Predmet C‑175/12

Sandler AG

protiv

Hauptzollamt Regensburg

(zahtjev za prethodnu odluku, koji je podnio Finanzgericht München)

„Carinska unija i zajednička carinska tarifa — Povlašteni režim za uvoz proizvoda koji potječu iz država Afrike, Kariba i Pacifika (AKP) — Članci 16. i 32. Protokola br. 1 iz Priloga V. Sporazumu iz Cotanoua — Uvoz sintetičkih vlakana iz Nigerije u Europsku uniju — Nepravilnosti u potvrdi o prometu robe EUR.1 koju su izdala nadležna tijela države izvoznice — Pečat koji ne odgovara modelu koji je dostavila Komisija — Naknadne i zamjenske potvrde — Carinski zakonik Zajednice — Članci 220. i 236. — Mogućnost da se a posteriori primijeni povlaštena carinska tarifa, s obzirom na to da ona nije bila na snazi na dan kada je zatražen povrat — Uvjeti“

Sažetak – Presuda Suda (deseto vijeće) od 24. listopada 2013.

1. Vlastita sredstva Europske unije – Povrat ili otpust uvoznih ili izvoznih carina – Naknadna primjenjivost povlaštene carinske tarife koja više nije na snazi na datum zahtjeva za povrat – Pretpostavke

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 236.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 889., st. 1., podstavak. 1., druga alineja)

2. Međunarodni sporazumi – Sporazum AKP‑EZ iz Cotonoua – Povlašteni tarifni režim za proizvode podrijetlom iz članica Skupine AKP – Dokaz o podrijetlu potvrdom EUR.1 koju su izdala carinska tijela države izvoznice – Naknadni nadzor kojim su utvrđene nepravilnosti u potvrdi – Pečat koji ne odgovara modelu koji je dostavljen Komisiji – Odbijanje te potvrde od strane carinskih tijela države uvoznice i vraćanje uvozniku kako bi mu se omogućilo naknadno izdavanje potvrde – Dopuštenost

   [Sporazum AKP‑EZ iz Cotonoua, Dodatak V., Protokol br. 1, čl. 16., st. 1. (b), i 32.]

3. Međunarodni sporazumi – Sporazum AKP‑EZ iz Cotonoua – Povlašteni tarifni režim za proizvode podrijetlom iz članica Skupine AKP – Dokaz o podrijetlu potvrdom EUR.1 – Potvrda koju su naknadno izdala tijela države izvoznice, bez oznake „naknadno izdano” već „izdano umjesto” – Odbijanje od strane tijela države uvoznice – Nedopuštenost – Dvojbe o vjerodostojnosti tog dokumenta ili podrijetlu proizvoda o kojima je riječ – Posljedice – Pokretanje postupka nadzora od strane tijela države uvoznice

   (Sporazum AKP‑EZ iz Cotonoua, Dodatak V., Protokol br. 1., čl. 16., st. 4. i 5., i 32.)

1.  Članak 889. stavak 1. prvi podstavak, drugu alineju Uredbe br. 2454/93, o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije br. 214/2007, treba tumačiti na način da se on ne protivi zahtjevu za povrat iznosa carine kada je povlašteni tarifni režim zatražen i odobren tijekom stavljanja robe u slobodan promet, i da su tijela države uvoznice tek naknadno, u okviru naknadne provjere do koje je došlo nakon isteka povlaštenog tarifnog režima i ponovnog uspostavljanja uobičajenih carina, pristupile povratu razlike u odnosu na carinu koja se primjenjuje na robu koja potječe iz trećih država.

   Izuzeće od primjene članka 236. Carinskog zakonika predviđeno u članku 889. stavku 1. prvom podstavku, drugoj alineji Uredbe br. 2454/93, odnosi, se samo na slučajeve u kojima je roba stavljena u slobodan promet, primjenom carine koju bi uobičajeno trebalo platiti, ali se poslije pokazalo da se moglo pozvati na sniženje carine na temelju, na primjer, povlaštenog režima.

