Predmet C‑233/12

Simone Gardella

protiv

Istituto nazionale della previdenza sociale (INPS)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di La Spezia)

„Prijenos mirovinskih prava stečenih u državi članici — Članci 45. i 48. UFEU‑a — Nacionalni propisi u kojima nije propisano pravo na prijenos kapitalizirane vrijednosti doprinosa za mirovinsko osiguranje uplaćenih nacionalnom tijelu za socijalnu sigurnost u međunarodnu organizaciju koja ima sjedište u drugoj državi članici — Pravilo o zbrajanju“

Sažetak – presuda Suda (peto vijeće) od 4. srpnja 2013.

1. Slobodno kretanje osoba – Radnici – Pojam – Državljanin države članice zaposlen u međunarodnoj organizaciji – Uključenost

   (čl. 45. UFEU‑a)

2. Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Osiguranje u slučaju starosti i smrti – Državljanin države članice zaposlen u međunarodnoj organizaciji – Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu međunarodne organizacije – Prijenos u sustav međunarodne organizacije – Nacionalni propis koji ne dopušta prijenos – Dopuštenost – Uvjet – Zbrajanje razdoblja osiguranja ili zaposlenja – Uzimanje u obzir razdoblja zaposlenja navršenih u međunarodnoj organizaciji

   (čl. 45. i 48. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 26., 27.)

2.  Članke 45. i 48. UFEU‑a treba tumačiti na način da im nije protivan nacionalni propis države članice koji ne omogućava svojim državljanima zaposlenim u međunarodnoj organizaciji sa sjedištem na području druge države članice, prijenos u sustav socijalne sigurnosti te organizacije kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava prethodno stečenih na području države članice njihova podrijetla, ako ne postoji sporazum između te države članice i navedene međunarodne organizacije u kojem je propisana mogućnost takvog prijenosa.

   U slučaju kad se mehanizam prijenosa kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava prethodno stečenih u državi članici u mirovinski sustav novog poslodavca u drugoj državi članici ne može primijeniti, članak 45. UFEU‑a treba tumačiti u smislu da mu je protivan propis države članice koji onemogućava da se građaninu Europske unije uzmu u obzir razdoblja zaposlenja navršena u međunarodnoj organizaciji sa sjedištem na području druge države članice radi stjecanja prava na starosnu mirovinu.

   Naime, takvi propisi imaju za posljedicu da za osobe koje su koristile svoje pravo na slobodno kretanje, čija razdoblja zaposlenja ili doprinosna razdoblja ne dosežu minimalno razdoblje koje je propisano nacionalnim zakonodavstvom za stjecanje prava na mirovinu, postoji rizik da izgube mogućnost stjecanja prava na davanja za starost na koje bi imali pravo da nisu prihvatili posao u međunarodnoj organizaciji u drugoj državi članici. Takav bi propis stoga mogao priječiti korištenje njihova prava na slobodno kretanje.

   (t. 46., 49. i izreka)