zajednica nameće poduzetniku ovlaštenom za skupljanje otpada na njezinu području da određene vrste otpada preda postrojenju za obradu smještenom u istoj državi članici jednaka je mjeri opće primjene kojom se ustanovljuje zabrana otpreme predmetnog otpada drugim postrojenjima, a koja je navedena u članku 11. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1013/2006, ako su sami proizvođači tog otpada obvezni predati ga bilo navedenom poduzetniku bilo spomenutom postrojenju.

   Prema tome, može se smatrati da je u pogledu otpada namijenjenog oporabi kao i miješanog komunalnog otpada skupljenog iz privatnih kućanstava i, ako je potrebno, od drugih proizvođača, država članica ovlaštena dodijeliti lokalnim zajednicama, na geografskoj razini koju ocijeni najpogodnijom, nadležnost u području gospodarenja otpadom koji nastaje na njihovu području kako bi osigurala poštovanje svojih obveza na temelju članka 16. Direktive 2008/98 i da, u okviru svojih nadležnosti, te zajednice mogu propisati da se obrada tih vrsta otpada odvija u najbližem pogodnom postrojenju.

   (t. 56., 57., 63., 68., t. 1. izreke)

4.  Odredbe Uredbe 1013/2006 o pošiljkama otpada, u vezi s člankom 16. Direktive 2008/98 o otpadu treba tumačiti na način da ne daju ovlast lokalnoj zajednici da obveže poduzetnika kojemu je povjereno skupljanje otpada na njezinom području da industrijski i građevinski otpad koji nastaje na tom području prevozi do najbližeg pogodnog postrojenja za obradu sa sjedištem u istoj državi članici ako su te vrste otpada namijenjene oporabi, a proizvođači tog otpada obvezni su predati ga navedenom poduzetniku ili ga izravno dopremiti spomenutom postrojenju.

   Naime, takva bi obveza bila jednaka mjeri opće primjene. Stoga, iz odredaba Uredbe br. 1013/2006 koje su mjerodavne za pošiljke otpada između država članica namijenjenog oporabi koji nije miješani komunalni otpad, slijedi da ta uredba ne predviđa mogućnost da nacionalno tijelo usvoji mjeru opće primjene koja bi u potpunosti ili djelomično zabranila pošiljke takvog otpada prema drugim državama članicama kako bi se ondje obrađivao.

   (t. 66.‑68., t. 1. izreke)

5.  Članci 49. i 56. UFEU‑a ne primjenjuju se na situaciju čiji su elementi u potpunosti ograničeni na područje jedne države članice.

   (t. 70., 74., t. 2. izreke)