   Posljedično, kada je povlašteni tarifni režim zatražen i odobren tijekom stavljanja robe u slobodan promet, a da su vlasti države uvoznice tek naknadno, u okviru naknadne provjere do koje je došlo nakon isteka povlaštenog tarifnog režima i ponovnog uspostavljanja uobičajenih carina, pristupile povratu razlike u odnosu na carinu primjenjivu na robu koja potječe iz trećih država, članak 889. stavak 1. prvi podstavak druga alineja Uredbe br. 2454/93 ne može biti prepreka zahtjevu za povrat navedene razlike.

   (t. 36.‑38. i t. 1. izreke)

2.  Članak 16. stavak 1. točku (b) i članak 32. Protokola br. 1 iz Dodatka V. Sporazumu o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisanog u Cotonouu dana 23. lipnja 2000. i odobrenog u ime Zajednice Odlukom 2003/159 treba tumačiti na način da, ako se tijekom naknadnog nadzora pokaže da je na potvrdi o prometu robe EUR.1 bio korišten pečat koji ne odgovara modelu koji su dostavila tijela države izvoznice, carinska tijela države uvoznice mogu odbiti tu potvrdu i vratiti je uvozniku kako bi mu se omogućilo dobivanje naknadne potvrde na temelju članka 16. stavka 1. točke (b) tog protokola, umjesto pokretanja postupka predviđenog člankom 32. navedenog protokola.

   Naime, s jedne strane, što se tiče mjere koju bi u takvoj situaciji trebala poduzeti tijela države članice uvoznice, Protokol br. 1 ne sadržava nikakvu odredbu u kojoj izričito ograničava odnosna područja primjene, s jedne strane postupka iz članka 16. tog protokola i s druge strane postupka iz njegova članka 32., pri čemu se izbor između dvaju postupaka treba izvršiti uzimajući u obzir, osim pravila Protokola br. 1 i Napomena, sve okolnosti spora, uključujući i činjenično stanje. S druge strane, sustav upravne suradnje, uveden s Protokolom koji, u dodatku sporazumu između Unije i trećih država određuje pravila o podrijetlu proizvoda, temelji se na međusobnom povjerenju vlasti država članica uvoznica i onih država izvoznica. U tom smislu, i jedan i drugi postupak iz članaka 16. i 32. navedenog protokola zahtijevaju sudjelovanje tijela države izvoznice, pri čemu je jedina razlika u pitanju obraćaju li se tim tijelima tijela države članice uvoznice, sukladno članku 32. Protokola br. 1, ili uvoznik, sukladno članku 16. stavku 1. Protokola br. 1. Također, nadzore predviđene u članku 32. navedenog protokola izvršila su tijela države izvoznice kako bi potvrdila vjerodostojnost potvrda EUR.1 i podrijetlo proizvoda.

   (t. 44., 45., 49., 50., 56. i t. 2. izreke)

3.  Članak 16. stavke 4. i 5. i članak 32. Protokola br. 1 iz Dodatka V. Sporazumu o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisanog u Cotonouu dana 23. lipnja 2000. i odobrenog u ime Zajednice Odlukom Vijeća 2003/159, treba tumačiti na način da im je protivno to da tijela države uvoznice odbiju prihvatiti kao naknadno izdanu potvrdu o prometu robe EUR.1 u smislu članka 16. stavka 1. tog protokola, potvrdu o prometu robe EUR.1 koja, iako je u svim drugim elementima usklađena sa zahtjevima odredbi istog protokola, u polju „Napomene” ne sadržava pojam naveden u stavku 4. te odredbe nego naznaku kao što je „izdana umjesto” koju konačno treba tumačiti tako da znači da je potvrda o prometu robe EUR.1 bila izdana sukladno članku 16. stavku 1. tog protokola. U slučaju sumnje u pogledu vjerodostojnosti tog dokumenta ili porijekla dotičnih proizvoda, ta tijela moraju pokrenuti postupak nadzora predviđen člankom 32. navedenog protokola.

   (t. 66. i t. 3. izreke)