Predmet C‑225/12

C. Demir

protiv

Staatssecretaris van Justitie

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State (Nizozemska))

„Zahtjev za prethodnu odluku — Sporazum o pridruživanju EEZ‑Turska — Članak 13. Odluke br. 1/80 Vijeća za pridruživanje — Klauzula ‚standstill’ — Pojam ‚zakonit boravak’“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenoga 2013.

1. Međunarodni sporazumi – Sporazum o pridruživanju EEZ‑Turska – Slobodno kretanje osoba – Radnici – Pravilo o mirovanju (standstill) iz članka 13. Odluke Vijeća za pridruživanje – Doseg – Zabrana državama članicama da uvedu nova ograničenja prvog ulaska turskih državljana na svoje državno područje – Ograničenja s ciljem uređenja kriterija zakonitosti boravka turskih državljana – Uključenost – Granice – Važni razlozi u općem interesu – Sprečavanje nezakonitog ulaska i boravka

   (Odluka br. 1/80 Vijeća za pridruživanje EEZ‑Turska, čl. 13. i 14.)

2. Međunarodni sporazumi – Sporazum o pridruživanju EEZ‑Turska – Slobodno kretanje osoba – Radnici – Pravilo o mirovanju (standstill) iz članka 13. Odluke Vijeća za pridruživanje – Uvjeti primjene – Turski državljanin koji ima „zakonit boravak” u državi članici domaćinu – Pojam

   (Odluka br. 1/80 Vijeća za pridruživanje EEZ‑Turska, čl. 13. i 14.)

1.  Članak 13. Odluke br. 1/80 o razvoju pridruživanja Vijeća za pridruživanje, koje je osnovano Sporazumom o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske, koji su 12. rujna 1963. u Ankari potpisali Republika Turska, s jedne strane, i države članice EEZ‑a i Zajednica, s druge, te je sklopljen, odobren i potvrđen u ime Zajednice Odlukom Vijeća 64/732/EEZ od 23. prosinca 1963., treba tumačiti u smislu da – kada se nekom mjerom države članice domaćina namjeravaju urediti kriteriji zakonitosti boravka turskih državljana, usvajajući ili mijenjajući materijalnopravne i/ili procesnopravne uvjete boravka i u ovom slučaju uvjete zapošljavanja tih državljana na svojem državnom području, i kada ti uvjeti predstavljaju novo ograničenje u provedbi slobode kretanja turskih radnika, u smislu klauzule „standstill” sadržane u tom članku, i kada jedino što mjera ima za cilj jest spriječiti nezakonit ulazak i boravak prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole boravka – nije dopušteno isključenje primjene te klauzule.

   Naime, iako se mjere koje se mogu poduzeti protiv turskih državljana čiji je boravak nezakonit mogu primjenjivati na učinke nezakonitosti ne ulazeći u područje primjene klauzule „standstill” sadržane u članku 13. Odluke br. 1/80, one ne bi smjele same definirati nezakonitost. Takvo ograničenje koje ima za cilj ili kao učinak podrediti provedbu slobode kretanja radnika za turskog državljanina na nacionalnom državnom području restriktivnijim uvjetima od onih koji su bili primjenjivi na datum stupanja na snagu Odluke br. 1/80 je zabranjeno, osim ako ne potpada pod ograničenja navedena u članku 14. iste odluke, u kojem su ona opravdana važnim razlogom od općeg interesa. U tom pogledu, ako cilj sprečavanja nezakonitog ulaska i boravka predstavlja važan razlog od općeg interesa, jednako je važno da je mjera kojom se to postiže prikladna za ostvarenje tog cilja i da ne ide dalje od onoga što je nužno da bi se taj cilj postigao.

   (t. 36., 38., 40.‑42. i t. 1. izreke)

2.  Članak 13. Odluke br. 1/80 o razvoju pridruživanja Vijeća za pridruživanje, koje je osnovano Sporazumom o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske, treba tumačiti u smislu da posjedovanje privremene dozvole boravka koja je valjana samo dok se ne donese konačna odluka o pravu na boravak ne predstavlja „zakonit boravak”.

   Naime, pojam „zakonit boravak” u smislu navedenog članka 13. odnosi se na situaciju koja je stabilna i sigurna na državnom području države članice uz pretpostavku da je pravo na boravak zainteresirane osobe nesporno.

   (t. 48., 49. i t. 2. izreke)