Predmet C‑281/12

Trento Sviluppo srl

i

Centrale Adriatica Soc. coop. arl

protiv

Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita potrošača — Nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta prema potrošaču — Direktiva 2005/29/EZ — Članak 6. stavak 1. — Pojam ‚zavaravajuće radnje’ — Kumulativni učinak uvjeta navedenih u predmetnoj odredbi“

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 19. prosinca 2013.

1. Zaštita potrošača – Nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču – Direktiva 2005/29 – Zavaravajuća poslovna praksa – Pojam – Praksa koja ispunjava kumulativne uvjete nabrojene u članku 6. stavku 1. navedene direktive

   (Direktiva 2005/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 5., čl. 2. i čl. 6. st. 1.)

2. Zaštita potrošača – Nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču – Direktiva 2005/29 – Odluka o poslu – Pojam – Doseg

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2005/29, čl. 2. t. (k))

1.  Poslovna praksa mora se smatrati „zavaravajućom” u smislu članka 6. stavka 1. Direktive 2005/29 o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu kada takva praksa, s jedne strane, sadržava lažne informacije ili je za nju vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača te, s druge strane, kada je takve naravi da navodi potrošača da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

   Naime, budući da zavaravajuća poslovna praksa iz članka 6. Direktive 2005/29 predstavlja posebnu vrstu nepoštene poslovne prakse iz članka 5. stavka 2. navedene direktive, ona mora obavezno sadržavati sve konstitutivne elemente nepoštenosti i, posljedično, element koji se odnosi na prikladnost prakse da bitno narušava gospodarsko ponašanje potrošača.

   (t. 30., 38. i izreka)

2.  Članak 2. točku (k) Direktive 2005/29 o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu treba tumačiti tako da pojam „odluka o poslu” znači svaku odluku koja je u neposrednoj vezi s onom o kupnji proizvoda.

   U tom je pogledu pojam „odluka o poslu” u smislu članka 2. točke (k) Direktive 2005/29 široko definiran.

   Naime, budući da se poslovna praksa odnosi na informacije o dostupnosti proizvoda po povoljnoj cijeni u određenom razdoblju, pripremne radnje za eventualnu kupnju proizvoda, kao što je dolazak potrošača do trgovine ili činjenica njegova ulaska u trgovinu, mogu se smatrati tako da predstavljaju odluku o poslu u smislu navedene direktive.

   (t. 35., 36., 38. i izreka)